PREGLED PISANJA TISKA IZ HRVATSKE VJESNIK: JOŠ TRAJE ONO "SRBI SVI I SVUDA"

VJESNIK: JOŠ TRAJE ONO "SRBI SVI I SVUDA" ZAGREB, 25. siječnja (Hina)- Književnik Dubravko Horvatić pišući u Vjesniku o "tragovima velikorblja i jugoboljševizma" upozorava da se, iako u rječnik sredstva javnog informiranja prodiru riječi koje su još dojučer bile progonjene, još uvijek upotrebljavaju riječi koje nikako ne pripadaju hrvatskom jeziku. "Upravo je tragikomično čitati ili slušati novinara koji se uporno trsi da ne upotrebljava riječ tok, nego ondje gdje treba i ne treba rabi isključivo tijek (po istim jezičnim zakonima mogao bi progoniti plot, a promicati plijet!), dok mu istodobno rečenice vrve riječima kao što su zvaničan (umjesto služben), potjernica (tjeralica), vinovnik (začetnik), polovan (rabljen), artiljerijsko oruđe (oružje), predostrožnost (oprez), podozrivost (sumnjičavost), znak pitanja (upitnik) itd," piše Horvatić i nastavlja: Nadati se da će ti ostaci srpske kolojinalne jezične politike uskoro ipak iščeznuti, to više što su se u posljednje vrijeme pojavili rječnici koji, iako ne bez mana, ipak pružaju mogućnost i piscima i lektorima da napokon nauče leksik vlastitoga jezika. Pa ako iz hrvatskoga jezika, nadajmo se uskoro iščeznu brojni nametnuti srbizmi hoće li iz hrvatske svijesti nestati ini tragovi velikosrpske propagande? Temeljita, sustavna i dobro razrađena strategija te promidžbe uspjela je zavesti srpski puk u zabludi o vlastitoj veličini, podastirući mu kao srpsko i ono što nije nikada nije bilo srpsko, toj su propagandi podlegli i mnogi Hrvati. U stilu "Srbi svi i svuda" u jednom od svojih posljednjih brojeva tjednik "Danas" posve neutemeljeno tvrdi da je otac Ruđera Boškovića bio Srbin, a nekako istodobno "Globus" piše sljedeće: 'Stjepan Miletić, legendarni intendant Hrvatskoga narodnaog kazališta u Zagrebu i poznati pjesnik Petar Preradović bili su Srbi (iako su se osjećali pravoslavnim Hrvatima)'. Autor članka u skladu s velikosrpskom propagandom poistovjećuje pravoslavlje i srpstvo, očito ne znajući da je Srpska pravoslavna crkva i od pravoslavnih Vlaha, Grka, Hrvata te pripadnika drugih naroda stvarala svojom promidžbom Srbe. One pravoslavce koji su se smatrali ili se pak smatraju Hrvatima (a danas ih ima doista vrlo malo) trpati pod svaku cijenu među Srbe znači promatrati i povijest i sadašnjicu, makar i nehotice, kroz velikosrpsku prizmu. Po toj logici bili bi svi pravoslavni u Hrvatskoj zgoljni Srbi, i hrvatski književnik Grk Dimitrija Demeter, hrvatski filmski djelatnik Rus Aleksandar Gerasimov i hrvatski karikaturist Rus Sergej Mironović, pa i hrvatski povjesnik i ban Nikola Tomašić, koji je na pravoslavlje prešao radi ženidbe." Horvatić zatim piše kako je razgovarajući u posljednje vrijeme s nizom intelektualca o Vukovaru primjetio da malo tko zna išta o hrvatskoj kulturi u tom starom hrvatskom gradu, "ali su poneki znali pod utjecajem velikosrpske propagande da je tamo neko vrijeme boravio Vuk Stefanović Karadžić." Spominjući zatim vukovarsko barokno graditeljstvo, niz franjevačkih pisaca koji su rođeni u Vukovaru ili su ondje djelovali od 18. stoljeća do naših dana (Josip Janković, Antun Tomašević, Grgur Peštalić, Josip Stojanović, Ernest Denešić, Samuel Kocijan, Grgo Čevapović, Matija Jaić, Kajo Adžić, Ivo Rodić, Roberto Kauk, Placido Belavić ) zatim one kojima je Vukovar rodište (Nikola Andrić, Adam Kostelić, Duško Cara, Pavao Pavličić) da je u Vukovaru prije gotovo 120 godina utemeljena Hrvatska katolička tiskara, gdje se tiskao list "Srijemski Hrvat" ,itd. Horvatić ističe da o svemu tome gotovo nitko ništa nije znao. Horvatić ukazuje i da dosad nije napravljen sustavni pregled hrvatske kulture o Vukovaru, a da ga je priručnik za učenike iz udžbenika "Moj zavičaja", upućivao na koljače iz Bršadina, Pačetina, Bobote koji su proglašeni narodnim herojima kao najvažnije osobe vukovarskog kraja. "I relikti sedamdesetogodišnjeg srpskoga kolonijalističkoga potiskivanja izvornih hrvatskih vrijednosti, te shodno tome relikti kolonijalističkoga nametanja čak i minornih dosega srpske kulture i relikti boljševičko gotovo polustoljetne indoktrinacije, nedvojbeno će se još godinama vući kao valčuga hrvatskom javnošću. Na nama je da tu vlačugu otjeramo preko plota, u beogradski pašaluk."završava tekst književnik Dubravko Horvatić. (Hina)vk 250150 MET jan 92