VOJVODINU SVAKI DAN NAPUŠTA OKO 150 HRVATA

ZAGREB, 4. veljače (Hina) - "Od lipnja 1991. godine Vojvodinu je napustilo više od 12 tisuća Hrvata", kazao je na današnjoj konferenciji za novinare u Zagrebu, održane u povodu prvih mjesec dana rada Zajednice prognanih i izbjeglih Hrvata Vojvodine njezin predsjednik dr. Milan Bićanić. On je dodao kako Zajednica raspolaže informacijom da svaki dan Vojvodinu pod pritiskom napušta oko 150 Hrvata. "Vojvodinu je, u istom razdoblju, napustilo i više od 25 tisuća Madžara, a broj prognanika ostalih manjinskih naroda još nije utvrđen", izvijestio je Bićanić. Stoga je Zajednica prognanih i izbjeglih Hrvata Vojvodine uputila apel međunarodnim organizacijama da se hitno obustavi teror i nasilje koje nad građanima Vojvodine sprovode država Srbija i JNA, pozivajući i matične države 28 naroda koji žive u Vojvodini da se angažiraju u zaštiti tih manjina, rekao je Bićanić. "Vojvodina nikad nije bila srpski državotvorni prostor", podsjetio je Bićanić, "ona ima svoj povijesni kontinuitet, i stoga njena autonomija ima puno opravdanje". "Hrvati u Vojvodini će priznati vlast izabranu na demokratskim i višestranačkim izborima, i to po proporcionalnom izbornom principu, pod međunarodnom kontrolom", nastavio je dr. Bićanić, koji političko rješenje problema Vojvodine vidi u internacionalizaciji, demokratizaciji, demilitarizaciji, teritorijalnom jedinstvu Vojvodine, te konfederalizaciji u odnosu na Srbiju. Kako kaže Bićanić, tamo gdje živi 28 naroda nema mjesta za oružje. Dr. Bićanić je, kao primjere zlostavljanja vojvođanskih Hrvata, pokazao snimke fizičke torture Hrvata, oštećenih sakralnih građevina i groblja Hrvata, te odluku o uvođenju policijskog sata u mjesnoj zajednici Plavno. "Hrvati u Srijemu imaju danas dvije mogućnosti: otići sa svojih ognjišta ili ostati i stradati", kazao je potpredsjednik Zajednice prognanih Hrvata Vojvodine, pjesnik iz Novog Slankamena Ivan Bonus i sam žrtva prijetnji, uništavanja imovine i progonstava iz Vojvodine. Kako je precizirao, ti postupci završavaju useljavanjem četnika u njihove napuštene domove i imanja, a zlostavljanju od četnika nisu izloženi samo Hrvati već i vojvođanski Srbi, i to zbog pružene zaštite i utočišta Hrvatima. O boravku u vojvođanskim logorima, na konferenciji je govorio novosadski liječnik Mladen Lončar. Nakon pet uhićenja, fizičkog zlostavljanja, "razmijenjen" je u prosincu prošle godine. Prošao je, između ostalih, i logore Stajićevo i Begejce koji su, kako je kazao, pravi kocentracioni logori ograđeni dvorednom bodljikavom žicom, s čuvarima i psima, osvijetljeni noću reflektorima, a u njima su bili zatočeni uglavnom civili dovedeni bez sudskih odluka. Lončar je bio i svjedok umiranju zatočenika od posljedica zlostavljanja, a naveo je kako su stanovnici logora bili i žene, djeca i starci čak i stariji od 80 godina. Upitan o broju Hrvata, vojvođanskih državljana, u srpskim i vojvođanskim logorima, dr. Bićanić je odgovorio kako su podaci zasad nepotuni. Zabilježena su već sedamdesetodnevna zatočenja Hrvata iz Vojvodine u logorima, zatočenja maloljetnih vojvođanskih Hrvata, a naročito zatočenja djece ili roditelja Hrvata koji su materijalno pomagali Hrvatsku. (Hina) mn 041250 MET feb 92