SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Boris Jeljcin pokušava zaustaviti dezintegraciju Ruske federacije Naslov: Ugovor o federaciji ne zaustavlja autonomaše? Podnaslov: Pojedine oblasti Ruske federacije sve otvorenije izražavaju zahtjeve za većom samostalnošću ili neovisnošću od Moskve. Jedno je sigurno - zahtjevi su motivirani ekonomskim razlozima Piše: Martine NOUAILLE, AFP MOSKVA - Boris Jeljcin pozvao je republike, pokrajine i autonomne pokrajine u sastavu goleme Ruske federacije da u utorak potpišu novi Ugovor o uređivanju odnosa s Moskvom, što je novi pokušaj zaustavljanja porasta sve otvorenije izraženih zahtjeva za većom samostalnošću pojedinih oblasti od Moskve. Posljednjih nekoliko mjeseci ruski se predsjednik suočava s istim problemima koji su izazvali pad Mihajla Gorbačova i raspad SSSR-a. U sklopu Rusije on pokušava sačuvati republike koje iskušavaju mogućnosti za neovisnost, te su zasad više zaokupljene vlastitim interesima nego zajedničkom sudbinom. Ugovor o Federaciji, koji se svečano potpisuje u utorak u velikoj dvorani u Kremlju, daje proširene ovlasti autonomnim pokrajinama i naročito, kontrolu te prihod od iskorištavanja njihovih prirodnih bogatstava. Čini se da je Ugovor premašen prije nego je stupio na snagu: tri autonomne republike od dvadeset - Tatarstan, Čečenija i sadašnji Baškortostan (bivša Baškirija), najavili su da ga neće potpisati i traže punu neovisnost od centralne vlasti. One nadasve žele imati punu kontrolu nad svojim bogatstvima, koje bi im, po njihovu mišljenju, omogućile napuštanje neuspjelog saveza u ekonomskoj propasti zemlje. Brojne pokrajine, koje nemaju ista prava kao autonomne republike, počinju isto tako isticati svoje zahtjeve za autonomijom. Sibirski deputati našli su se prošlog vikenda u Krasnojarsku da bi zatražili više ekonomskih ovlasti i osporili izuzetne ovlasti Borisa Jeljcina. Međunaslov: Osloboditi se mrske ruske kulture Ogromna zemlja nevjerojatnih prirodnih bogatstava koja su ili rasipana ili loše iskorištena, mozaik nacionalnosti, jezika i različitih vjera, Rusija je od pokojnog Sovjetskog Saveza naslijedila komplicirani teritorijalni sustav. Odbijajući tip organizacije inspiriran njemačkin modelom što ga neki priželjkuju - pravno ravnopravne regije okupljene u federaciji - ruske vlasti su se konačno odlučile za reformu bivšeg sustava. One i dalje razlikuju suverene republike s proširenim ovlastima, ruske pokrajine i autonomne pokrajine u sklopu tih pokrajina. Autonomne republike će imati kontrolu nad svojim sirovinama - naftom, plinom, metalima, zlatom i dragim kamenjem, - i o njihovoj upotrebi će se odlučiti u dogovoru s federalnom vlasti. Republike su uz ostalo priznate kao partneri u međunarodnim odnosima i vanjskoj trgovini. One mogu imati svoju vlastitu izvršnu i zakonodavnu moć, himnu i zastavu. Autonomne pokrajine imaju također velika isključiva prava, dok su pokrajine puno ovisnije o "centru". Ali taj "centar" sve više osporavaju mjesne vlasti, koje optužuju vladu da svojim ekonomskim reformama vode pokrajine u propast. U biti zahtjevi za neovisnošću ili autonomijom su prije svega motivirani zahtjevima za ekonomskom samostalnošću. Narodi federacije su bili izloženi takvoj prisilnoj rusifikaciji pod sovjetskom vlašću da mladi često ništa ne znaju o vlastitoj kulturi i vjeri. Međutim Tatari, narod koji je bio izložen najjačoj rusifikaciji, danas najjasnije izražavaju zahtjev za neovisnošću. (Hina)dd 011929 MET apr 92