SERVIS POSEBNIH NASLOVA-FILIPINI-TURIZAM

Nadnaslov: Sretni tropi Naslov: Postanite Robinson, unajmite otok Podnaslov: Mladić iz Marseillea pobjegao je od zagađenja europske civilizacije i zakupio otočić u filipinskom arhipelagu. Za samo 20 dolara dnevno, umorni putnici europske svakodnevice pronaći će svoj djelić raja Piše: Jacques BOYER, AFP FLOWER ISLAND (FILIPINI) - Krajem 80-ih jedan mladi Francuz napušta Marseille i postaje Robinson Crusoe. Dječaci velikih gradova najčešće se zadovoljavaju sanjarenjem. Philippe Blasselle odazvao se pozivu zaboravljenih tropa. I više od toga, poziva vas da mu se pridružite u igri mašte i ljenčarenja: iznajmite otok na kraju svijeta, samo za vas i vaše prijatelje. U moru Sulu, 14 sati vožnje čamcem od udaljenog naselja koje nalikuje gradu. Putnik nije razočaran po dolasku u Flower Island, u vodama velikog otoka Pallawan, na jugozapadu filipinskog arhipelaga. Ako više volite mir, plavo nebo i blagost okoliša od komfora udobnih hotela, otkrit ćete ono što turističke brošure, ne ispunjavajući obećanja, nazivaju "malim rajem". Naći ćete sve ono što raj čini rajem. Kamenit otočić obrastao šumom, koraljni otok sred smaragdnog mora, bijeli pijesak podno stabala kokosa, bungalowi od bambusa ugodni bosim nogama, viseća ležaljka, mornarski feral. Uvečer izobilje ribe duginih boja. Ribari s licima gusara. Tog jutra zaklani odojak. Piletina s rižom i đumbirom. Delfini se igraju na pučini. Prethodnu večer gigantska se kornjača "iskrcala" na plaži i snijela svoja jaja. Međunaslov: Izgubljeni raj Za Philippea Blassellea (31), Flower Island predstavlja ispunjenje snova iz djetinjstva, nakon što je nekoliko godina zarađivao kruh kao kovač na ulicama Marseillea. Na Mediteranu, moru koje su ljudi uništili. "Sanjao sam o otoku kojim šećem polugol. Sanjao sam o tome da više nikada ne moram obuti cipele", priča Philippe. Potraga za izgubljenim rajem, nevinim i zatvorenim, gdje iskrivljeni vrtlozi civilizacije dopiru tek usmenom predajom putnika ("izgleda da je Gorbačov pobjegao?"), dovela je tog sina inženjera na puste obale gdje je, čak i krajem dvadesetog stoljeća, još uvijek sve moguće. Nekoliko tisuća dolara, koliko stoji i polovni auto, dostajalo je za dvadesetogodišnji najam granitnog otoka. Taj komad kopna, vlasništvo nekog bogatog Kineza koji nije znao što bi s njime učinio smješten je u zaljevu koji se s pravom naziva Zaljevom krila morskih pasa. Mladić je krenuo u avanturu poput likova iz romana Josepha Conrada. Bijelac je izgradio svoje kraljevstvo u tropima. Sagradio kuću i nekoliko koliba što će ih iznajmljivati putnicima kako bi mogao kupiti rižu, šećer, kavu. Zaposlio desetak ribara i njihove obitelji. Oženio domorodačku djevojku pruživši joj sreću i dvoje djece. Dvadeset dolara dnevno za puni pansion na Flower Islandu, gdje se možete za vrijeme odmora uživiti u ulogu Robinsona Crusoea, Petka ili možda djeteta kakvo ste nekoć bili. Međunaslov: Bosonogi europski kraljevi Za manje od 400 dolara dnevno desetak sretnih osoba može zakupiti otok samo za sebe. Cijena uključuje i jastoge i vino. U potpunoj tišini zadivit ćete svoje prijatelje. Slučaj Philippea Blassella nije usamljen. Neki drugi Europljani odlučili su poput njega postati bosonogi kraljevi na Filipinima, na nekih 7.000 otoka arhipelaga. Turisti pomalo kapaju, privučeni tek usmenom predajom. Jer treba biti dostojan Edena. Često su potrebni dugi sati vožnje lošim autobusom, koji se drnda po putevima crvenkastog kamena. Prašina prodire kroz prozore bez stakala i ulazi duboko u pluća. Suputnici su seljaci i pilići na drvenim sjedištima. Preostaje još jedan dio puta. "Banka", lokalni čamac s patrupcem, vodit će vas, ne uvijek mirnim morem, prema mirisnim obalama. Pustolovina navodi mnoge na sanjarenje. Philippe Blasselle prima pisma iz Europe otkako mu je jedan francuski časopis stvorio nenadanu reklamu. "Eden, raj, utočište", te se riječi neprestano ponavljaju. "Divim vam se", pišu mu. "Koliko stoji mali otok?", pitaju neki. On zna da se više ne želi vratiti u grad. "Iz pisama mi je jasno da se tamo više ne želim vratiti". (Hina) 182050 MET jan 92