RAMIZ ALIA, POSLJEDNJI STALJINISTIČKI VOĐA U EUROPI

TIRANA, 3. travnja (Reuter/Hina) - Posljednji staljinistički vođa u Europi Ramiz Alia (Aljia) opreznim je reformama pokušao spasiti komunizam u Albaniji ali se ipak morao povući s položaja. Na drugim albanskim slobodnim izborima u ožujku ove godine Demokratska stranka porazila je Alijinu Socijalističku stranku i ukupno osvojila 92 od 140 zastupničkih mjesta u albanskom parlamentu. Bio je to konačni prijelom s komunizmom u Albaniji, posljednjoj staljinističkoj utvrdi Europe. Ramiz Alia povinovao se neizbježnom i radije se sam povukao no bio smijenjen. Ramiz Alia, rođen 1925. u sjevernoalbanskom gradu Skadru podrijetlom je iz siromašne muslimanske obitelji. Članom Komunističke partije postaje 1943., a 1948. počinje raditi u agitpropu KP. Godine 1955. postavljen je za ministra školstva. Alia se u rujnu 1960. uspinje u partijskoj hijerarhiji do mjesta partijskog sekretara. Nakon smrti Envera Hoxhe (Hodža) 1985. Ramiz Alia postaje predsjednikom partije. Za razliku od većine ostalih Hoxhinih partijskih drugova, Alia je preživio sve čistke i ključne događaje u vanjskopolitičkoj izolaciji Albanije: prekid odnosa s Jugoslavijom 1948., sa Sovjetskim Savezom 1960. i s Kinom 1978. Naslijedivši Envera Hoxhu, Alija je ispočetka pokušavao nastaviti oštru staljinističku politiku svog prethodnika, ignorirajući sve revizionističke pokrete u istočnoj Europi koji su doveli do liberalnih reformi. Međutim, poslije rumunjske revolucije, prosinca 1989, u kojoj je zbačen diktator Nicolae Ceausescu (Nikolae Čaušesku), i Ramiz Alia počeo je mijenjati politička uvjerenja. U siječnju 1990. predložio je ograničen paket reformi kojima su otpočele čistke staljinističkih kadrova u albanskom vrhu. Smjena političara čvrste linije dosegla je svoj vrhunac u srpnju iste godine, kad su tisuće Albanaca pokušale naći utočite u stranim ambasadama ili ilegalno napustiti zemlju. Pod pritiskom katastrofalnog privrednog stanja u zemlji, nemira i prosvjeda Ramiz Alija pristaje na prve slobodne izbore u ožujku 1991. Na tim izborima komunisti su osvojili dvotrećinsku većinu, ali ih je sve žešći pritisak nezadovoljne javnosti uskoro prisilio na sklapanje koalicije s oporbom. Na izborima 1991. Alia se povukao s mjesta šefa partije. Izabran je za predsjednika sa petogodišnjim mandatom. Tijekom 1991. socijalne se napetosti u Albaniji zaoštravaju. Tisuće građana pokušavaju ilegalno pobjeći u susjednu Grčku ili Italiju. Pod pritiskom Demokratske stranke Albanije i njezinih koalicijskih partnera, organiziraju se drugi slobodni izbori, s kojima u ožujku 1992. nestaje i posljednja staljinistička utvrda u Europi. (Hina) mm 031609 MET apr 92