VEČERNJI LIST: SPREMNI NA POVRATAK

ZAGREB, 16. veljače (Hina) - Prema rezultatima ankete koju je u siječnju, prije nego što su utvrđene sve pojedinosti mirovnog plana, proveo Institut za primijenjena društvena istraživanja (IPDI) Sveučilišta u Zagrebu, među prognanicima vlada zamjetan optimizam glede povratka u svoja mjesta, piše u sutrašnjem broju "Večernji list". Više od dvije trećine ispitanika (68,7 posto) drži da će povratak u doglednoj budućnosti biti moguć, a samo 11,5 posto izražava pesimizam. Još izrazitija namjera da se vrate, navodi "Večernji list", uočava se u odgovoru na pitanje: "Jeste li se po završetku rata, spremni vratiti u Vaše prebivalište?". Čak 91 posto odgovara potvrdno, a samo dva posto nisu spremni na povratak. Ispitanici drže da takvu njihovu nakanu dijele i drugi stanovnici iz njihova kraja, pa ih najviše (82,1 posto) drži da će se u svoja mjesta vratiti i njihovi susjedi; 7,3 posto drži da će se vratiti samo manji dio, a 1,3 posto drži da se neće vratiti. Tako izrazitu namjeru da se vrate, prognanici i izbjeglice temelje na očekivanju od hrvatske vlasti da učini sve što je u njezinoj moći da se oni vrate i obnove domove. Da će vlast upravo tako postupiti drži 83,4 posto ispitanika, a samo je 3,4 posto mišljenja da neće. Prognanici i izbjeglice optimisti su i kada je riječ o općoj situaciji u Hrvatskoj i prekidu ratnih sukoba. Tako gotovo dvije trećine ispitanika (65,1 posto) misli da će se opća situacija i položaj Hrvatske u bližoj budućnosti poboljšati, da se neko vrijeme neće ništa bitno promijeniti drži ipak gotovo četvrtina (23,9 posto), a da će se pogoršati samo 5,6 posto. Da očekuje potpuni prekid ratnih operacija u sljedećih mjesec - dva odgovorilo je 33 posto ispitanika, u sljedećih šest mjeseci 24,4 posto, a za sljedeću godinu dana 8,3 posto. Manji broj (7,9 posto) ih drži da će rat potrajati dulje od godine dana, a nešto više od četvrtine (26,4 posto) ne može ocijeniti kad će prestati. Na pitanje o razlozima izbjeglištva najčešće (88,1 posto) navode strah od mogućeg stradanja i neizdrživu situaciju u mjestu iz kojeg su prognani, zatim razorenost mjesta (68,5 posto), razorenost doma (52 posto), te informacije o napredovanju agresora (53 posto) i prijetnje neprijatelja (51 posto). Na pitanje "Smatrate li da je hrvatska vlast do sada dovoljno učinila na zbrinjavanju izbjeglica i prognanika?", većina je ispitanika zadovoljna učinjenim, 43 posto drži da je vlast učinila najviše što je mogla, a 44 posto da je učinila dosta, ali da je mogla i više. Samo manji broj ispitanika (7,5 posto) drži kako vlast nije učinila ni približno koliko je mogla. Istraživanje je provedeno na kvotnom uzorku od 1497 izbjeglica i prognanika iz svih ratom zahvaćenih regija Hrvatske, koji većinom dolaze iz mjesta gdje su važni objekti oštećeni ili porušeni (83,6 posto), a njihovi su stanovi oštećeni (38,6 posto) ili srušeni (25,6 posto). Provedeno je u 19 mjesta Hrvatske i Slovenije u kojima je u trenutku anketiranja bilo oko 70 posto od ukupnog broja izbjeglih i prognanih osoba. Na temelju raspoloživih službenih podataka određene su kvote zastupljenosti ispitanika iz svakog od tipova smještaja (organizirani ili privatni) kao i kvote zastupljenosti prema relevantnim sociodemografskim obilježjima. Terenski dio istraživanja proveden je usmenom anketom od 4. do 13. siječnja 1992. godine. Voditeljica projekta je Vesna Lamza, a autori suradnici Goran Milas, Stanko Rihtar, Ivan Rimac i Anka Tojčić. (Hina) mn 162022 MET feb 92