IZVJEŠĆE HELSINKI WATCHA O POJAVAMA KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA U HRVATSKOJ

ZAGREB, 17. veljače (Hina) - Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Helsinki Watch (HW) sa sjedištem u New Yorku objavila je izvješće o svojim nalazima o kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj. Na početku izvješća (od 33 stranice) HW upozorava na pojave kad "lokalne policijske snage i pripadnici hrvatske vojske krše ratna pravila u područjima koja su izvrgnuta napadima srpskih snaga i jugoslavenske armije". Iznoseći da je po međunarodnom pravu nedopustivo svako masovno smaknuće, masakri i mučenje civila ili osoba izvan zone ratnog sukoba, HW drži hrvatsku vladu, a posebice ministarstva obrane i unutarnjih poslova, odgovornima za postupanje njihovih oružanih sastava. Pritom se navodi slučaj iz Karlovca, gdje je u rujnu 1991. ubijeno 13 vojnika JA, te da je za taj zločin optužen jedan pripadnik hrvatske vojske koji je u pritvoru gdje očekuje psihijatrijsko vještačenje. HW također navodi i događaj polovicom listopada na području Gospića, tj. da su nedaleko od sela Široka Kula pronađena tijela dvadeset i četiri osobe "koje su brutalno ubijene, a potom su njihova tijela spaljena". Napominje se da hrvatske vlasti istražuju taj slučaj, te da je predsjednik Tuđman osobno posjetio Gospić kako bi zahtijevao istragu o tom masakru. HW s tim u vezi smatra da bi hrvatska vlada trebala pokrenuti pitanje eventualne odgovornosti lokalnih zapovjednika policije i vojske u Gospiću. U Marinom Selu u općini Pakrac, prema izvješću HW, između 15. i 25. studenog 1991., "uhićen je i potom ubijen veći broj osoba srpske narodnosti". Neke od uhićenih hrvatska je strana zamijenila kao zarobljenike 12. prosinca u Karlovcu, tvrdi se u izvješću. HW nadalje navodi kako također raspolaže informacijama da su u nekim slučajevima Srbi ubijani nedugo nakon što su ih uhitile hrvatske snage, te da su njihova tijela pronalažena na područjima pod hrvatskom kontrolom, a u nekim slučajevima okolnosti pod kojima je nastupila smrt nisu razjašnjene. "U drugim slučajevima dostupni dokazi upućuju na to da su u ubojstva bili umiješani djelatnici hrvatske policije, osobito u Sisku", navodi HW i poziva hrvatsku vladu da poduzme temeljitu istragu o okolnostima u kojima su umrle te osobe i da krivično goni počinitelje ubojstava. Ta američka organizacija za ljudska prava nadalje tvrdi da ima "dokumentaciju o slučajevima mučenja i zlostavljanja osoba koje su bile uhićene i pritvorene od hrvatske vojske ili policije". Navodi se da postoji najmanje devet centara za pritvor širom Hrvatske, uključujući Bjelovar, Gospić, Zadar, Split, Rijeku, Požegu, Osijek i još nekoliko u općinama Karlovac i Zagreb. "U mnogim slučajevima uhićenici su zlostavljani u prostorijama policijskih postaja. Na temelju više izvješća HW zaključjuje da se prema uhićenicima najokrutnije postupalo u Sisku, Gospiću i nekim dijelovima zapadne Slavonije." Na istim područjima, prema izvješću, zabilježene su i otmice Srba, a takvih pojava bilo je još u Zagrebu, Zadru i Daruvaru. "Mnoga su samovoljna uhićenja ili otmice bile motivirane samom pripadnošću srpskom narodu, a bilo je i onih čiji je motiv bila navodna ili stvarna pripadnost dotičnih osoba SDS-u ili sadašnje ili bivše službovanje u JNA." HW s tim u vezi izražava zabrinutost da bi "hrvatske vlasti mogle otimati srpske civile i koristiti ih kao zarobljenike za zamjenu, jer je poznato da srpske snage trenutačno drže osam puta više zarobljenika". Takvo ponašanje izričito je zabranjeno međunarodnim humanitarnim zakonima, jer se pretvara u uzimanje talaca, pa se od hrvatskih vlasti zahtijeva da ne otimaju srpske civile u svrhu zamjene, kaže se u izvješću HW. Nadalje se upozorava i na "učestalo uništavanje civilne imovine radi zastrašivanja ljudi i kao oblik pritiska da ih se istjera iz mjesta njihova stanovanja. Prikupljeno je mnogo izvješća, osobito iz zapadne Slavonije, prema kojima su pojedini Hrvati ili pripadnici hrvatskih snaga uništavali napuštenu srpsku imovinu pri čemu se ni zapovjednici snaga nisu ponašali u skladu s međunarodnim pravnim normama". Organizacija HW izražava zabrinutost i zbog velikog broja novinara koji su poginuli, ranjeni ili napadnuti dok su obavljali svoju profesionalnu dužnost i izvještavali o ratu u Hrvatskoj. Uz podatak da je od srpnja 1991. ubijeno najmanje 17 stranih i domaćih novinara, iznosi se i ocjena međunarodne novinarske organizacije da su neki od novinara namjerno ubijeni upravo zbog svoje profesije. Navodi se i da je 4 novinara TV Beograd (9.listopada 1991. na putu između Petrinje i Gline) ubijeno "pod (još nerazjašnjenim) okolnostima u kojima bi hrvatske snage mogle biti odgovorne". Iznose se i slučajevi nestanka Siniše Glavaševića i Branimira Polovine (Radio-Vukovar), kao i dvaju sovjetskih novinara, koji su u rujnu 1991. putovali iz Beograda u Zagreb preko Osijeka. Nakon preuzimanja vlasti, ocjenjuje HW, hrvatska vlada činila je malo da u Srba ukloni strah od progona. Mediji, koje financira vlada, kao i pojedinci na vlasti, u pojedinim su slučajevima "obnavljali nacionalističku histeriju u Hrvatskoj". Uz iste postupke srpske vlasti i medija, nasilje među Srbima i Hrvatima u Hrvatskoj ne eskalira samo na ratištima nego i na područjima gdje nema izravne ratne opasnosti. "U nekim slučajevima pojedina glasila (najčešće Slobodni tjednik) optužuju i imenuju Srbe kao špijune, pobunjenike ili članove KOS-a." Često se takvim ljudima prijetilo, a s nekim su se ekstremni pojedinci čak i fizički obračunali. Vlasti na to različito reagiraju. U Zagrebu i na republičkoj razini pokretane su istrage u povodu takvih slučajeva, no malo je ljudi uhićeno ili odgovaralo za takva djela. Na lokalnoj razini, a osobito na područjima gdje se vode borbe, zlostavljanja takve vrste rijetko se istražuju, kaže se u izvješću. HW ne poriče pravo hrvatskih vlasti da se brinu za obranu svog teritorija i da u toj obrani primjenjuje prijeko potrebne mjere, no istodobno "ozbiljno se strahuje da u ime obrane građanska i politička prava mnogih Srba i Hrvata drukčijih političkih nazora teško krše i ekstremni pojedinci i predstavnici vlasti. Unatoč činjenici da su snage koje napadaju Hrvatsku pretežno srpske, to nipošto ne daje nikome za pravo da zlostavlja, napada ili diskriminira srpske civile koji su lojalni građani Hrvatske. HW se boji da takvi postupci i zastrašivanje tjeraju Srbe na bijeg iz Hrvatske. HW smatra da hrvatska vlada nije učinila dovoljno kako bi ublažila napetosti između Srba i Hrvata u Hrvatskoj u područjima koja srpske snage nisu okupirale." U nastavku izvješća HW iznosi se da su hrvatske snage odgovorne za slučajeve samovoljnih premetačina i otimanja imovine, koji se često provode bez naloga. Ne poriče se pravo hrvatskoj vlasti da poduzima mjere opreza, no razlozi za premetačinu kao i dokazi moraju se predočiti odgovarajućim organima koji onda izdaju službene naloge. Nakon u izvješću navedenih primjera o tomu da su pojedinci organizirali potpisivanje tzv. 'zakletve o lojalnosti', HW navodi da su vlada i saborski Odbor za zaštitu ljudskih prava osudili takve pojave i zatražili ponovno zapošljavanje onih radnika koji su bili otpušteni samo zato što su ih odbili potpisati. Traži se od vlasti da poduzme disciplinske mjere protiv onih koji su tražili potpisivanje te da se slične akcije spriječe u budućnosti. "Otpustiti radnika zato što nije htio potpisati zakletvu o lojalnosti vlasti kršenje je slobode izražavanja. Štoviše", napominje HW, "upotreba je takvih zakletva da bi se otpustili Srbi diskriminatorna." HW izražava zabrinutost da su "etnički kriteriji primjenjivani u zapošljavanju odnosno otpuštanju policajaca - Srba". Ne poričući pravo vlade da povećava i ojačava svoje policijske snage, tu organizaciju brine nisu li Srbi isključivani i otpuštani zbog nacionalnosti. "Teško je povjerovati, kaže se u izvješću, u tvrdnju MUP-a da je od 11.000 Srba pripadnika hrvatske policije čak 6.000 svojevoljno otišlo." Na primjeru Policijske uprave Zadar i disciplinskih mjera protiv pedesetak policajaca HW izražava zabrinutost da su "disciplinske mjere protiv dvanaestorice policajaca Srba iskorištene da ih se zlostavlja i zastraši". U nastavku izvješća HW-a govori se o ubojstvu načelnika Policijske uprave Osijek i još dvojice ljudi. "Unatoč tome što je poznato tko je ubojica, on nije uhićen ni na mjestu zločina, ni poslije", kaže se u izvješću HW. Na primjerima kaznenih postupaka protiv Dobroslava Parage, Milana Vukovića i Mile Dedakovića HW upozorava na pojave "miješanja u neovisnost pravosudnih organa politički motiviranih sudskih procesa". HW smatra da je protiv Parage i snaga HOS-a trebalo poduzeti pravne mjere u listopadu, kad su oni nasilno zauzeli zgradu u središtu Zagreba, a ne kao što je sudski postupak pokrenut kad je Paraga pozivao na svrgavanje vlade predsjednika Tuđmana. "Čini se da je sudski postupak protiv Parage pokrenut zato što se on koristio pravom na slobodu govora, a ne zbog organiziranja vježbanja i naoružavanja nelegalanih paravojnih skupina." HW jednako tako smatra da je vlada trebala "puno prije staviti snage HOS-a pod nadzor Ministarstva obrane". HW poziva hrvatsku vladu da osigura i kažnjavanje odgovornih za zlostavljanje Mile Dedakovića. K tomu "ozbiljno je zabrinut zbog mogućnosti da su vlasti naredile mobilizaciju suca Emira Midžića stoga što nisu bile suglasne s njegovom odlukom o oslobađanju Dedakovića. Takav potez pokazuje krajnje nepoštivanje sudbene vlasti i pravnog sustava", kaže se u izvješću. "Rat je imao vrlo štetan učinak na slobodu tiska, te manje na slobodu izražavanja u Hrvatskoj", ocjenjuje HW i analizira učinke uredbe o informativnoj djelatnosti koju je 30. listopada 1991. potpisao predsjednik Tuđman, a 2. studenog potvrdio Sabor. HW ne "poriče pravo hrvatskoj vladi da brine o svojoj obrani, no vjeruje da prava slobode i govora, izražavanja i tiska, ne bi trebala biti podređena vojnim ciljevima". Navodi se primjer nedavne zabrane broja Slobodnog tjednika (u siječnju), zatim osuđuje "metode kojima su se vlasti poslužile da bi uspostavile kontrolu nad 'Glasom Slavonije'", posebice oružani upad u službene prostorije lista. "Rat u Hrvatskoj lokalnim vojnim ili političkim vlastima ne daje nikakvo pravo na upotrebu sile kako bi se miješali u slobodu tiska", kaže se u izvješću HW. Nadalje se govori o pokušaju "zastrašivanja novinara, diskreditiranja novina i njihovog stavljanja pod kontrolu vlasti na primjeru 'Slobodne Dalmacije'". HW također strahuje, i za to navodi primjer tjednika "Danas" da vlasti "upotrebljavaju ekonomska sredstva kako bi onemogućila rad novinama koje kritiziraju postupke vlade". HW drži da "sloboda govora nikad ne smije biti sputana osim ako se govorom izravno i neposredno ne poziva na nasilje". U završnom dijelu izvješća HW izražava se "zabrinutost zbog osnivanja Ureda za zaštitu ustavnog poretka" i traži da se on "ne upotrebljava za kršenje građanskih, političkih i ostalih temeljnih ljudskih prava građana Hrvatske". Konstatira se također da "još nitko nije uhićen zbog bombaškog napada na zgradu Židovske općine u Zagebu, kao ni zbog vandalizma na židovskim grobljima u Zagrebu i Splitu". Napominje se da su hrvatske vlasti ograničile i slobodu kretanja zbog rata, opravdano za potencijalne vojne obveznike i bezrazložno za sve osobe koje se nalaze u područjima u blizini linije sukoba. Na završetku izvješća, koji je u obliku pisma naslovljen i predsjedniku Tuđmanu, HW pozdravlja napore hrvatske vlade da ispita i istraži kršenja ljudskih prava, a dodaje se kako je HW, unatoč svim tim koracima, "i dalje uvjeren da treba poduzeti hitne i još odlučnije mjere kako bi se spriječila eskalacija kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj". Osobito se poziva hrvatsku vlast da "svoje oružane snage očisti od ekstremista koji djeluju bez naredbe i teško krše prava ljudi čak i do razine masovnih smaknuća civila i brutalnog postupka prema zatvorenicima". "Hrvatska je vlast odgovorna za djela koja počine njezini djelatnici, uključujući i pripadnike hrvatske vojske i policije, te je kao takva odgovorna za kršenja ljudskih prava", kaže se u izvješću. HW traži od hrvatskih vlasti i "poduzimanje kompletnih koraka kojima bi stupio na snagu nedavno prihvaćeni Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama, te o pravima nacionalnih i etničkih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj", te da "poduzmu korake kojima će se prevladavati napetosti između Srba i Hrvata u Hrvatskoj". (Hina) fp 172229 MET feb 92