STOLAČKI MOZAIK (REPORTAŽA)

(REPORTAŽA) STOLAC, 13. ožujka (Hina) - U općin Stolac u istočnoj Hercegovini, koja na zapadu dodiruje prostor s pretežito hrvatskih pučanstvom, a na istoku općine područje s visokim postotkom Srba (primjerice Ljubinje, s 89,9 posto Srba), nema međunacionalnih sukoba i šovinističkih izgreda, napada na nacionalna znamenja, crkve, džamije i drugo, ali su međunacionalni odnosi 18.600 građana (44,5 posto Muslimana, 33,9 posto Hrvata, 21,7 posto Srba) ipak znatno zahlađeni. To je istaknuli u razgovoru s novinarima Hine predsjednik Skupštine općine Stolac, Željko Raguž (HDZ), predsjednik općinskog izvršnog vijeća i općinske organizacije SDA Alija Rizvanbegović te predsjednik SDS-a Milan Milhić. Po njima, općinska vlast proživaljava stanovitu paralizu", općinska je uprava "uspavana", što oni tumače ponajviše općim stanjem neizvjesnosti u republici, tvrdeći da bi konačno rješenje političke budućnosti Herceg-Bosne dobrim dijelom riješilo i njihove neizvjesnosti. Zabilježeni su incidenti rušenja dvaju spomenika žrtvama NOR-a, što su osudile sve stranke i općinska vlast. Policija, koja po njima funkcionira dobro, i u čiji se pričuvni sastav odazivaju podjednako pripadnici sve tri nacije, radi na istrazi. U općini dosad nije bilo cestovnih zapreka ni blokada. Odnosi općinske vlasti prema općinama na istoku, koje su samozvano proglasile "srpsku autonomnu oblast", dosad nisu bili incidentna, ali su s Nevesinjem potpuno u prekidu, dok se s Ljubinjem održavaju "razgovori i suradnja". Njoj je prvenstveni cilj zaštita naroda koji tvore manjinu na tromeđi tih općina i Neuma, gdje se od početka ožujka bilježe sukobi neumske policije i ljubinjske teritorijalne obrane, i odakle se iseljava pučanstvo. Iz tog su područja i jedini "domaći prognanici", nekoliko desetaka obitelji. Ukupno je u stolačkoj općini između dvije i pet stotina izbjeglica, ponajviše iz ratnog područja Popova, s dubrovačkog područja i iz Hrvatske. Ugroženo stolačko područje naseljeno je pučanstvom sve tri vodeće nacije pa su i prognanici također svih triju nacionalnosti. Oni su smješteni po privatnim kućama kod rodbine i prijatelja, a u određenoj im mjeri pomažu Caritas i Merhamet, "a manje Crveni križ". Stolački župnik dom Mato Puljić kaže da je preko župnog Caritasa nekoliko puta dijelio pomoć prognanicima "u naravi", te više simbolične pomoći iz župnog fonda u "novcu". On osjeća potrebu za većom pomoći dobrotvornih organizacija prognanicima sa stolačkog područja. U općinsko središte izbjeglo je 6 hrvatskih obitelji i 4 mlade osobe koje su iz ljubinjske općine pobjegle pred novačenjem u rezerviste. "Domaće izbjeglice" odlaze dnevno nahraniti stoku u svojim selima. Milhić zna za 5 potpuno iseljenih obitelji Srba i nekoliko djelomično iseljenih obitelji, čije su starije osobe i djeca sklonjenje kod rodbine ili u obližnjim selima ili na područje Ljubinja. Ipak, čelnici ističu da izbjeglice iz jednog sela znaju boraviti u susjednom, sigurnijem selu kod susjeda druge nacionalnosti, čime žele pokazati da nacionalni odosi u općini Stolac nisu dosegnuli kritičku razinu nesnošljivosti. Prema mišljenju triju čelnika opća je situacija u Stocu "podnošljiva, ne može se reći da je dobra", a broj se izbjeglica ne povećava. Suradnju stranaka oni ocjenjuju dobrom objašnjavajući da se ponajviše radi o naporima kako bi se izbjegli incidenti nego o nekoj prisnijoj suradnji. Svi ocjenjuju da bi eventualni građanski rat u Stocu imao katastrofalne razmjere i unatoč vidljivim političkim razilaženjima čine sve kako do njega ne bi došlo. Budućnost Stoca svi vide sukladno svojem stranačkim uvjerenjima koja su poznata za širu BiH scenu, a Rizvanbegović u Muslimanima vidi most između Hrvata i Srba. Ocjenjujući zanimanje medija za stolačke prilike čelnici su kazali kako se Stolac nalazi u sivoj zoni javnosti, Hrvati i Muslimani kazuju da je posljednje vrijeme Stolac nešto zanimljiviji medijima, ali ističu da novinari neumjerenim pisanjima često podižu tenzije koje uzbunjuju građanstvo. Kako se doznaje u općinskoj skupštini, polovica stolačkog gospodarstva bilježi gubitke i znatno smanjenje proizvodnje zbog prometnih blokada i gubitka inozemnog tržišta, zbog čega su največe stolačke tvornice: Inkos, Unis, i Metal, poslale polovicu svojih radnika na poček. U općini je oko tri tisuće petsto radnika i prosječno 1200 nezaposlenih, a prosječan osobni dohodak za posljednje tromjesječje prošle godine iznosi oko osam tisuća dinara, ali su plaće neredovite i kasne po tri do četiri mjeseca. U općini socijalnu pomoć stalno prima 360 ljudi. Vitalnih namirnica u trgovinama ne nedostaje, ali su privatne prodavaonice znatno bolje opskrbljene od državnih. Bolnice ne oskudijevaju u nužnim potrepštinama. Stanje u Stocu jedan anonimni građanin opisao je ovako: ljudi su mirni, ali svi iščekuju - hoće li se braniti i od koga. (Hina) zg 131527 MET mar 92