SERVIS POSEBNIH NASLOVA ZND-AZIJA

Nadnaslov: Muslimanske republike srdišnje Azije pred odlukom Naslov: Za koga se "udati"? Podnaslov: Nakon 70 godina tutorstva sovjetske diktature muslimanskim je državama ponuđen izbor između zapadnijeg, svjetovnog puta, i orijentalnog, vjerskog Piše: Sophie PONS, AFP TAŠKENT - Oko velike tržnice u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana, prodavači su skinuli natpise na ruskom jeziku, koje im je u svim sovjetskim trgovinama nametnuo komunistički režim, zamijenivši ih natpisima na uzbekistanskom, napisanim, po raspoloženju, latinicom ili arapskim pismom. Svi se slažu da ćirilicu, koju su kao i cjelokupnu sovjetsku kulturu "neprirodno nametali ruski kolonisti", valja odbaciti, pa ipak se uzbeški intelektualci i sami dijele u dva tabora: jedni su pristaše latinice, a drugi arapskog pisma. "Rasprava nije književna: riječ je o izboru između zapadnog, svjetovnog puta, i orijentalnog, vjerskog, nakon 70 godina komunističke diktature", kaže Abdumanov Pulatov, jedan od čelnika Birlicka, uzbeške nacionalne oporbe. Muslimanski pokreti, vjerski ili politički, uglavnom se zauzimaju za arapsko pismo - kao prvi korak stvaranja islamske države koju propovijedaju. Pokret Birlick, kojem prijeti rascjep glede tog vrlo osjetljiva pitanja, nije zauzeo službeni stav. Također neodlučna, uzbeška vlada, kao i kirgiska i turkmenska, u kojima od 28 milijuna stanovnika ima oko 24 milijuna pripadnika turskog jezičnog područja, još nije odlučila kojim će pismom ispisivati svoju budućnost. Tadžikistan, sa 4,5 milijuna stanovnika perzijske kulture, već je odlučio da se za pet godina vraća arapskom pismu obogaćenu s nekoliko nacionalnih znakova, što je Teheran toplo pozdravio. Međunaslov: "Mlada" prikuplja ponude "prosaca" I dok se u samom početku utjecaj Rusa odbacuje zbog stoljetne mržnje prema tom narodu, a danas se osjeća svakodnevno, Iran se s Turskom, drugim polom utjecaja u tom području, natječe za naklonost muslimanskih republika središnje Azije. Od raspada SSSR-a, službena i trgovačka izaslanstva izmjenjuju se u prijestolnicama. Svako od njih donosi pregršt obećanja za pomoć u razvoju. "Znamo da smo ulog, inače se američki državni sekretar James Baker ne bi pozvao k nama", ironično naglašava Mahmat Ali Haitov, član nacionalnog tadžik pokreta Rastohez. Turska je već otvorila predstavništvo u Taškentu, a Iran poklisarstvo u Dušanbeu, u staroj ulici Ordženikidze - koja je nosila ime komunističkog vođe, ali je nedavno prekrštena u Teheransku ulicu. Dok je uzbeški predsjednik Islam Karimov bio pozvan u Ankaru, Teheran je pozivao vodstvo tadžika da proslavi obljetnicu islamske revolucije. Zasad se međutim Uzbekistan i Tadžikistan prepuštaju laskavim obećanjima, ali se ipak ne odlučuju, svjesni životne važnosti svojih gospodarskih veza s Moskvom i ZND. "S Turskom smo vrlo bliski već stoljećima, ali ne želimo oponašati jedan model, već nam valja naći vlastiti model razvoja", izjavio je Ilisimat Abduhalickov, glasnogovornik uzbeškog predsjedništva. Međunaslov: Nemamo prava pogriješiti "Želimo surađivati sa svim zemljama, slobodni smo raspravljati o svim sustavima", odgovara poput jeke dopredsjednik tadžik Dustov Narzullo, navodeći primjere Pakistana, Sjeverne Koreje, Singapura i Saudijske Arabije. Političke stranke i vjerski pokreti pokazuju sličan oprez. U Uzbekistanu nacionalisti rado podsjećaju na "renesansu velikog sveturskog područja", a nacionalisti Tadžikistana sanjaju o konfederaciji "europskog tipa" s Iranom, Afganistanom i Pakistanom. Najtvrdokorniji muslimani izjavljuju kako "neće dopustiti nametanje islama na američki način". "To ne znači da će šiitski Iran nametnuti svoje načelo: većina muslimana središnje Azije su suniti", umiruje Kadirov Zahihan, jedan od duhovnih vođa Uzbekistana, najveće među četirima republikama središnje Azije. Iz političkih razloga Abdumanov Pulatov u pokretu Birlick drži da "središnja Azija ima vremena odlučiti i ne treba žuriti: nemamo prava pogriješiti ili dopustiti da nas ponovo prevare". (Hina)zg 051608 MET mar 92