SERVIS POSEBNIH NASLOVA ALBANIJA

Nadnaslov: Kakvu su Albaniju naslijedili izborni pobjednici Naslov: Nasljedstvo koje ne budi zavist Podanslov: Izgladnjela, nezaposlena, u kriminal ogrezla Albanija, teško će privući strani kapital na koji ozbiljno računa čelnik Sali Berisha Piše: Nicolas MILETITCH, AFP TIRANA - Demokratsku stranku Salija Berishe, koja je u nedjelju pobijedila na parlamentarnim izborima, zapalo je od komunista, koji su vladali više od 45 godina, problematično nasljedstvo: Albaniju na samu rubu ponora, za obnovu koje se može reći da će biti više nego teška. "Zemlja tone u kaos" jer se država ne može suočiti s katastrofalnom gospodarskom situacijom, priznao je ministar unutrašnjih poslova Fadil Cana. U najsiromašnijoj europskoj zemlji godišnji prihod po stanovniku pao je prije nešto više od godinu dana s 850 na 550 dolara, a mjesečna prosječna plaća (800 do 1000 leka) na manje od 15 dolara. "U Albaniji više nitko ne radi", priznaju službenici: proizvodnja je pala za 50 ili 60 posto 1991. u usporedbi s 1990. te je više od 70 posto radnika tehnički nezaposleno jer njihove zastarjele tvornice oskudijevaju sirovinama i strujom. Izvoz je smanjen za polovicu u 1991. zbog pada proizvodnje u naftnoj industriji i rudnicima, što su dva rijetka bogatstva te zemlje. "Proizvodnja je već dugo obustavljena u većini poduzeća ili su pak radne smjene skraćene zbog pomanjkanja sirovina", izvijestio je Radio Tirana. Međunaslov: Samo su šverceri siti Albanija više ne može osigurati svojem pučanstvu ni osnovne živežne namirnice i sve više ovisi o pomoći međunarodne zajednice. "Oskudijevamo u svemu, hrani, obući, grijanju, staklu, lijekovima, namještaju... popis je beskonačan", potvrđuje Ardit, student medicine. Prazne su trgovine glavnoga grada od kojih tek svaka četvrta nudi neku robu. Često su zatvorene, a izbor ograničen na preskupe proizvode sumnjive kvalitete. Standard je znatno pao zadnjih mjeseci nakon zatvaranja većine državnih trgovina živežnim namirnicama, koje su ustupile mjesto privatnim trgovinama što nude robu po zabranjenim cijenama. Državne trgovine nude samo šećer, sapun, rižu, mlijeko u prašku, meso i ulje. Te se namirnice prodaju na "točkice", neredovito i uz duga čekanja. Prizor ljudskog mnoštva koje grabi kruh pred pekarama, zaštićenima željeznim rešetkama, svakodnevna je slika današnje Albanije. Kruh je osnovna živežna namirnica Albanaca koji pojedu i do kilogram kruha na dan. Boca coca-cole koju je iz Grčke dopremio neki prebjeg stoji 58 leka (gotovo dvije dnevnice mjesečne plaće), jedna banana 20, meso 60, kila naranača 40 leka, što je pravi luksuz. Današnje stanje ide na ruku jedino privatnim trgovcima i preprodavačima pred kojima je policija nemoćna te ih stoga tolerira. Međunaslov: Nesiguran strani kapital Pramvera Dobruna (35), koja drži privatnu trgovinu živežnim namirnicama kupljenim u preprodavača, priznaje kako sa svojim mužem zarađuje 15.000 leka na mjesec ili jednoipolgodišnju prosječnu albansku plać. Drugi novonastali bogataši što se vozikaju privatnim automobilima u Tirani, jesu preprodavači koji kod središnje tržnice prodaju za dolare hladionike proizvedene u Litvi i ruske strojeve za pranje rublja. Stanovnici Tirane ne znaju za toplu vodu, imaju hladnu vodu tek nekoliko sati na dan i struju na prekide. Pučanstvo je preživjelo zimu sjekući stabla na ulicama prijestolnice. Situacija je alarmantna u zdravstvu. "Već šest mjeseci ne proizvodimo lijekove. Ono što danas imamo dobivamo u paketima humanitarne pomoći iz inozemstva, ali nemamo aspirina ni lijekova za dijabetičare i srčane bolesnike, naglašava Kleopatra Nika (35), šefica glavne ljekarne u Tirani. Znak opće paralize u zemlji je i podatak da ni jedna od četiriju željezničkih pruga nije otvorena za promet već dva mjeseca. Na selu, gdje još živi 65 posto od današnjih 3,2 milijuna Albanaca, osjeća se nestašica svega. U selu Preza s oko 4900 stanovnika, 30 km sjeverno od Tirane, zatvorena je zadruga, a zemlja podijeljena seljacima. No seljaci nemaju ni gnojiva, sve poslove obavljaju ručno u pomanjkanju poljoprivrednih strojeva, a nemaju ni izgrađen natapni sustav. "Pustit ćemo da priroda obavi svoje za berbu", prepušta se fatalizmu seoski agronom Ahmet Halili. Gospodarski raspad zemlje popraćen je zadnjih mjeseci i spektakularnim povećanjem kriminaliteta i nasilnom pljačkom trgovina i skladišta živežnih namirnica. Nestabilnost i posvemašnji nered u zemlji mogli bi odbiti strane ulagače. A upravo na njih i na međunarodnu pomoć računa oporba u svojim planovima za obnovu zemlje. (Hina)mc 251621 MET mar 92