PREGLED PISANJA TISKA VEČERNJI LIST - IZJEDNAČAVANJE AGRESORA I ŽRTVE

VEČERNJI LIST - IZJEDNAČAVANJE AGRESORA I ŽRTVE ZAGREB, 11. veljače (Hina) - U današnjem komentaru Večernjeg lista "Izjednačavanje agresora i žrtve " autor Srećko Jurdana ističe da se hrvatsko apsolutno prihvaćanje bezuvjetne opcije dolaska mirovnih snaga zasniva na fonu vrlo snažnog američkog inzistiranja na top opciji . Misije Vancea i Carringtona, piše Jurdana, po političkim su namjerama uglavnom identične jer su kao temeljni cilj uzele pacifikaciju jugoslavenskog prostora," ali uz uvjete koji tu pacifikaciju ne oslobađaju primjesa borbe za političke interese. Jedan je od takvih uvjeta i postizanje mira putem dogovora koji će nadzirati mirovne snage, piše komentator i naglašava kako se do mira može doći i kažnjavanjem agresora, kako je on uspostavljen u Kuvajtu. "Ako se u slučaju napada na Hrvatsku (ili , ako hoćemo napada na "Jugoslaviju" mir nipošto nije želio postići primjenom kuvajtskog načela (međunarodne snage pod vodstvom Amerike vraćaju agresora u njegove granice), odnosno ratom za zaštitu međunarodnoga pravnog poretka (koji bi implicite bio i rat za zaštitu Hrvatske), već isključivo nametanjem načela međunarodnih mirovnih snaga, kojie se, nesumljivo, etičko-politički izjednačavaju agresor i žrtva - za to, sasvim sigurno postoje čvrsti interesni razlozi." piše Jurdana. Autor zatim ističe kako metoda mirovnih snaga vrlo nejesno razlikuje napadnotog i napadača, kao i da ne razlikuje njihove državne prostore. "Umjesto dviju ili više politički razgraničenih ili prepoznatljivih cjelina, dobiva se sinkretičko 'krizno području', čija definicija (ili redefinicija)postaje pitanje 'političkog dogovora' u budućnosti, a mirovne snage osigurat će 'preduvjete ' za taj pretpostavljeni 'politički dogovor'. Time se uspostavljanje mira nameće kao pitanje od prvorazrednog nacionalnog interesa za sve sukobljene strane (agresivnu i pasivnu) ,a pitanje jurisdikcije nad teritorijem napadnutog - koju je agresor želio nasilno revidirati i koje je po definiciji pitanje od vrhovnog nacinalnog interesa- mete se pod tepih i nameće se kao tema budućeg 'političkog dogovora'", ističe komentaror Jurdana. Na kraju teksta autor se ponovno vraća na primjer Kuvajta ističući da bi bilo zanimljivo promatrati proces političkog dogovoranja između Kuvajta i Sadama Huseina o "političkim pravima" i "lokalnoj samoupravi" "iračke manjine" koja u Kuvajtu nesumnjivo postoji i koja je jednako kao i "srpska manjina" Miloševiću- Sadamu mogla biti predtekst za rat."NO ako je takav besmisleni razvoj dođaja u Kuvajtu Amerika svojednobno sasjekla u korijenu, na nekoj njegovoj inačici ona u Hrvatskoj danas inzistira, uvjetujući time i međunarodno priznanje. Zašto? Zašto je Americi hrvatsko priznanje prihvatljivo kao politička ideja, a nije prihvatljivo kao potvrda hrvatske jurisdikcije nad cjelokupnim hrvatskim teritorijem ? završava pitanjem komentar Srećka Jurdane. (Hina)vk 110120 MET feb 92