SERVIS POSEBNIH NASLOVA JOHN LEE HOOKER

Nadnaslov: John Lee Hooker popularniji no ikada ranije Naslov: Adam i Eva stvorili su blues Podnaslov: Jedan od posljednjih živih izdanaka crnačkih blues pjevača s američkog juga nominiran je u svojoj 72. godini za uglednu nagradu Grammy Piše: Ros DAVIDSON, Reuter SAN FRANCISCO - Blues će uvijek postojati, tvrdi John Lee Hooker. "Blues je jedina glazba", kaže jedan od posljednjih izravnih izdanka muzičke tradicije crnaca iz ruralnih područja američkog juga. Tradicije koja se razvila u blues - te eventualno proizvela rock 'n' roll. Rođen u Mississippiju, Hooker danas živi pored San Franciscoa. Za blues kaže "to je jedina glazba koja je već bila tu kada je svijet rođen. U rajskom su vrtu bili tek Adam i Eva. Postali su ljubavnici, razišli se i tugovali. To zovemo bluesom." Danas u 72-goj godini Hooker svira gitaru i pjeva već šest desetljeća. U 43 godine snimio je više od 100 albuma, ali nikada nije bio tako popularan kao danas. Iako već pradjed, više je nalik južnjačkom svećeniku no zvijezdi čije se ploče prodaju bolje od mnogih pop grupa. Poznat kao kralj boogia zbog svog osebujna gitarskog stila prvi puta korištenog prije 43 godine, a što je postalo i jedno od obilježja rock glazbe. U siječnju 1992. nominiran je za nagradu Grammy. Snimio je jednosatni specijalni program za BBC televiziju što treba u ožujku biti prikazan u Britaniji, a zatim u cijelom svijetu. Njegov album "Mr Lucky" na vrhu je top lista u rujnu 1991. što je prava rijetkost za blues muzičare. Prethodni album "The Healer" postao je najbolje prodavani album u Nizozemskoj, Australiji, Novom Zelandu, Britaniji, Švicarskoj i Kanadi. Međunaslov: Bezvremen poput njegove glazbe Svoju prvu nagradu Grammy dobio je 1990., a 1991. primljen je među sedam muzičara Rock 'n' Roll Hall of Fame. U prosincu 1989. Rolling Stonesi pozvali su ga da bude gost triju njihovih koncerata. Poljednje tri godine mladi, i ne tako mladi, vraćaju se bluesu i tradicionalnim glazbenim formama zasićeni komercijaliziranim zvukom pop video spotova i satelitskih glazbenih programa, kaže Jas Obrecht, autor knjige "Blues Guitar". Obrect, izdavač časopisa Guitar Player, naziva Hookera jednim od najoriginalnijih i najosebujnijih blues muzičara. Na sceni Hooker se čini bezvremenim poput njegove glazbe. Za BBC snimku, odjenuo je svoj uobičajeni tamni šešir i tamno odijelo, dok je njegov dubok glas praćen izrazitom ritmičkom gitarom prikovao za sjedišta uglavnom bijeli auditorij u Mill Valleyu pored San Franciscoa. Rođen je 1920. u Clarksdaleu, Mississippi, pokrajini koja je dala i velikane poput B.B. Kinga i pokojnog Muddya Watersa. Četvrto od jedanaestoro djece baptističkog svećenika i nadničara, prvi je puta pjevao u crkvenom zboru. U dvanaestoj, pomalo pobire lokalni blues stil svoga očuha, gitarista amatera. Dvije godine kasnije prijavio se u vojsku - da upozna djevojke, kaže. Vlasti su otkrile njegovu dob i otpustile ga. Lutao je Memphisom i Cincinnatijem, gdje postaje ime kao gospel pjevač. Međunaslov: Utjecao na brojne generacije glazbenika Seli u Detroit 1943. i privremeno se zapošljava u tvornici automobila Chrysler. Noću svira blues. Godine 1948. otkriva ga Modern Records i ubrzo izdaje svoj prvi hit" Boogie Chillen". Godine 1951. njegov hit "I'm in the Mood" prodan je u zapanjujućih milijun primjeraka. Ranih 60-tih već je legenda. Mladi Bob Dylan i Rolling Stonesi nastupaju kao predgrupa na njegovim koncertima. No tek njegova pjesma "Boom Boom", koju snima britanska grupa The Animals stvara od Hookera ime poznato i izvan blues auditorija u Europi te među bijelim američkim studentima. Karakterističan hrapavi zvuk utjecao je na mnoge rock grupe i pjevače. Među njima su grupe Doors, Led Zeppeling, John Mayall, Van Morrison i The Who. Svoj je trag u Hollywoodu ostavio likom uličnog svirača u filmu "The Blues Brothers". Režiser Steven Spielberg koristio je njegovu glazbu u filmu "Boja purpura". Hooker kaže da bi ove godine mogao prestati putovati ali neće nikada prestati svirati. "Ne možete se nikada povući. Samo se maknete s ceste. Ne trebam više novaca. Sviram jednostavno zašto što to volim i zbog publike". Siguran je da će uvijek biti mjesta za njegovu glazbu. "Blues neće nikada umrijeti", kaže on. "Bit će blues svirača i kada odem. Kada odem, bit će boli u srcu, a to rađa bluesom." (Hina) fs 221327 MET feb 92