PISMO PREDSJEDNIKA TUĐMANA SRPSKOM PATRIJARHU PAVLU

ZAGREB, 19. ožujka (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman poslao je jučer pismo srpskom patrijarhu Pavlu, koje je odgovor na pismo patrijarha Pavla predsjedniku Tuđmanu od 22. veljače 1992. godine. Pismo prenosimo u cijelosti: "Vaša Svetosti, Primio sam Vaše pismo u kojem želite ukazati na težak položaj srpskoga pučanstva i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj. Mogu razumjeti Vašu zabrinutost glede vjerskoga života i pastoralne djelatnosti episkopa, svećenika i vjernika pravoslavne vjere. No, kako sam se osobno oduvijek zauzimao za mir, razbor i kršćansko razrješenje svih, osobito, političkih problema, slobodan sam Vas upozoriti na neke činjenice koje biste Vi jamačno trebali znati. Vaše me pismo, štoviše, začuđuje jer u njemu, osim teških, ali i netočnih, pa i neargumentiranih optužbi i tvrdnji koje su prije svega uperene protiv hrvatskih vlasti, ali i protiv hrvatskoga naroda, nema ni riječi, ni spomena, ni izraza sućuti za sve one patnje, stradanja i razaranja kroz koja su hrvatski narod, ali i svi građani Republike Hrvatske prošli u nametnutom i osvajačkom ratu protiv Hrvatske, protiv svega što je hrvatsko i katoličko. Moram Vam, Vaša Svetosti, otvoreno kazati - budući da se iz riječi Vašega pisma osjeća i prepoznaje da niste dostatno obaviješteni o svim događajima u Republici Hrvatskoj, o svim patnjama, progonima i ubijanjima ne samo vojnih osoba, nego i civila, djece, žena i staraca - da su 600.000 hrvatskih prognanika, da je više od 200 porušenih katoličkih crkava i svetišta, da su zatvarani, maltretirani i mučeni katolički svećenici samo dio jezivite slike okrvavljene, razorene i opljačkane Hrvatske. A ta je Hrvatska bila domovinom ne samo hrvatskog naroda, bila je domovina Madžara, Slovaka, Rusina i Čeha, koji ništa manje nisu stradali u toj bjesomučnoj agresiji na Hrvatsku. Ona je bila i domovinom srpskog pravoslavnog pučanstva, koje sam osobno, u ulozi predsjednika Republike, ne jednom pozivao na zajedništvo i suživot sa svim ostalim građanima Republike Hrvatske, s hrvatskim narodom posebice. Činila su to i druga tijela hrvatskoga vrhovništva, od Vlade do Sabora, pa i razne druge institucije. No, odaziva gotovo nije bilo, uz iznimku onoga dijela Srba koji su prihvatili demokratske promjene, koji su u njima htjeli naći i izraziti na demokratski način, kroz institucije sustava, svoje vlastite političke, gospodarske, kulturne i druge interese u zajedničkoj domovini Hrvatskoj. Vaša tvrdnja da nijedan rimokatolički svećenik nije bio prisiljen napustiti svoju župu bjelodana je činjenica da zaista obavijesti koje do Vas dopiru ne samo da nisu točne, nego su smišljeno lažne. Ne ovisi to, Vaša Svetosti, od Vas osobno, nego od onih koji Vas savjetuju i neistinito izvješćuju. Naša su nastojanja uvijek bila okrenuta miru i samo miru. Oduvijek smo željeli, i želimo to i sada, da Hrvatska bude domovinom mira i sigurnosti za sve njezine građane. Osim toga, duboko sam svjestan da je u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj ne samo potrebno nego i nužno omogućiti slobodan vjerski život i pastoralno djelovanje episkopima, svećenicima i svim građanima pravoslavne vjeroispovijesti. I u tom ću smislu osobno učiniti sve što je do mene da se pretpostavke takva života stvore i osiguraju. Hrvatska će, Vaša Svetosti, poštivati sva ljudska, građanska, nacionalna i vjerska prava, pa tako i sva prava srpskoga pučanstva. Ne vidim osobno nikakve zapreke povratku episkoga i svećenika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatsku, iz koje - moram reći - nisu ni imali razloga otići jer ih nitko nije progonio. I, jasno, hrvatske vlasti, Vaša Svetosti, zaista mogu jamčiti punu sigurnost svima onima koji priznaju suverenitet Republike Hrvatske. I posljednje, Vaša Svetosti, što bih Vam želio reći. U mome prošlogodišnjem pismu Vama - bilo je to nakon nemilih plitvičkih zbivanja - kazao sam da bih bio vrlo sretan kad biste Vi, svojim glasom, potakli sve one koji sustavno promiču ubilačku mržnju i koji su poveli krvavi i osvajački rat protiv Hrvatske, da se okane terorizma i oružja, rata i nasilja, a na dobrobit mirnoga i plodotvornoga suživota hrvatskoga i srpskoga naroda. Da se Vaš glas tada jasnije mogao čuti, slobodan sam vjerovati da takva rata protiv Hrvatske ne bi ni bilo", navodi se u pismu predsjednika Tuđmana patrijarhu srpskom Pavlu. (Hina) zg 191414 MET mar 92