SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Festival fantastičnog filma u Avoriazu Naslov: Strava, krv i malo humora Podnaslov: Režiseri pomiču granice horora. Da bi se taj krvavi sendvič ipak učinio jestivim, poslužuju ga uz umak od humora Piše: Jean-Noel GILLET, AFP AVORIAZ - Dvadeseti po redu festival fantastičnog filma u Avoriazu krenuo je diskretno, u polusjeni, da bi ubrzo zasjao svim svojim obilježjima kojima se i proslavio: trncima i strahom što susprežu dah dok se platnom razlijevaju hektolitri hemoglobina. Neosjetljivi na zov skijaških spustova obasjanih suncem, gledatelji od ranog jutra čame u dvjema mračnim, uvijek punim dvoranma zimovališta, prepuštajući se radije velikoj crvenoj no bijeloj zimskoj drhtavici. Prvi je šok stigao s filmom "The People under the Stairs". Režiser je Wes Craven, umjetnik toga žanra, tvorac ružnog Freddyja iz "Strave u ulici brijestova". Nadahnut kalifornijskom crnom kronikom, do prije dvanaest godina miran režiser filma "Stocker" predstavio se novim ostvarenjem u obliku košmara, punog humora ali stravičnog do srži. Zlosutna kuća iz koje nema izlaska. U nju jedan par psihopata zaključava djecu. Labirintski zidovi odakle dopiru jecaji, te krvoločan i protiv svoje volje smiješan pas. Kulise su okvir za užasnu pustolovinu crnog derana koji odlučuje pokrasti tu nastambu svih strahota ne bi li pomogao svojoj bolesnoj majci. Priča je uvjerljiva, snažna u prikazima djece kao žrtava odraslih sadista. Wes Craven priuštio si je luksuz začinivši film ovećom količinom humora. Pa ipak, usprkos svemu film je već viđen. Prizori strave u kući, koliko god uznemirujući bili, nisu se mogli nizati u beskonačnost. "Ja sam bezuvjetni pobornik fantastike", izjavio je sineast u Avoriazu, jer fantastika ujedinjuje sve žanrove. Pa ako jednog dana i budem snimao ljubavni film, koristit ću elemente fantastike". Međunaslov: Strava prožeta humorom Humorom je prožet još jedan američki film, "The Borrower" Johna McNaughtona u kojemu ponovo pronalazimo atmosferu njegova prvijenca, "Henrya" (Portrait of a serial Killer). Otkinute glave, ubojice svih vrsta, neuništvo ljudsko čudovište. Režiseru nedostaje finoća u pripovijedanju morbidnog lutanja vanzemaljca osuđenog da na Zemlji, točnije u Chicagou, ispašta umorstva što ih je počinio na svojoj planeti. Obuzet napadajem nasilja, on eksplodira a glava mu se otkida od tijela. Obezglavljen, kreće u potragu za drugom glavom koju pribavlja trgajući je s tijela prvog slučajnog prolaznika. Različite mutacije čudovišnog vanzemaljca ne olakšavaju zadaću mladoj policijskoj inspektorici zaduženoj za istragu gnusnih umorstava, koja su, zahvaljujući blagom humoru, gledaocu ipak podnošljiva. Indijanci Mahxitu iz Amazonije i njihova legenda konačno su neočekivano i burno prodrli na ekrane filmom "Xangadix", nizozemskog režisera Rudolfa van den Berga. Xangadix je ime embrija Boga Mahxitua, koji prema legendi treba začeti sedmoricu dječaka a ovi će pak na svijet donijeti sestru u ritualu smrti. Sestra će roditi čudovište a ono uništiti svijet. Uz pomoć šarmantne mlade djevojke i sedam mladih kriminalaca zatvorenih u tvrđavu ritual smrti vrši se, a da to nitko ne zna, u nizozemskom gradu nakon iskustva začeća in vitro prije 21 godinu. Iako u početku obrađen seriozno ovaj film vrlo složene radnje, malo pomalo skreće u grotesku da bi na kraju eksplodirao u ogromnoj poplavi krvi. Šteta, jer zbog toga inače originalan film gubi na uvjerljivosti. (Hina)dd 152136 MET jan 92