IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 2. ožujka (Hina) OBSERVER (V. Britanija) - List objavljuje članak pod naslovom "Je li Churchill podupirao krivog čovjeka?". Autor Martin Gilbert, pisac Churchillove biografije, povod za svoj članak našao je u kontroverznom filmu o Titu, prvi dio kojega je prikazan proteklog tjedna na jednom od TV kanala BBC-a. Kao što je poznato, Britanija je na Teheranskoj konferenciji 1943. godine odlučila prekinuti potpomagati Dražu Mihailovića i prikloniti se Titu i partizanima - koji, kako je to sam Churchill rekao Staljinu, rade mnogo više za savezničku stvar od Mihajlovića. Autor posebno ističe upravo te riječi "rade mnogo više". Danas se vode opširne rasprave o razlozima koji su natjerali Churchilla da se okrene od Mihailovića i prikloni Titu. Churchilla su u toj odluci kasnije poduprli i dužnosnici u britanskom generalštabu. Dakle, rat protiv Njemačke bacio je u drugi plan sve druge obzire, političke i ideološke, ističe autor članka. Churchill se nadao kako će moći nagovoriti Tita da prihvati kralja Petra za suverena u poslijeratnoj Jugoslaviji. Svom sinu Churchill je tada pisao: "Jedna balkanska zemlja bez krune politički je subjekt koji ne impresionira." Churchill je nastojao da Britanija i SSSR podijele svoj utjecaj u Jugoslaviji. Kasnije u Napulju Tito je obećao Churchillu da neće nametnuti komunističko uređenje u Jugoslaviji, što je ostalo mrtvo slovo na papiru. Još prije konca rata Churchill je bio svjestan da je izigran. Tito je odigrao najveću ulogu u nastojanjima protiv Nijemaca na Balkanu, piše Gilbert. Churchill, koji je prvenstvo davao porazu fašističke Njemačke, morao je biti spreman na to da neki njegovi politički potezi pretrpe neuspjeh u to vrijeme, kao i na to da njegove namjere kasnije budu krivo protumačene. KLEINE ZEITUNG (Austrija) - "Mnogo toga govori da je poslije 'kantonizacije' BiH dogoverene u Lisabonu referendum o neovisnosti samo čista formalnost. Ali Muslimani, koji najviše gube 'kantonizacijom', gledaju sad u Ameriku. Jer su SAD još jednom odgodile priznavanje Slovenije i Hrvatske na neodređeno vrijeme. I ne samo to. SAD još nisu pokopale svoj san o Jugoslaviji u bilo kakvu obliku. Bosna je 'Jugoslaviju u malom', u kojoj žive različiti narodi, vrata do vrata. Tako glasi omiljena teza Washingtona, čiji je drugi dio tvrdnja da su Milošević i Tuđman krivi za sve i u podjednakoj mjeri. Ta se teza uporno ponavlja, iako i mala djeca već znaju da je Beograd jednostavno zaposjeo trećinu hrvtskog teritorija. Srbi i Hrvati uskoro će se gospodarski iscrpiti, smijeniti Tuđmana i Miloševića i ponovo potražiti neki oblik uzajamnosti. A Bosna će tada tvoriti neku vrstu 'točke kristalizacije' oko koje će se okupiti druge republike. Međutim, to je krivi zaključak američke politike. Što u velikom nije bilo moguće, neće ići ni u malom, naime u BiH. EZ je mnogo pragmatičnija kada se nada da će 'kantonizacijom' biti izbjegnut rat." DIE WELT (Njemačka) - O budućnosti novih država nastalih na tlu bivše Jugoslavije u nedjeljnoj kolumni lista piše njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher: "Slanje mirovnih snaga UN u Hrvatsku poboljšava izglede za opstanak primirja i političko rješenje. Osnovu za to pružaju Pariška povelja, načela EZ-a i KESS-a, odluke Vijeća sigurnosti te uvlačenje novih država koje su nastale ili će tek nastati iz Jugoslavije u tokove europske i međunarodne suradnje. U suglasnosti s mirovnim planom UN važno je da: 1. raspoređivanje mirovnih jedinica u zonama pod zaštitom UN ne znači i prejudiciranje političkog rješenja; 2. mirovne jedinice omoguće povratak izbjeglica i prognanih u zaštićene zone, a za to zaduženi Visoki komesarijat za izbjeglička pitanja provede taj povratak; 3. da se u zonama pod zaštitom UN stvore policijske snage u etničkom omjeru kakav je bio među pučanstvom prije početka neprijateljstava. Za uspjeh mirovne konferencije odlučujeće je da i Srbija prizna osnovna načela mirovne konferencije EZ. To, prema odluci EZ od 28. listopada 1991., u prvom redu znači neprihavaćanje jednostranih izmjena granica, zaštitu ljudskih prava kao i čuvanje prava etničkih i nacionalnih skupina. Za etničke i nacionalne skupine u Srbiji, posebno na Kosovu, u Vojvodini i u Sandžaku, moraju vrijediti ista prava manjina koja se zahtijevaju od Hrvatske i drugih republika za manjine koje tamo žive. Već se čuju zabrinuti glasovi u zemljama članicama ZND da bi priznanje osvajačke politike jugoslavenske armije moglo djelovati poput ohrabrenja za nasilno otimanje teritorija na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Zbog toga se EZ mora pridržavati svog opetovono proklamiranog načela da se nasilno prisvanje teritorija nikad neće priznati. Stabilnost u regiji zahtijeva uvlačenje međunarodno priznatih država poput Slovenije i Hrvatske u bilateralnu i multilateralnu suradnju. Prihvat Slovenije i Hrvatske u KESS stoga je isto tako nužan kao i njihov pristup OECD i međunarodnim financijskim organizacijama poput MMF-a i Međunarodne banke. Isto vrijedi i za ostale države koje će nastati iz Jugoslavije i biti međunarodno priznate. S kooperativnim državama ili republikama, ako su već priznate, EZ bi trebao započeti pregovore o asocijaciji s ciljem kasnijeg primanja u članstvo EZ. Ta perspektiva mora biti otvorena za sve države nastale iz Jugoslavije koje prihvaćaju temeljna načela mirovne konferencije u Bruxellesu. EZ se ne smije uskratiti ili zatvoriti nijednoj od tih država. Trebala bi svim narodima Jugoslavije pružiti ruku. Stabilnost i mirni razvoj jamči samo prihvat svih država i naroda Jugoslavije u postojeće europske strukture. I za narode Jugoslavije postoji samo jedna budućnost, a to je europska." OSLOBOĐENJE (Bosna i Hercegovina) - Novinar lista razgovarao je s dr. Ivom Bancem, profesorom povijesti na sveučilištu Yale, o sadašnjem stanju i perspektivama Bosne i Hercegovine. Dr. Banac stanje u BiH ocjenjuje "izuzetno nepovoljnim" zbog svojevrsne okupacije "uperene u prvom redu protiv njenog osamostaljenja". Smatra da je bosansko vodstvo trebalo odlučnije djelovati, "premda uvažavam da je položaj BiH bio mnogo teži nego onaj Hrvatske", ali "sada je važno da u Bosni dolazi do demokratskog pravorijeka". Drži da će referendumom narodi Bosne i Hercegovine odlučiti hoće li biti "gospodari svoje vlastite sudbine ili će ozakoniti podređenost miliševićevskoj nazovi-Jugoslaviji". Novinar je pitao kakvi su pojedinačni interesi naroda BiH u referendumu, a dr. Banac tvrdi da je svakom narodu u interesu nedjeljivost Bosne. Muslimanima, "jer bez nje... doživjet će sudbinu svojih sunarodnjaka u podijeljenom Sandžaku". Hrvatima, "jer ako rubni dijelovi BiH s većinskim hrvatskim pučanstvom... pripadnu Hrvatskoj, više od dvije trećine Hrvata ostat će pod velikosrpskom vlašću". Srbima, "jer ako Bosnu razbiju, stvorit će uvjete za kontinuiranu nestabilnost, diktaturu i vlastito propadanje, jer, s izuzetkom Semberije i Rudog, bosanski Srbi ne graniče sa Srbijom", pa se njihova želja "da žive u jedinstvenoj srpskoj državi može izvesti samo na dva načina: 1) podređivanjem drugih naroda, 2) izmjenom pučanstva". Dr. Banac dodaje da prvi način vodi u sukobe, a drugi otvara i nepredvidljive probleme. Očekuje da Srbi na referendumu glasuju za nedjeljivost BiH, te da i Hrvati pokažu kako su za suverenu BiH, za suživot, "a ne za dogovore s Karadžićem i Koljevićem". Kantonizacija je za Banca "samo meki oblik razbijanja Bosne, te stvara privid državne jedinstvenosti". On zagovora narodnosna prava u Bosni i Hrvatskoj, ali je protiv političkih autonomija. Podsjećajući na povijesnu povezanost Bosne i Hrvatske, Banac ističe da će Bosna, samostalna i suverena, biti zbog svog položaja okrenuta prema Hrvatskoj, što bi Hrvatska morala iskoristiti jer je i dosad bila "posrednik između Bosne i Europe". Dodao je kako ni bosanski Hrvati ne smiju prezreti svoje bosanstvo, "jer će u protivnom Bosna za njih biti izgubljena". (Hina) zg 020221 MET mar 92