ZAGREB, 8. ožujka (Hina) - "U Hrvatskoj kao i u svakoj višestranačkoj državi
postoji vlast koja, naravno, nije idealna, i postoji oporba pripravna da u
svakom trenutku ospori neki od poteza vladajućih. Taj međuodnos valjalo bi
temeljiti na nekoj vrsti dostojanstva. Ipak, politika nije etika, ona je
krajnje nemilosrdna disciplina, pa zato ne treba čuditi kad vlast i oporba
izmijene i pokoji niski udarac".
To se kaže u komentaru "Večernjeg lista", koji u sutrašnjem broju reagira
na otvoreno pismo pročelnika za promičbu pri HSP-u predsjedniku Hrvatske.
"Zabrinjavajuće je" kaže se dalje u komentaru Branka Tuđena, "to što se
Hrvatskoj na pragu punoga oslobođenja nudi kaos. Hrvatska stranka prava želi
i svoju stranačku vojsku. Ni jedna normalna država u svijetu nema stranačke
vojske. Hrvatskoj ne treba vojska stranaka, nego jedna, hrvatska vojska,
kakvu uostalom i ima. Stranačke vojske neizbježno vode u kaos i građanski rat.
Da bi se HSP opravdao, njegova promičba tvrdi da je to što je hrvatska
vlast do sada učinila u oslobađanju zemlje malo. No, da se stvarni
suverenitet proteže i na cijelom teritoriju, opet ništa, jer su hrvatske
granice u Zemunu, na Drini, u Sandžaku i Boki Kotorskoj. Još se poziva na
Antu Pavelića i NDH kao ideale i to nekritički servira pučanstvu. Uporno se
bježi od toga da se hrvatski borci na fronti, bez obzira na oznake, ne bore
za stranke, nego za neovisnu i slobodnu hrvatsku državu.
Većina je Hrvata iz povijesnih razloga osobito osjetljiva na vlastitu
državu. U pola stoljeća poslije II svjetskog rata službena je politika
nastojala zatrti svaku ideju o hrvatskoj državotvornosti. Ljude se zbog
toga progonilo. Takva je politika imala dvije katastrofalne posljedice. S
jedne strane pokušalo se stvoriti uvjerenje kako je svaka hrvatska državna
ideja nešto zločinačko, a s druge, takav je pritisak kod neupućenih poticao
iluziju da je Pavelićeva država bila nešto što hrvatskom čovjeku treba
biti vječiti ideal i uzor. Razni Đilasi, Rankovići, Terzići, Krestići i
Dedijeri nastojali su se ubaciti u taj prostor obezvređujući antifašističku
borbu hrvatskoga naroda i šireći laži o genocidnosti, pronacističkom
opredjeljenju i teškim zločinima, te pozivajući na izricanje kolektivne
krivice Hrvata. Te se posljedice osjećaju i danas.
I onda, umjesto da se analitički objektivno priđe Paveliću i NDH, kao što
to čine još živi aktivni djelatnici te države (Jastreb, Nikolić, Rojnice i
drugi), pojedini haespeovci taj psihološki procjep pokušavaju iskoristiti
za svoje interese.
Pozivanje (pročelnika za promičbu pri HSP-u) na Pavelića idealno je
pokriće svima onima koji se suprotstavljaju priznavanju hrvatske države,
jer je ona tobože nastavak ustaške, poznate po koncentracionim logorima i
ubijanju Židova, Srba, Cigana i svih antifašista. Time se daju argumenti
onim snagama u svijetu koje nastoje na svaki način zagorčiti život mladoj
hrvatskoj državi, spriječiti njezino daljnje priznavanje i nametnuti
dugogodišnje starateljstvo mirovnih snaga u kriznim područjima.
Ako se povežu pročelnikove tvrdnje i optužbe protiv Hrvatske, može se
steći dojam kao da su to dvije podzemno povezane linije. U demokraciji i
mirnim vremenima na vlast se dolazi slobodnim izborima. Ratne prilike
nekima se čine kao naručene za prečicu. To je klasični primjer
neodgovornosti i nezrelosti.
O površnosti svjedoči otvoreno pismo ("pročelnika za promidžbu pri HSP-u")
hrvatskom predsjedniku dr. Tuđmanu. Kako nismo za polemiziranje metodom
istrgnutoga citata, prenijet ćemo, prema nama, glavni odlomak toga pisma da
bi se lakše shvatilo kamo ono cilja.
"Nema tome davno, gospodine predsjedniče, kako ste euforično izjavili da
je Hrvatska priznata prvi put u svojoj pisanoj povijesti. Zar vi stvarno
mislite, gospodine predsjedniče, da ste predsjednik nepismenome ili možda
senilnome narodu, koji zaboravlja 10. travnja 1941. godine? Ne, nije samo
Stranka prava ona koja se poziva na poglavnika dr. Antu Pavelića, jer kako
onda objašnjavate da vojnici na fronti mahom ne nose vaše već poglavnikove
slike?
Kažete, gospodine predsjedniče, da crtamo Hrvatsku sa Sandžakom i Bačkom,
a mi vam poručujemo, gospodine predsjedniče, da ne zaboravljamo ni Zemun ni
Boku Kotorsku kao što vi olako zaboravljate i Ilok, i Vukovar, i Knin, i da
vam ne nabrajamo dalje. No, podsjećamo vas, gospodine predsjedniče, izbore
ste dobili upravo na tom pravaškom programu, zar ne? I još nam spočitavate
izmišljotinu da naši vojnici osim svetog slova U, koje je kao što je glogov
kolac ili bijeli luk te križ za vampire isto za četnike, spočitavate nam
čak da nosimo oznaku SS. A mi vam poručujemo, gospodine predsjedniče, vi
nosite SS jer vi ste izmislili Suverenu i Samostalnu Hrvatsku, a naša je
samo jedna NDH".
Dobro je što nam je napokon dostupna literatura naše emigracije
(zabranjene u Jugoslaviji) i autora koji su bili aktivni djelatnici NDH. Da
je pročelnik pročitao spise dr. Jere Jareba, najpoznatijega povjesničara
hrvatske dijaspore, ili profesora Vinka Nikolića, najpoznatijega pisca,
vjerojatno se ne bi tako prsio. Poslije svih iskustava oni će reći: 10.
travnja da - 11. više ne.
Pročelnik, čini se, pokušava prevariti ljude pripravne da se bore za
Hrvatsku, ali koji ne znaju što se stvarno zbivalo u Pavelićevoj državi, i
tako ih pridobiti za svoje ciljeve.
Dr. Vjekoslav Vrančić, nedavno preminuli, jedan od posljednjih svjedoka
među vodećim i utjecajnim ljudima u NDH, napisao je u knjizi "Branili smo
državu" sljedeće:
"Nezavisnu Državu Hrvatsku priznalo izrijekom 12 država, 9 europskih i 3
azijske, od toga njih 11 tokom 1941., a jedna 1943. godine - Mađarska,
Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska,
Finska, Danska, Mandžurija i Tajland".
Republiku Hrvatsku danas priznaje oko 50 država Europe i svijeta.
Dr. Jere Jareb u intervjuu "("Večernjem listu") 31. prosinca 1990. i 1. i
2. siječnja 1991. kazao je: "Pavelić je od početka uveo u NDH svoju osobnu
dikaturu. Najveća Pavelićeva pogreška bila je progonstvo Srba naseljenih u
Hrvatskoj i Bosni. Ta je pogreška bila sudbonosna za njega i hrvatsku
državu. Pored toga dr. Ante Pavelić kao vrhovni zapovjednik hrvatske vojske
nosi i povijesnu odgovornost za napuštanje svoga položaja i svoje
odgovornosti 8. svibnja 1945.".
Hrvatska je javnost nestrpljiva što službeni Washington još ne priznaje
neovisnu Hrvatsku. U bježanju od osjetljivih domaćih tema ponekad je
najlakše opaliti po Americi. Pročelnik za promičbu pri HSP-u to ne čini,
no nije poznato je li pročitao knjigu također jednoga od djelatnika NDH,
Ive Omrčanina, "Hrvatska 1941.". Na stranici 886. piše: "...14. prosinca
1941. došao je poglavnik, stao nasred dvorane i pročitao odluke vlade NDH:
ne osjećamo se samo trojnim paktom obvezni prema našim velikim saveznicima,
već potpuno po našem najdubljem uvjerenju, kada utvrđujemo, da i Nezavisna
Država Hrvatska proglašuje ratno stanje sa Sjedinjenim Američkim Državama i
sa Velikom Britanijom ...".
U otvorenom pismu dr. Tuđmanu autor podmeće, kao i neprijatelji Hrvatske,
njegovu knjigu "Bespuća". "Hrvatska ipak nije vaša knjiga 'Bespuća', već
je trećina Hrvatske potpuno bespuće za Hrvate". Napada se knjigu u kojoj
su argumentirano raskrinkane mnoge laži o hrvatskome narodu. Zar je to u
hrvatskom interesu?
Proturječnost pročelnikova pisma je očita."
(Hina) do
081425 MET mar 92
Trumpova inauguracija: SAD jačaju sigurnost meksičke granice u El Pasu
Tisuće Australaca bez struje uslijed jake kiše i razornih vjetrova
Kolumbijski predsjednik obustavio mirovne pregovore s pobunjenicima ELN-a
Talijanska premijerka Meloni prisustvovat će Trumpovoj inauguraciji
Najava događaja - svijet - za subotu, 18. siječnja
Najava događaja - fotografije - za subotu, 18. siječnja
Najava događaja - kultura - za subotu, 18. siječnja
Najava događaja - Hrvatska - za subotu, 18. siječnja
Najava događaja - sport - za subotu, 18. siječnja
Euroliga: Baskonia svladala Panathinaikos, pet koševa Šamanića