IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 3. veljače (Hina) BRITANSKI RADIO (BBC) - Upitan je li, po njegovom mišljenju, u BiH prošla opasnost od rata, bosansko-hercegovački predsjednik Alija Izetbegović je u razgovoru s Mishom Glennyem odgovorio kako "prije svega više nema snaga spremnih za ratovanje" te da je "to što se dogodilo u Hrvatskoj vrlo gorko iskustvo za sve narode" i "više niko nije spreman, nakon što se uspostavio mir, započinjati rat". Na Glennyevu primjedbu da dio Srba u Bosni, ako Bosna postane nezavisna, želi stvoriti svoju samostalnu državu, Izetbegović je izjavio da mislio kako su to "samo prijetnje" jer "ta opcija uopće nije realna" i "ti će ljudi prije ili kasnije spoznati da to nije moguće". Na pitanje kako je reagirao na pregovore Koljevića i Tuđmana, o nekoj vrsti podjele Bosne, bosansko-hercegovački predsjednik je naglasio da je "uvijek na svaku ideju o podjeli Bosne reagirao oštro i energično" te da to drži "potpuno neprirodnim savezništvom koje neće uspješno završiti i koje ne bi donijelo ničega dobrog". FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG - Nakon što su Hrvatska i Slovenija na zasedanju KESS-a u Pragu smjele sudjelovati samo kao promatrači, J.G. Reissmuler piše: "Ali Jugoslavije više nema. Konferencija je stoga trebala objaviti da je njezino sudjelovanje nepotrebno, a ministru vanjskih poslova iz Beograda reći da za njega više nema mjesta u tom društvu, jer ni njegova funkcija više ne postoji. Može se jednog dana vratiti kao srpski ministar vanjskih poslova, ako Srbija bude prije toga primljena u KESS, a dosad nije postavila zahtjev za tim. Da se konferencija dala prisiliti od jedne više nepostojeće Jugoslavije da države Hrvatsku i Sloveniju smjesti za pomoćni stolić, ne svjedoči baš o razumu". DIE WELT - C.G. Stroehm piše o neuspjehu misije Marracka Gouldinga zbog otpora "podivljalog zubara" koji i dalje odbija plave kacige po teritoriju krajine kao i razoružavanje tamošnjih "militantnih Srba". Babićevo nepopuštanje tako jasno pokazuju da se UN trebaju koristiti za stabiliziranje srpskog osvajanja. Međutim, upozorava Stroehm, zapad ne bi trebao mirno prihvatiti izgovor da su "razumni Milošević" i "umjereno armijsko rukovodstvo" spremni na ustupke - a u svemu ih sprečava samo taj podivljali kninski zubar. Jer da Milošević i generali doista žele mir, mogli bi jednostavno prekinuti opskrbljivanje i financiranje krajine i problem bi se riješio za nekoliko dana. Ali ništa slično se ne događa. Umjesto toga se armijske isporuke oružja i streljiva za kninske Srbe nesmanjeno nastavljaju. Zbog toga se postavlja pitanje ne igra li se tu igra s podijeljenim ulogama. U trokutu: Milošević - armijski vrh - "pobunjeni Srbi", uvijek se može naći bar jedna strana koja odbija dogovore a ostali se pozivaju na njega. (Hina) 030348 MET feb 92