SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: 20. travnja svečano otvorenje Expo '92 Naslov: Izložba svjetskih dostignuća u ritmu Sevillane Podnaslov: Španjolci se uporno trude da od Svjetske izložbe načine izlog modernog doba Piše: Denis ROUSSEAU, AFP SEVILJA - Strance u Sevilji neodoljivo privlači egzotično te se malo-pomalo prepuštaju šarmu andaluške tradicije dok se Španjolci uporno trude da od Svjetske izložbe načine izlog modernog doba. "Velika snaga Španjolske a posebno Andaluzije jest u tome što danas jednom nogom stoji u tradicijom bogatoj prošlosti, dok je drugom zakoračila u budućnost", primjećuje zamjenik generalnog pročelnika kanadskog paviljona Gary Bedell kojemu je pošlo za rukom da ga prihvati jedna od brojnih "bratovština" što sudjeluju u uskršnjim procesijama. Uoči otvorenja Expo '92, andalušku će prijestolnicu kao i svake godine ponijeti mistični vrtlog uskršnjih blagdana: procesije djevica i Isusa na teškim nosilima prolazit će gradom, praćene strastvenom pjesmom Andalužana. Pod teškim će se teretom, u laganom ritmu "paso" grčiti nosači, pripadnici pojedinih seviljskih bratovština. Tjedan dana nakon službenog otvorenja Svjetske izlože, 20. travnja, osoblje stranih paviljona moći će, možda s čuđenjem, otkriti što je to "duende" (duša Andaluzije), tijekom "Feria de Abril" (travanjske svečanosti). Međunaslov: Kanađanin u mističnoj uskršnjoj procesiji Ni Bedell, baš kao niti stotinjak Kanađana zaduženih za paviljon, neće se zateći nepripremljeni. Po prvi put u svojoj povijesti, bratovština pekara (na španjolskom Panaderos) "Cristo del Prendimento" ukazat će počast jednomu strancu i uvrstiti ga među svoje nosače. Pod teškom nosiljkom, čijih osam kipova prikazuje križni put Krista na Maslinskoj gori, zamjenik generalnog pročelnika kanadskog paviljona krvavo će se oznojiti kao i njegova "braća po nosilima". "Za mene je velika počast što me izabrala jedna bratovština", objašnjava Bedell. Inicijativa "Panaderosa" nije prošla bez žive rasprave unutar inače vrlo zatvorenog kruga seviljskih bratovština. Konačno je pala presuda: jedan se stranac smije pridružiti pravilniku Costalera dokaže li svojim ponašanjem "ljubav prema Sevilji". Što se tog uvjeta tiče, članovi osoblja kanadskog paviljona ne trebaju se više dokazivati: naime, svi revno polaze tečajeve Sevillane (svečani andaluški ples). Upravitelji paviljona podržali su dinamiku integracije s Andaluzijom i vjerojatno će se upravo Kanađani moći pohvaliti kako raspolažu adresama najboljih barova koji nude "tapas", (jela tradicionalne kuhinje koja se kušaju s nogu) i najboljih "tablaos" (plesnih dvorana gdje posjetitelji mogu uživati u flamencou). Međunaslov: Palenque - središte planetarnoga grada Pa ipak, najviše od svega Kanađani se ponose "posvajanjem" stotinjak učenika od 3 do 11 godina, polaznika jedne seviljske škole, kojima njihove skromne obitelji ne mogu omogućiti posjet Svjetskoj izložbi. Od početka ove inicijative prije šest mjeseci, osoblje Paviljona tetoši djecu škole Nuestra Sennora de Guia koji su povremeno počasni gosti ili njihov zaštitni znak. Po završetku Expo '92, razmjene će se nastaviti jer svaki Kanađanin je "posvojio" jedno dijete te se obvezao da će održavati veze. Premda je zasad pokušaj zbližavanja Kanađana s lokalnim stanovništvom izniman, ni ostali se stranci uskoro neće moći oduprijeti magnetskoj sili kulture čije srce kuca na drugoj obali Guadalquivira. Na mjestu Izložbe veliki će ekrani i optička vlakna pružiti iluziju danju, ali noć pripada samo Andaluziji i svečanost će se nastaviti na "Palenque", golemom trgu pred crkvom u središtu planetarnoga grada. (Hina) 142229 MET apr 92