"VJESNIK": MILOŠEVIĆEV 'OSTATAK JUGOSLAVIJE' S PERSPEKTIVOM POLARIZACIJE U EZ

POLARIZACIJE U EZ ZAGREB, 22. siječnja (Hina) - "Prijetvorna potpora Vanceovom planu u Beogradu, uz usporedno njegovo odbijanje u armijskim i 'krajinskim' redovima, objektivno upućuje na zaključak da je Miloševićeva Srbija razdoblje priznavanja Hrvatske shvatila kao predah radi prilagođavanja stare globalne srbijanske strategije novim okolnostima", piše u današnjem "Vjesniku" njegov glavni urednik Hido Biščević. "Sve ukazuje na to da, držeći se prividno po strani, Milošević u Hrvatskoj pokušava obnoviti klimu iz proljeća 1991. godine, kada je tzv. sukobima niskog intenziteta i serijom provokacija Srbija nastojala što prije uvući Hrvatsku u rat s armijom. Potvrdu takve strategije moguće je danas pronaći u mnoštvu sve oštrijih izjava o tome da su plave kacige dobrodošle samo na tzv. liniju razdvajanja, čime se potpuno negira politički smisao Vanceova plana, Sarajevskog sporazuma i, dakako, sam temelj EZ-odluka i stavova Arbitražne komisije", iznosi se u "Vjesnikovu" komentaru, te se dodaje da je "krajnje znakovito" što "Srpska pravoslavna crkva Vanceov plan tumači jednako kao i najmilitantniji dio armije, da na isti način reagiraju Milan Babić, Goran Hadžić i ostale 'krajinske' aneksionističke marionete i da s istim tezama nastupa i veliki dio srbijanske opozicije". "Treći i potencijalno najopasniji pravac djelovanja svakako je upućivanje Borisava Jovića u Ujedinjene narode, gdje bi se imao sastati s generalnim tajnikom Butrosom Galijem, Vanceom i Gouldingom. U tom kontekstu nezaobilazno je pitanje Jovićeva političkog legitimiteta, s obzirom na nedvosmislene stavove i EZ i SAD o nepriznavanju tzv. ostatka Jugoslavije. Jović, naime, putuje u svojstvu fiktivne komisije za održavanje odnosa s Ujedinjenim narodima, koju je imenovalo 'Kostićevo predsjedništvo', koje svijet ne priznaje. Utoliko bi se svaki razgovor s njime, izvan okvira stvarnih nadležnosti tog 'krnjeg predsjedništva' nad ostacima armije, mogao, objektivno, shvatiti i kao pružanje legitimiteta 'ostatku Jugoslavije'", ističe se u komentaru. "Ne treba ni tumačiti što bi eventualni pristanak na ono što Milošević preko Jovića nudi - naime, trampu 'mira' Hrvatskoj za prihvaćanje 'ostatka Jugoslavije' - značilo za opći odnos na ovim prostorima. Time bi se, via facti, napustila 'haška formula' i otvorili novi ciklusi nestabilnosti u republikama koje još nisu države", navodi "Vjesnikov" komentator, ocjenjujući da time "rješenje krize ne samo što ne bi bilo u interesu hrvatskog, muslimanskog i drugih naroda, već ni na trasi europskih dugoročnih interesa, budući da bi značilo uspostavljanje nove linije podjele i konfrontacije između Hrvatske i 'ostatka Jugoslavije'". "Tek se u svjetlu takvih srbijanskih očekivanja može do kraja spoznati zašto je Beograd neosporno ustrajavao na tezi da krizu treba prebaciti iz okrilja EZ u Ujedinjene narode, očekujući da će u tom forumu možda uspjeti uvjeriti svijet kako je zadražavanje barem četiriju republika u 'Jugoslaviji' veće jamstvo stabilnosti od fragmentacije na šest država", navodi se u komentaru te se zaključuje da bi u tom slučaju, koji bi značio "dokidanje 'haške formule', zaobilaženje referenduma u BiH, otvaranje vrtloga nestabilnosti od Hercegovine do Sandžaka i Kosova... cijeli mehanizam i formula rješenja jugoslavenske krize bili vraćeni na početak". "Istodobno, zbog realnih okolnosti u evropskim odnosima otvorio bi se prostor i za takvo regionalno vojnopolitičko povezivanje koje bi samo potvrđivalo Miloševićevu tezu o 'neizbježnosti' polarizacije u EZ, s perspektivom evropskog sukoba. To je pravi razlog zbog kojeg Beograd uporno lansira tezu da priznavanje Hrvatske vodi u novu nestabilnost. Nipošto nije slučajno da Lončarov nasljednik M. Maksić obznanjuje, upravo u ovom trenutku, pseudoteze o stvaranju germanofilskog srednjoevropskog vojnog pakta koji bi, kako kaže, imao djelovati i na prostoru Slovenije i Hrvatske", piše "Vjesnikov" komentator. (Hina) zg 220235 MET jan 92