SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Novogovor francuske političke klase Naslov: Isplati li se pogrda u politici? Podnaslov: Francuski političari obogaćuju svoj sterilan rječnik sočnijim, narodskim izrazima i metaforama - Koriste li tako demokraciji? Piše: Herve CLERC, AFP PARIZ - "Balvan", "gangster", "lupež", "ubojica": francuska politička klasa dugo se vremena brčkala u pomirljivim političkim vodama, često kritizirana zbog mlitavosti svoga jezika. No kako se približava vrijeme izbora, ona svoj jezik obogaćuje novim elementima što bi moglo, ako je vjerovati analitičarima, biti opasno po demokraciju. Šampion u osvježavanju rječnika je bez sumnje vođa ekstremne desnice Jean-Marie Le Pen koji vladu naziva "gomilom lopova, gulikoža i gangstera", čime si je priskrbio i sudsku tužbu "zbog vrijeđanja državne institucije," a podnijela ju je ni manje ni više nego premijerka Edith Cresson. Prema mišljenju pravnika, radi se o novosti: nikada svi ministri zajedno nisu podnijeli tužbu zbog pogrde. Le Pen ističe kako se uopće ne radi o pogrdama u smislu u kojem se ta riječ tretira u krivičnom zakoniku - "izrazi prezira i uvrede koji ne znače nikakvu činjenicu" - već o ozbiljnim imputacijama koje on pred sudom namjerava i dokazati na temelju dokumenata, a što je očita aluzija na brojne "afere" oko lažnih faktura i računa koje već nekoliko mjeseci potresaju stranku socijalista. Međunaslov: Le Pen naziva stvari pravim imenom "Ja bobu kažem bob, popu pop, a socijalistima lopovi i pokvarenjaci", kaže Jean-Marie Le Pen. Pojedini komentatori francuskog tiska ističu kako ni gospođa Cresson nije tek puki početnik u pitanjima pogrda. Premijerka je ne tako davno izazvala val prosvjeda nazivajući Japance "mravima" te izrazivši svoju sumnjičavost u muškost britanskih muškaraca. Prema navodima tiska, gospođa Cresson je također, nekada, financijske funkcionere krstila "uholažama", novinare "hijenama" a usput se ponekom ministru obratila simpatičnim izrazom "naduvenko". Sa svojim usponima i padovima, sitnim žučnim replikama i smrtonosnim strelicama umjetnost pogrde nije baš neka novost u francuskoj politici: katkada se javlja u rudimentarnom obliku - kada na primjer ministar financija Michel Charasse svog političkog protivnika jednostavno nazove "tikvanom" - do onih razrađenijih, kada bivši premijer Pierre Messmer ovako opiše predsjednika Mitterranda: "mumificirana stara namiguša". Međunaslov: "Povijesne pogrde" Prava formula obilježit će protivnika do kraja života. Katkada i duže. Jer Talleyrand je Napoleona nazvao "govnom u svilenoj čarapi", a takve "povijesne" uvrede pale i danas. Gospođa Cresson nedavno je bivšeg predsjednika Valerya Giscarda d'Estainga nazvala "Le Penom u svilenoj čarapi", pogodivši jednim udarcem dvije muhe. Medijski dobitak je trenutačan: više vrijedi prava riječ koja pogađa cilj nego dugi govori. Tisak je naširoko prenosio Le Penove govore, naročito nakon tužbe gospođe Cresson. Ta igra nije posve bezazlena. Iako nije baš izvjesno da će Le Penove pogrde "ugroziti temelje Republike", kako to ocijenjuje porte-parole stranke socijalista Jean-Jack Queyranne, one nesumnjivo pridonose "degradaciji javne rasprave", kako se ističe u naslovu dnevnog glasila "Le Monde". Degradacije koja je uslijedila nakon što su se namnožila otkrića političko-financijskih skandala, i to godinu dana prije općih izbora. I u trenutku kada je image političara izuzetno loš, najlošiji u zadnjih nekoliko godina. (Hina) 261316 MET jan 92