IZJAVA SVEĆENIKA JOSIPA BOGOVIĆA O ZATOČENJU I ZLOSTAVLJANJU U KORENICI

U KORENICI ZAGREB, 4. ožujka (Hina) - Iz Ureda predsjednika Republike Hina je dobila izjavu katoličkog svećenika Josipa Bogovića koji je zadnjih 16 godina službovao kao župnik u Drežnik Gradu, Korenici i Vagancu. Josipa Bogovića su 13. listopada 1991., zajedno s osam sumještana i dvije časne sestre, uhitili "martićevci" na izlasku iz sela Vaganac i od tada je sve do 23. siječnja 1992. bio u zatočeništvu u Korenici. "S tornja crkve u Drežnik Gadu gledao sam kako četnici spaljuju selo Vaganac Gornji koji su prije toga opljačkali, došavši konjskim zapregama iz susjednih sela Rašetara i Petrova Sela. Svaka je hrvatska kuća, a bilo ih je 113, spaljena. Nakon objave vijesti da su zatečeni starci, Hrvati, ubijeni, odlučili smo uzeti tijela i dostojno ih pokopati. Potpukovnik okupatorske jugoslavenske vojske Cvijo pismeno i usmeno nam je jamčio siguran prolaz do Vaganca i natrag", kaže na početku izjave svećenik Josip Bogović. Sa sedam svojih sumještana i dvije časne sestre, od kojih nitko nije bio naoružan, Bogović je krenuo u Vaganac 13. listopada 1991., a u njihovoj je pratnji bilo šest naoružanih vojnika JA. U Vagancu nisu pronašli tijela poginulih Hrvata, kaže se u izjavi i dodaje da su poslije doznali da su njihova tijela spaljena. "U povratku iz Vaganca zaustavilo nas je 50-ak ljudi, odjevenih u uniforme s oznakom Policija krajine. Unatoč prosvjedu vojnika okupatorske vojske, ti policajci su nas pretražili i popisali", kaže se u izjavi i dodaje: "Pod uperenim puškama bili smo prisiljeni automobilima okrenuti u Korenicu, gdje nas je pred policijskom stanicom dočekalo oko dvjesto ljudi, bilo je žena i mladeži." Kad su izišli iz auta počeli su ih udarati, nakon čega su osmorica zarobljenika, naknadno i časne sestre, strpani u jednu ćeliju, dok je pred zgradom, kako se navodi u izjavi, počeo miting na kojem su se čuli povici da će ih ubiti i vješati. Jedan od stražara izvijestio je potom uhićenike da će dva svećenika i časne sestre biti pušteni na slobodu. Uhićenici su oko 22 sata bili izvedeni pred okupljeni narod, pred kojim je, nastavlja u izjavi svećenik Bogović, komandir policije izjavio: "Vojska nam je dozvolila da Bogovića zadržimo." Svećenik Josip Bogović zatim opisuje mučenja i zlostavljanja u zatvoru od osam koreničkih policajaca. "Nakon toga izveli su samo mene u hodnik i nastavili tući pendrecima, štapovima i nogama. Izveli su me pred policijsku zgradu gdje je čekalo oko 40 civila. Bio sam u krvi, svukli su me do gola i polijevali hladnom vodom, gušili me mlazom vode, rugali se mojoj golotinji i udarali svime do čega su došli. Mučenje je trajalo oko pola sata", podsjeća Bogović i dodaje da su takvu mučenju bila izvrgnuta još trojica uhićenika, a pola sata nakon toga, kazuje svećenik Bogović, kad je došla nova grupa civila iz Korenice, na njihov je zahtjev mučenje ponovljeno, nakon čega je Bogović deset dana štrajkao glađu. Preslušavao ga je "zloglasni policajac Momo Nikolić", što je praćeno novim zlostavljanjem. "Kad su se svi izredali, morao sam se skinuti i Momo Nikolić mi je nožem na prsima urezao srpski grb, luđački se smijao, gladio me po ramenu i govorio: 'Sad si Srbin'. Momo Nikolić je razbio moje naočale, prijetio je da će mi odrezati prste na nogama", kaže se u izjavi. Premlaćivanje, svlačenje i polijevanje pred zgradom ponovljeno je i sljedeći dan, priča Bogović. Tijekom istraživanja Bogović je prisiljavan da pod prijetnjom strijeljanjem daje izjave u nazočnosti dvojice policajaca prizvanih da ga odvedu na strijeljanje, ako ne potvrdi optužbe. Po njegovim riječima teretili su ga za nemoguće stvari npr. da je primio novac iz Vatikana. "Negdje 23. dana boravka u Korenici, komandir policije mi je omotao glavu ručnikom i rekao da me vode na strijeljanje. Svezanog su me ubacili u vozilo, tijekom vožnje gazili su me i udarali nogama. Cijev puške osjećao sam na sljepoočnici", kaže se u izjavi. Bogović je poslije doznao da je prevezen na aerodrom gdje ga prisiljavaju da na velikoj zimi nepomično sjedi punih šest sati, nakon čega mu prilazi poručnik JA Milanović. "On me pristojno preslušava, zanima se za vjerske stvari, dobivam jesti, nakon čega bivam zatvoren s deset vojnika okupatorske vojske, koji izdržavaju zatvorsku kaznu od 30 dana jer su odbili ubijati Hrvate. Oni mi kažu: 'Mi smo došli iz Srbije da branimo Srbe, a ne da napadamo Hrvate'", navodi u svojoj izjavi svećenik Bogović. Nakon nekog vremena Bogoviću ponovo vezuju oči i avionom ga prebacuju, kako je sam poslije shvatio, na Batajnicu u Beograd, odakle ga odvode u zatvor - podrum u kojem je punih osam sati morao nepomično sjediti na hladnoći. "Jedan policajac se smilovao i dopustio da legnem, čak me pokrio dekom. Njegov šef, međutim, pita zašto sam legao i da sigurno molim za ustaše, udara me pendrekom, naređuje da legnem na trbuh i tuče me po tabanima. Bolovi su bili užasni i osjećao sam ih mjesec dana", kaže u izjavi svećenik Bogović i dodaje da je tučen i sljedeći dan. "Dne 23. siječnja 1991. zavezanih očiju bivam prebačen do mjesta gdje mi je rečeno da hodam i nakon pet minuta skinem povez. Učinio sam tako, našao sam se pred nekom šumom u predgrađu Brčkog. Ljudi su me odveli do mjesnog župnika", navodi se u izjavi i završava da se to svjedočanstvo objelodanjuje domaćoj i međunarodnoj javnosti, a katolički svećenik Josip Bogović spreman je dati iskaz i pred međunarodnom komisijom te predočiti medicinsku dokumentaciju. (Hina)mc 041018 MET mar 92