PISMO PREDSJEDNIKA TUĐMANA PREDSJEDNIKU SVJETSKOG ŽIDOVSKOG KONGRESA, EDGARU BRONFMANU

EDGARU BRONFMANU ZAGREB, 14. siječnja (Hina) - Ured predsjednika objavio je danas pismo što ga je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 8. siječnja uputio predsjedniku Svjetskog židovskog kongresa Edgaru Bronfmanu. Pismo prenosimo u cijelosti: "Obraćam Vam se u ime Republike Hrvatske, danas najmlađe europske države no s višestoljetnom državnom tradicijom, koja je zatražila priznanje svoje samostalnosti slijedeći volju svojih građana izraženu na referendumu 15. svibnja 1991. Na tom je referendumu golema većina građana Hrvatske odlučila živjeti u samostalnoj Republici Hrvatskoj, demokratskoj državi svih njenih građana - ravnopravnih, neovisno o njihovoj vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti ili političkim i drugim uvjerenjima, bez obzira na podrijetlo i socijalni status. Hrvatski narod želi ostvariti elementarno pravo svakog naroda na samoodređenje i život u vlastitoj državi. Koristim ovu prigodu da Vas zamolim za pomoć i potporu u ostvarenju te slobodno izražene volje građana Republike Hrvatske, jer mi je znan Vaš ugled u svijetu, a osobito stoga što obnašate dužnost predsjednika Svjetskog židovskog kongresa, najvišeg predstavništva židovskog naroda u svim zemljama u kojima Židovi žive. Nadam se da će židovski narod imati razumijevanja i poduprijeti nas u našim nastojanjima. Ta su nastojanja gotovo istovjetna dugotrajnom nastojanju židovskog naroda da oživotvori svoje nacionalno pravo na vlastitu državu, što je svijet prihvatio tek godine 1948., nakon proglašenja države Izrael. Tisućljetni san židovskog naroda, koji se oživotvorio u državi Izrael, bio je praćen nebrojenim patnjama i progonima što su tragičan vrhunac doživjeli u razdoblju drugoga svjetskog rata. Kao i u većini europskih zemalja, tako je i u Hrvatskoj židovska zajednica - koja je dala neprocjenjiv doprinos kulturi, privredi, javnom i duhovnom životu Hrvatske - u vrijeme toga rata pretrpjela tragične žrtve. Oko tri stotine tisuća hrvatskih građana - pripadnika hrvatskog, srpskog, židovskog i drugih naroda - palo je u antifašističkoj borbi i kao žrtve fašizma i nacizma. Ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske počinio je brojne ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Bio je to režim koji je, pod okriljem nacističke i fašističke okupacije, najbrutalnije progonio pripadnike židovskog i drugih naroda te političke protivnike iz redova hrvatskog naroda. Tim se zločinima nepovratno pridružio svojim pokroviteljima, podijelivši i njihovu povijesnu sudbinu. Nasuprot tomu, golemi broj Hrvata - među kojima sam bio i ja - ustao je u borbu protiv ustaške strahovlade i nacističkih i fašističkih okupatora. Najdublje žalimo što je tragična sudbina Holokausta u drugom svjetskom ratu pogodila i židovski narod na tlu Hrvatske. Međutim, upravo u tim teškim iskušenjima, hrvatski narod bio je solidaran sa žrtvama ustaškoga režima. To nedvojbeno potvrđuju primjeri izravne pomoć što su je Židovima pružali pučanstvo i Crkva u Hrvatskoj. Primjerice, veličanstven izraz solidarnosti s proganjanim Židovima pružila je sveukupna školska mladež Zagreba. Okupljena na stadionu naredbom ustaških vlasti za izdvajanjem židovske omladine, sva zagrebačka mladež svrstala se solidarno u redove židovskih izopćenika. To je samo jedan od brojnih slučajeva koji pokazuje kako je antisemitizam u vrijeme ustaškog režima bio izdankom Hitlerova "novog europskog poretka". Kao povjesničar, osobno sam brojne stranice svojih knjiga posvetio istraživanju užasa zlosilja, što su u recentnijoj povijesti činjeni i židovskom narodu. Na moje veliko žaljenje, dijelovi knjige "Bespuća povijesne zbiljnosti" zlonamjerno su tumačeni kao povijesni revizionizam ili pak kao antisemitizam. Kao bivši antifašistički borac i uvjereni demokrat, odbijam svaku takvu namjeru. Objektivnost mojega uvjerenja danas potvrđuje odnos demokratske Hrvatske prema židovskoj zajednici, sudjelovanje židovske zajednice u brojnim akcijama za ublažavanje i otklanjanje posljedica krvavog rata protiv moje zemlje, kao i doprinos Židova u stvaranju nove demokratske i samostalne Republike Hrvatske. Potvrđuje to i sve raširenije razumijevanje svjetske javnosti, u kojoj se i takvi ugledni židovski intelektualci kao što su Alain Finkielkraut i Andre Glucksman svesrdno zauzimaju za neotuđivo pravo Hrvatske na samostalnost, kao i pomoć što je ratom razaranoj Hrvatskoj pružaju brojni Židovi i židovske organizacije iz svijeta. Ustav Republike Hrvatske i Ustavni zakon o etničkim zajednicama i nacionalnim manjinama jamči svestrani razvitak i napredak manjina i građana i njihovu punu zaštitu. Židovska zajednica u Hrvatskoj, kao i dosad, uživat će i dalje sva vjerska i nacionalna prava poput ostalih, u čemu svjedoči i inicijativa hrvatskih vlasti i moja osobna da se obnovi od ustaškog režima srušena sinagoga u Zagrebu. Kao što važno mjesto u javnom životu Hrvatske imaju mnogi Židovi, tako želimo da i sa državom Izrael Republika Hrvatska uspostavi svestrane odnose u međunarodnom životu. Uvjeren sam da će prijateljstvo hrvatskog i židovskog naroda pridonijeti izgrađivanju novog i boljeg međunarodnog poretka, te se u toj vjeri, štovani gospodine, nadam da ćete produprijeti moju zemlju, moj narod i sve građane Hrvatske u postizanju mira, slobode, neovisnosti i demokracije." kaže se na kraju pisma što ga je predsjednik Tuđman uputio predsjedniku Svjetskog židovskog kongresa Edgaru Bronfmanu. (Hina) 141250 MET jan 92