PISMO HELSINKI WATCHA MILOŠEVIĆU I ADŽIĆU

BEOGRAD, 23, siječnja (Hina) - Srpska vlada i Jugoslavenska armija moraju odmah početi s istraživanjem i svršiti sa serijom sramotnih kršenja ljudskih prava, u skladu s američkim "Helsinki Watch Committe" (HWC, Helsinki Voč Komit), organizacijom sa sjedištem u New Yorku, koja se bavi ljudskim pravima. U pismu Slobodanu Miloševiću, predsjedniku Republike Srbije, i generalu Blagoju Adžiću, vršitelju dužnosti ministra obrane i zapovjedniku JNA, HWC opisuje velike zločine koje su proteklih godina evidentirale mnoge misije u Jugoslaviji, kojima je cilj bio prikupljanje činjenica. Velik broj zločina navedenih u pismu uključuje povredu ratnih zakona u svezi s oružanim sukobom u Hrvatskoj. HWC je naveo i povredu ratnih zakona od hrvatskih snaga. To će pismo, u kojem će biti precizirano o kakvim se povredama radi, poslati predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu. HWC je svjestan činjenice da su obje strane u sukobu kršile ljudska prava. U pismu Miloševiću i Adžiću, glede povreda ratnih pravila u sukobu u Hrvatskoj, posebno se ističe: "Držimo da je vlada Republike Srbije odgovorna za povredu ratnih pravila posredovanjem dviju pobunjeničkih grupa - lokalne neregularne vojske organizirane u Hrvatskoj i one organizirane u Srbiji te poslane u Hrvatsku. Vlada Srbije osigurala je vojnu, ekonomsku i političku podršku pobunjenicima u Hrvatskoj. Predsjednik Milošević je izjavio da, ako se Hrvatska želi odcijepiti od Jugoslavije, Srbi u Hrvatskoj i teritorij na kojemu oni žive ne mogu biti dio neovisne hrvatske države. Izvješća srpske vlade o tome da Srbi u Hrvatskoj trebaju zaštitu od progonstava koja provodi hrvatska Vlada izazvala su strah i histeriju među srpskim pučanstvom i pridonijeli napetostima koje su dovele do nasilja. Srpska je vlada u nekim slučajevima poduprla stvaranje najmanje triju paravojnih grupa u Srbiji koje djeluju u Hrvatskoj. Najbrutalniji su predstavnici grupe koju vodi Vojislav Šešelj, čelnik Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta. Šešeljeva paravojna formacija sebe naziva 'četnici' i djeluje u cijeloj Hrvatskoj. Drugom paravojnom formacijom zapovijeda Željko Ražnjatović Arkan, a trećom Mirko Jović. I Arkanove i Jovićeve snage najgušće su koncentrirane u istočnoslavonskom području Hrvatske. Osim tih osnovane su i različite druge srpske paravojne grupe, a uvježbava ih kapetan Dragan, kojega 'Washington Post' opisuje kao 'polusrpskog plaćenika s australskim državljanstvom koji odbija otkriti svoje pravo ime'. Držimo da su JNA i savezna jugoslavenska vlada odgovorni za upravljanje tim grupama, otkad JNA upravlja vojnim operacijama i predvodi neregularnu vojsku ili djeluje zajedno i/ili u suradnji s njima. I lokalne pobunjenike i paravojne grupe iz Srbije naoružava, bilo izravno ili neizravno, JNA opskrbljujući ih vojnim uniformama te vjerojatno i vojnim stručnjacima. Zato zahtijevamo odgovor i od srpskog predsjednika i od zapovjednika JNA na sljedeća vrlo ozbiljna i vjerojatna izvješća o povredama humanitarnih zakona tijekom sukoba u Hrvatskoj." Na temelju raznih dokumenata, interviewa, izvješća pojedinih komisija ili liječničkih ekipa, kaže se da su srpske snage "odgovorne za pogubljenja bez sudskog procesa najmanje dvjesta civila i razoružanih vojnika u najmanje 14 odvojenih slučajeva u zadnjih pet mjeseci, počinjenih u područjima u kojima su te snage imale isključivu vojnu kontrolu ili su je dijelile s JNA. U nekoliko slučajeva žrtve su bile mučene prije nego su pogubljene. Neki od njih su bili uhićeni jer nisu bili u stanju pobjeći prije napredovanja srpskih pobunjeničkih snaga, zbog starosti ili fizičke nemoći". Te su tvrdnje dokumentirane brojnim konkretnim slučajevima. Tako se navode zločini u Benkovcu 22. srpnja, u Strugi 26. srpnja, Dalju 1. kolovoza, Lovincu između 5. i 14. kolovoza, Peckom 16. kolovoza, Četekovcu, Čojlugu i Balincima 3. i 4. rujna, u Širokoj Kuli 13. listopada, Grubišnu Polju 31. listopada, Bogdanovcima 10. i 11. studenoga, Vukovaru 18. studenoga, Škabrnjama i Nadinu 18.studenoga, polovicom prosinca u Joševici, Humu i Voćinu 19. prosinca, u Jasenicama i Zatonu Obrovačkom 16. i 17. prosinca i Bruškoj 21. prosinca. Nakon što je naveden jedan slučaj prijekog suda i egzekucije navode se i primjeri mučenja i maltretiranja zatočenih u 36 logora u Vojvodini, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Krajini (gdje ih je oko 18). HWC je primio i izvješća o tome da su uvjeti u tim logorima vrlo često stravični te da u mnogim slučajevima uhićenike muče i batinaju oni koji su ih zatočili i oni koji ih čuvaju. U pismu se navodi i broj od 3.000 osoba, među kojima su i mnogi civili. Oni su zatočeni nakon pada Vukovara 18. studenog. Organizacija HWC primila je i mnoga izvješća o osobama koje su zatočene radi zamjene. U nastavku pisma navode se i nekritični i nerazmjerni napadi na civile i civilne ciljeve poput gradova Dubrovnika, Vukovara i Osijeka tijekom dužeg razdoblja. Napadane su i bolnice poput one u Osijeku, Pakracu, Vinkovcima, Vukovaru i Zadru, koje su oštećene ili uništene. Jednako se dogodilo i s crkvama. Kako se navodi u pismu organizacije HWC, nekritično se upotrebljavaju i podmeću mine, a kao primjer se navodi eksplozija u kojoj su ranjene dvije medicinske sestre, koje su sudjelovale u konvoju za Vukovar, 19. listopada. U nastavku pisma navodi se i napad na helikopter EZ-a u kojem su smrtno stradala četiri talijanska i jedan francuski predstavnik promatračke misije. Pljačka zauzima poseban dio pisma organizacije HWC. Njezini predstavnici smatraju da su JNA i srpske paravojne formacije odgovorne i za iseljenje tisuća ljudi. Helsinki Watch je zabrinut i zbog velikog broja novinara koji su smrtno stradali ili su ranjeni, a neki su i fizički ili na neki drugi način napadnuti dok su podnosili izvješća o ratu u Hrvatskoj. HWC piše i o ograničenju slobode izražavanja, posebice kad je na snagu stupila prisilna mobilizacija, zatim u pogledu optužaba za kaznena djela, progonstava antiratnih djelatnika, posebice u novinarstvu. Helsinki Watch u pismu istražuje i nastavak progonstva Albanaca na Kosovu. Pismo dugo 23 stranice, poslano Miloševiću i Adžiću, završava posebnim apelima jugoslavenskoj vojsci i srpskim snagama u Hrvatskoj. Od njih se traži da: - istraže izvješća o zajedničkim pogubljenjima i mučenjima civila i razoružanih boraca od srpskih vojnih i paravojnih grupa te da sudbeno progone i kazne sve krive za takve zločine, - prestanu se nekritično i nerazmjerno koristiti silom, što je uzrokovalo smrt i ranjavanje tisuća civila, i da prestanu s napadima na civile - uključujući i novinare - i civilne objekte. - odmah i bezuvjetno puste sve zatočene civile-taoce. Zahtijevamo da se prema svim zatočenim borcima postupa humano i da mučenja prestanu, - objelodane gdje se nalaze svi nestali koje su silom odvukle srpske snage, - prestanu s pljačkom i zapljenom kuća i vlasništva silom, - suzdrže od iseljavanja osoba silom i iz razloga koji nisu u vezi s ratom te omoguće svima onima koji su silom iseljeni da se vrate svojim kućama bez odmazde ili maltretiranja, - suzdrže od mobiliziranja članova antiratnog pokreta i političke oporbe u Srbiji kao sredstva tihe kritike vlade, - suzdrže od upletanja u slobodu srpskoga tiska tražeći da se navedu imena vojnih dezertera. HWC pozivaju srpsku vladu da: - razmotri izvješća o stalnim napadima na antiratne djelatnike, oporbene grupe i neovisne medije, - prekine sve optužbe protiv Vuka Draškovića zbog njegove uloge u organizaciji demonstracija u Beogradu u ožujku 1991., - prekinu sve napade, uhićenja, degradaciju i otpuštanje neovisnih novinara te da omoguće poštovanje slobode tiska, - prekinu sva uhićenja, sudbene progone i uhićenja Albanaca koji mirnim putem traže svoje pravo na slobodu govora i izražavanja na Kosovu, - prekinu maltretiranje zatočenih Albanaca. - odmah i bezuvjetno ukinu zabranu na "Rilindju" - prekinu sa svim oblicima diskriminacije protiv etničkih Albanaca na Kosovu, uključujući otpuštanje albanskih radnika s posla, a potom i njihovo sudbeno protjerivanje iz kuća. (Hina) fs 230914 MET jan 92