IZVJEŠĆE BUTROSA GALIJA VIJEĆU SIGURNOSTI

NEW YORK, 19. veljače (Hina) - Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Butros Butros-Gali uputio je Vijeću sigurnosti UN izvješće na osnovu kojega će članovi tog tijela svjetske organizacije odlučiti o slanju snaga UN za očuvanje mira u nekadašnju Jugoslaviju. Objavljujemo integralni tekst izvješća (neslužbeni prijevod s engleskog): UVOD 1. Ovo izvješće podnijeto je Vijeću sigurnosti u skladu s njegovom rezolucijom 721 (1991), koja je jednoglasno usvojena 27. studenoga 1991. godine. Ono također uzima u obzir rezoluciju 740 (1992) u kojoj je Vijeće 'inter alia' ponovno potvrdilo svoje odobravanje, iznijeto u rezoluciji 724 (1991), mirovnog plana Ujedinjenih naroda sadržanog u izvješću mog prethodnika od 11. prosinca 1991, i pozdravilo nastavljanje napora glavnog tajnika i njegovog osobnog izaslanika da uklone preostale prepreke na putu raspoređivanja operacije očuvanja mira. 2. Ovo izvješće ima četiri dijela. Dio I. opisuje nedavne razvoje događaja koji se odnose na ono što je u mom izvješću od 4. veljače 1992. godine identificirano kao glavne prepreke za odluku Vijeća sigurnosti da rasporedi mirovne snage u Jugoslaviji. Dio II. bavi se izvjesnim aspektima koncepcije i plana za takve snage opisane u annexu III. izvješća moga prethodnika od 11. prosinca 1991. godine (dalje u tekstu "plan"). Dio III. opisuje strukture i novčana sredstva koja će, prema mojoj ocjeni, biti potrebna za primjenu plana. Dio IV. sadrži moju preporuku da bi Vijeće sigurnosti sada trebalo odlučiti o uspostavljanju mirovnih snaga i popratnih civilnih elemenata u Jugoslaviji, kao i moje primjedbe o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi snage bile sposobne izvršiti svoj mandat. I. NEDAVNI RAZVOJ DOGAĐAJA 3. U mom izvješću od 4. veljače 1992. godine naveo sam da mi stajališta koja su tada usvojili vlada Hrvatske i lokalni čelnici onog što bi bilo područje zaštićeno od Ujedinjenih naroda u pokrajini poznatoj kao Krajina, nisu dozvolila da tada preporučim raspoređivanje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Od tada je bilo značajnijih razvoja što se tiče stajališta koja su zauzele ove obje strane. 4. Prvo, što se tiče vlade Hrvatske, 6. veljače primljeno je pismo predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, čiji sam sadržaj tog dana prenio Vijeću sigurnosti za neformalne konzultacije i koje čini annex I. U svojoj rezoluciji 740 (1992) Vijeće sigurnosti je napomenulo kako je predsjednik Tuđman "u potpunosti i bezuvjetno" prihvatio koncepciju i plan Ujedinjenih naroda za mirovne snage u Jugoslaviji. No ipak, u kasnijim izjavama za medije, pojavile su se sumnje u valjanost ovog obećanja i neprestano su se pojavljivale brojne primjedbe planu, koje su već krajem siječnja izražene glavnom podsekretaru Gouldingu. 5. Moj osobni izaslanik Vance, zbog toga je 10. veljače pisao predsjedniku Tuđmanu kako bi se ponovno potvrdilo da njegovo potpuno i bezuvjetno prihvaćanje plana znači prihvaćanje teksta sadržanog u annexu III. izvješća mog prethodnika od 11. prosinca 1991. godine u skladu s objašnjenjima koja su dana u mom izvješću od 4. veljače 1992. godine. U pismu datiranom 11. veljače, koje smo Vance i ja primili 12. veljače poslije podne, predsjednik Tuđman ponovio je svoje potpuno prihvaćanje plana na ovom temelju. No ipak, on je dodao kako će sporazum o statusu snaga koji se treba zaključiti s njegovom vladom "morati riješiti brojna tehnička pitanja koja se odnose na normalizaciju života" u područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Ova razmjena korespondencije između Vancea i predsjednika Tuđmana priložena je svaka zasebno, kao annexi II. i III. 6. Članovi Vijeća sigurnosti ocijenit će da su neka "tehnička pitanja" koja navodi predsjednik Tuđman u svom pismu od 11. veljače 1992. godine zapravo bitna pitanja, koja se odnose na protezanje vlasti Republike Hrvatske na područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda u oblastima kao što su promet, trgovina, bankarstvo i valuta, održavanje zakona i reda i povrat izbjeglica. Kao što je jasno naznačeno u mom izvješću od 4. veljače primjena hrvatskog zakona u tim pitanjima u područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda tijekom privremenog perioda koje ovisi o političkom rješenju, bila bi nespojiva s temeljnim elementom u planu. Usprkos tomu odlučio sam, s obzirom na cjelokupnu situaciju u Jugoslaviji, da u dobroj vjeri prihvatim pozitivna jamstva predsjednika Tuđmana i ostavim da se ta "tehnička pitanja" riješe prema sadržaju i duhu plana. Istovremeno, potrebno je navesti da će ako se ona tako ne riješe, primjena plana biti ugrožena. 7. Drugo, što se tiče Krajine, primio sam pismo datirano 11. veljače od Borisava Jovića, predsjednika Državnog komiteta uspostavljenog u Beogradu za suradnju s Ujedinjenim narodima o mirovnim pitanjima. U svom pismu, koje se pojavljuje kao prilog annexu IV. ovog izvješća, Jović opisuje sastanak Skupštine Krajine na kojem je 81 poslanik glasovao za plan Ujedinjenih naroda, nije bio niti jedan negativan glas, a 5 ih se uzdržalo od glasovanja. Na temelju ovog glasovanja i srodnih obećanja nekoliko čelnika ovog područja Jović navodi kako "odluka znači definitivno i bezuvjetno prihvaćanje plana Ujedinjenih naroda i punu spremnost za suradnju u njegovom izvršenju", te preporuča da ja Vijeću sigurnosti predložim raspoređivanje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. 8. Jović izražava stajalište da otpor planu jednog čelnika srpske zajednice u tom području Milana Babića nema "primjereno značenje". Članovi Vijeća znat će da je 10. veljače 1992. Babić održao sastanak suparničke skupštine u Krajini, koja je odlučila da se o tom pitanju 22. i 23. veljače održi referendum. U vrijeme kada se sadašnje izvješće pisalo, on i neki njegovi pristaše još su uvijek izražavali protivljenje planu. Ipak, došao sam do zaključka da neću dozvoliti da te primjedbe same po sebi blokiraju preporučivanje sadržano u ovom izvješću. One usprkos tome predstavljaju moguću opasnost za primjenu plana. Najvažnije je da zabrinutosti i interesi srpskih zajednica Krajine budu u potpunosti razmotreni na Konferenciji o Jugoslaviji kojom predsjeda lord Carrington. Vjerujem da je to namjera lorda Carringtona. II. PRIMJENA PLANA 9. Ovaj plan već je podnijet Vijeću sigurnosti u annexu III. izvješća mog prethodnika od 11. prosinca 1991. godine. On i dalje daje solidan temelj za snage čije se uspostavljanje preporuča u ovom izvješću. No, postoje neki aspekti koji se odnose na praktičnu primjenu plana na koje bih se želio vratiti. 10. Prvo, želio bih skrenuti pažnju na odredbu u paragrafu 9. plana, da će točne granice područja pod zaštitom Ujedinjenih naroda biti odlučene od prethodnice snaga Ujedinjenih naroda, nakon konzultacija s lokalnim čelnicima. Rad na tome će se početi što je prije moguće nakon što Vijeće sigurnost odluči da odobri preporuku ovog izvješća. 11. Paragraf 15 (c) plana odnosi se na mogućnost predaje oružja Ujedinjenim narodima radi "sigurnosnog nadzora". U diskusijama s zainteresiranim stranama proizašlo je da će najpraktičniji način za postupanje s oružjem pripadnika i jedinica teritorijalne obrane koje se nalazi u područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda biti da se ono spremi u sigurna skladišta, sa sistemom dvije brave, od kojih jednu kontroliraju snage Ujedinjenih naroda, a drugu predsjednik vijeća određene općine. 12. Što se tiče paragrafa 21. plana, došao sam do zaključka, kako bi iz tehničkih i praktičnih razloga, bilo bolje da se zapovjedništva snaga nalaze u Sarajevu, iako će zapovjedništvo logističkog bataljona biti u Banjoj Luci. 13. U paragrafu 21. plana također se navodi kako će mirovnom operacijom zapovijedati civilni šef misije. Pažljivo razmišljajući o tome, došao sam do zaključka da bi imenovanje vrlo visokog civilnog predstavnika glavnog tajnika u Jugoslaviji, rasplinulo razliku između uloge Ujedinjenih naroda u očuvanju mira, čiji je osnovni cilj da stvore uvjete u kojima se može pregovarati o političkom rješenju, i mirotvorne uloge Europske zajednice, koja mora voditi i posredovati u potrebnim pregovorima. Radi toga namjeravam povjeriti opću komandu operacijom Ujedinjenih naroda zapovjedniku snaga, kojem će u političkim aspektima njegovih dužnosti pomagati visoki civilni funkcionar koji će se odrediti kao direktor za civilna pitanja. 14. Kao što je uobičajena praksa u mirovnim operacijama ove vrste, zapovjedniku snaga bit će naloženo da uspostavi mješovitu vojnu radnu grupu. Ona će se sastojati od visokih predstavnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Hrvatske vojske, koji će se sastajati pod predsjedanjem zapovjednika snaga ili njegovog predstavnika kako bi se olakšala primjena vojnih aspekata plana. 15. Kao što se navodi u paragrafu 16. mog izvješća od 4. veljače 1992. godine, između Promatračke misije Europske zajednice (ECMM) i male grupe časnika za vezu Ujedinjenih naroda koji su trenutno raspoređeni u Jugoslaviji, uspostavljen je izvrstan radni odnos. Moja je namjera vrlo brzo uspostaviti konzultacije s predsjednikom Vijeća ministara Europske zajednice o implikacijama raspoređivanja snaga Ujedinjenih naroda na mandat ECMM-a. 16. Postoji jedan drugi aspekt plana za koji vjerujem da bi bilo korisno dalje ga komentirati u ovom izvješću. To je odredba da bi postojeće lokalne vlasti i policija trebali nastaviti funkcionirati, na privremenom osnovu i pod nadzorom Ujedinjenih naroda, ovisno o postizanju općeg političkog rješenja jugoslavenske krize. Kao što je navedeno u paragrafu 8. mog izvješća od 4. veljače 1992. godine to je jedan od dva središnja elementa u planu, dok je drugi demilitarizacija područja pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Za nedavnih misija mog osobnog izaslanika Cyrusa Vancea i drugih izaslanika svim glavnim stranama u Jugoslaviji to je bilo eksplicitno opisano. Ako se bilo koji od ova dva središnja elementa u planu ne bi striktno poštovao, plan bi bio potkopan i postojala bi velika opasnost da u područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda ponovno dođe do borbi. Važno je da članovi Vijeća sigurnosti i sve zainteresirane jugoslavenske strane od početka budu upozoreni na ovu opasnost. 17. Uloga operacije očuvanja mira Ujedinjenih naroda glede lokalne uprave i održavanja javnog reda bit će kako slijedi: a) Da ustanovi, čim bude raspoređena, postojeću organizaciju lokalne uprave i održavanja javnog reda u svakoj općini u područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda, zajedno sa svakom postojećom regionalnom strukturom; b) Da potvrdi da sastav postojećih policijskih snaga odražava nacionalni sastav stanovništva koje je živjelo u određenim područjima prije nedavnih neprijateljstava, te da u slučaju gdje to nije tako, u suradnji s postojećim lokalnim vlastima pripremi svaku potrebnu promjenu; c) Da nadzire rad lokalnih policijskih snaga, u skladu s paragrafom 12. plana; d) Da upotrijebi dobre usluge kako bi osigurala da je svaka promjena statusa quo s obzirom na druge aspekte lokalne uprave u skladu s duhom plana i da ne predstavlja prijetnju javnom redu. 18. Mora se naglasiti da će ova uređenja biti privremene prirode, ovisno o pregovorima o općem rješenju. Ona neće prejudicirati to rješenje ili načelo da se unutarnje granice Jugoslavije ne mogu mijenjati silom ili bez pristanka zainteresiranih strana. S tim u vezi, postavljanje zastava moglo bi na primjer postati osjetljivo pitanje. Uspjeh operacije koja se preporuča u ovom izvješću, u ovom i drugim pitanjima ovisit će o spremnosti svih zainteresiranih da se suspregnu i da se uzdrže od akcija koje bi mogle poremetiti javni red u područjima pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Isto tako Ujedinjeni narodi će upotrijebiti svoje dobre usluge kako bi riješili bilo koju poteškoću koja bi se glede toga mogla pojaviti. 19. Također je vrijedno naglasiti kako će povratak raseljenih osoba u njihove domove, u skladu s paragrafom 20. plana, biti glavna zadaća te da će također zahtijevati punu suradnju svih zainteresiranih strana. Zatražio sam od visokog komesara Ujedinjenih naroda za izbjeglice da preuzme odgovornost za određivanje i primjenu sheme, koja bi omogućila tim raseljenim osobama koje to žele da se vrate u svoje domove što je prije moguće nakon raspoređivanja snaga Ujedinjenih naroda. Uvjerio sam ju da će svi elementi snaga učiniti sve što je moguće kako bi pomogli u ovom kritično važnom nastojanju. III. STRUKTURA I SREDSTVA SNAGA UJEDINJENIH NARODA 20. Predlažem da se snage Ujedinjenih naroda nazivaju Snagama za zaštitu Ujedinjenih naroda (UNPROFOR). Kao što je već naznačeno, njihovo zapovjedništvo će biti u Sarajevu, sa pomoćnim uredima u Beogradu i Zagrebu, te logističkom bazom u Banjoj Luci. Bit će raspoređeni u tri područja koja će biti pod zaštitom Ujedinjenih naroda, te, zbog potreba UN, biti podijeljena na četiri sektora: sektor B (istočna Slavonija, koja uključuje područja poznata kao Baranja i zapadni Srijem), sektor N (sjeverni dio Krajine pod zaštitom UN), sektor S (južni dio Krajine pod zaštitom UN), sektor W (zapadna Slavonija). U dodatku, kao što je navedeno u pargrafu 13 u planu, vojni promatrači će biti raspoređeni u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine uz Hrvatsku. 21. UNPROFOR će uključivati vojne, policijske i civilne dijelove. Bit će pod komandom Ujedinjenih naroda, koje predstavlja glavni tajnik, koji je odgovoran Vijeću sigurnosti. Potpuno zapovjedništvo na terenu imat će Zapovjednik snaga, kojeg će odrediti glavni tajnik nakon konzultacija sa zaraćenim stranama i uz odobranje Vijeća sigurnosti. 22. Vojni će dio sačinjavati 12 proširenih pješadijskih bataljuna (10.400 ljudi svih činova); štabovi, logistička te druga podrška, koji će uključivati oko 2.840 ljudi svih činova; te 100 vojnih promatrača. Njihovi zadaci su opisani u paragrafima 11 i 13 u planu. Bit će primijenjena normalna pravila za mirovne operacije Ujedinjenih naroda o nošenju i upotrebi oružja. Vojno osoblje UNPROFOR će osigurati vlade, po zahtjevu glavnog tajnika, koji će se konzultirati sa zaraćenim stranama i dobiti pristanak Vijeća sigurnosti o organizaciji vojnih snaga. 23. Policijski će dio, koje će obavljati funkcije navedene u podparagrafu (c) paragrafa 17 i paragrafu 12 u planu, sastojati od oko 530 pripadnika policijskog osoblja. Bit će pod zapovjedništvom policijskog komesara kojeg će odrediti glavni tajnik, a koji će odgovarati Zapovjedniku snaga posredstvom direktora zaduženog za civilna pitanja. Policijsko će osoblje osigurati vlade, na zahtjev glavnog tajnika i nakon konzultacija sa stranama. 24. Civilni dio, koji će se uglavnom sastojati od već postojećih pripadnika Ujedinjenih naroda, obavljat će funkcije na političkoj, pravnoj, informativnoj i administrativnoj razini. Direktor zadužen za civilne poslove će ustanoviti u svakom od četiri sektora ured za civilna pitanja čiji će vođa raditi zajednički i u bliskoj koordinaciji sa vojnim zapovjednikom sektora. Časnici u uredima za civilna pitanja vršit će funkcije opisane u podparagrafima (a), (b) i (d) paragrafa 17 koji se odnosi na lokalnu administraciju i održavanje javnog reda. 25. UNPROF će zatražiti zračnu jedinicu koja će se sastojati od 4 aviona i 26 helikoptera. Namjera je da se to postigne komercijalnim ugovorima. 26. Ja ću uskoro poslati dodatak postojećem izvještaju koji će sadržavati predviđene troškove procijenjene za UNPROFOR. IV. PRIMJEDBE O mogućem pokretanju mirovne operacije UN u Jugoslaviji intenzivno se raspravljalo preko tri mjeseca. Skoro sve političke grupe u Jugoslaviji su izrazile potporu takvoj operaciji, mada postoje neslaganja oko toga gdje bi snage trebale biti raspoređene, te koje bi im trebale biti funkcije. Ja i moji predstavnici smo primili mnogo apela od građana Jugoslavije u kojima se navodi da je trenutno slanje snaga UN u njihovu zemlju jedina nada koja je preostala da bi se mogao izbjeći čak još razorniji građanski rat, od ovog koji se zbivao tokom druge polovice 1991. godine. Mnoge zemlje članice su me također upozoravale da ne odgađem preporuku za slanjem snaga UN, sadržanim u planu. 28. To što tek sada predlažem slanje takvih snaga, samo je zbog kompleksnosti i opasnosti jugoslavenske situacije, te u skladu s time, potrebe da budem što je moguće više siguran da će snage UN uspjeti učvrstiti primirje i tako olakšati pregovore o općem političkom dogovoru. Kao što je već više puta naznačeno, to ne zahtijeva samo efektivni prekid vatre, već i potpuno i bezuvjetno prihvaćanje plana od strane svih kojih se on tiče, te isto takva jamstva da su spremni na suradnju pri njegovom provođenju. Kao što će biti jasno iz prvog dijela ovog izvješća, ostaju brojna otvorena pitanja o stupnju do kojeg će se sa snagama UN u praksi surađivati. Ali, nakon pažljivog razmatranja zaključio sam da je opasnost da bi snage UN mogle doživjeti neuspjeh zbog nedovoljne suradnje manja od opasnosti da bi odlaganje slanja snaga vodilo do prekida primirja i u novi požar u Jugoslaviji. 29. Shvativši to, zaključio sam, što priznajem isto tako može biti dovedeno u pitanje, da su jugoslavenske strane spremne da se ozbiljno prihvate teškog zadatka u pregovaranju o postizanju općeg dogovora na Konferenciji o Jugoslaviji koju je pokrenula Europska zajednica. U paragrafu 5 u planu je naznačeno da će, prema sporazumu Vijeća, snage UN ostati u Jugoslaviji dok se pregovorima ne postigne sporazum. Snage će uspjeti samo ako postoji uvjerenje da će to biti tako. Strahovanja da bi snage mogle biti prerano povučene, prije no što postojeći problemi budu rješeni mirnim putem, imala bi vrlo uznemiravajuće posljedice u dijelovima pod zaštitom UN. 30. Vijeće sigurnosti bi zbog toga moglo, u datoj situaciji odlučiti poslati UNPROFOR za početak na period od 12 mjeseci, uz mogućnost da im mandat bude produžen ako to poslije bude potrebno, u slučaju da sporazum ne bude postignut. Vijeće sigurnosti moglo bi graditi daljnje povjerenje na temelju člana rezolucije kojim se navodi da snage mogu biti povučene prije isteka 12 mjeseci određenih za početak, samo u slučaju da Vijeće donese posebnu odluku o tome. 31. Zbog toga preporučam, na temelju plana dodanog mojem prijašnjem izvješću od 11. prosinca 1991. godine i mojih primjedaba sadržanih u ovom izvješću, da Vijeće sigurnosti odluči pripremiti UNPROFOR sa trenutnim učinkom, te da da upute glavnom tajniku kako bi poduzeo potrebne mjere kojima će se osigurati razmještanje snaga UN što je prije moguće. (Hina) 192015 MET feb 92