SERVIS POSEBNIH NASLOVA - PAVAROTTI

Nadnaslov: Pavarottijev novogodišnji koncert u Dublinu Naslov: Tenor je poput hoda po žici Podnaslov: Tenor s bijelim rupčićem želio je postati nogometaš Piše: Paul MAJENDIE, Reuter DUBLIN - Čak i nakon 30 godina pjevanja na najrazličitijim svjetskim opernim scenama glasom za kojega kažu da je iz raja ponikao, Luciano Pavarotti još se uvijek osjeća poput cirkuskog akrobate na žici. "Mislim da je to zbog napetosti što je stvara tenor. Glas vam ide do granica i čini vam se da bi svakog trenutka mogao puknuti", kaže Pavarotti koji je ovoga tjedna staru godinu ispratio pjevajući u Dublinu. "To je kao da idete u cirkus i gledate akrobata koji hoda po žici. Atmosfera je vrlo, vrlo napeta, a vi čekate što će se dogoditi. Tako je i sa tenorom", kaže on. Pavarotti (56), zaslužan za popularizaciju opere u čemu je poprilično nadmašio svoje najsmjelije snove, boravio je u Dublinu gdje je pjevajući obilježio kraj godine. U koncertnoj je dvorani bilo popunjeno svih 7.000 sjedišta, a posredstvom velikog platna u središtu grada drugih 20.000 ljudi besplatno je pratilo koncert nazdravljajući i ispijajući vrući irski whiskey. Pavarotti, čiji je dječji san bio postati profesionalni nogometaš, izuzetno se ponosi populariziranjem umjetnosti koja je nekada pripadala samo kulturnoj eliti. "Kada sam počeo, uvijek sam se nadao da ću privući više ljudi u opere. Držim da sam u tome i uspio", kaže on. Međunaslov: Glazba je međunarodni ljudski jezik "Kao dijete nisam nikada odlazio u operu. Prvenstveno zbog toga što nisam imao novaca, a zatim jer me ni nisu usmjeravali prema umjetnosti". "U tim je danima opera bila samo za bogate. Mislim da je glazba za svakoga, to je socijalna služba, međunarodni jezik. Nije važno kuda idete". "Bili smo u Kini i svi su shvatili 'O sole mio', 'La donna e mobile' ili 'Nessun dorma', baš kao što ih razumiju i ovdje". Pavarotti ima posebnu tajnu vezu s Dublinom gdje je kao 28-godišnji tenor pjevao Vojvodu od Mantove u "Rigolettou", a bio je to jedan od njegovih prvih nastupa izvan Italije. U veseloj i opuštenoj atmosferi susreo se s novinarima tijekom kratke konferencije za tisak u Dublinu. Odmah je obznanio koliko duguje tome gradu. "Bilo je to jedno od prvih kazališta gdje sam imao zadovoljstvo nastupati i odavde sam otišao gostovati u londonski Covent Garden i tako je krenula moja međunarodna karijera". Također je ukazao na sličnosti između irskog i talijanskog naroda. "Vrlo smo slični. To je apsolutna istina. Mi imamo srce. Često skočimo pa tek onda kažemo hop. Katkada nas to i poprilično košta, ali je uvijek lijepo". Pavarotti, strastveni jahač, dijeli s Ircima i njihovu strast za konje te je tijekom svoga dublinskog izleta pažljivo pratio rasprodaju konja, "jer kada su irski konji dobri, to znači da su najbolji". Međunaslov: Strast prema nogometu, konjima i whiskeyu No uvijek za to treba i debelo platiti. "Ovo je olimpijska godina i konju koji inače stoji 100.000 dolara cijena će narasti na 300.000 dolara, a ako ja tamo odem osobno morat ću platiti i 600.000 dolara. Želite li mi nešto pokloniti... ". Pavarottijeva nadahnuta interpretacija "Nessun dorma" prerasla je u neslužbenu himnu svjetskoga nogometnog prvenstva Italija '90 vrteći se pri vrhu britanskih lista popularnosti. Zajedno s još dva najpoznatija svjetska tenora Jose Carrerrasom i Placidom Domingom održao je nezaboravni koncert u Karakalinim termama u Rimu. Snimka koncerta postala je međunarodni video bestseller. Kakve su njegove ambicije za 1992? "1992. je olimpijska godina. Mislim da svi moramo koristiti našu profesiju da budemo u znaku Olimpijade. Osjećam da ću dati najbolje od sebe za 1992." Otići će i u jedan sanatorij da skine nekoliko kilograma sa svoga pozamašnog tijela. "Nije to pitanje zdravlja, čovjek se bolje osjeća kada izgubi na težini". A zatim, zagrabivši nekoliko komadića leda koje je gotovo pokajničkom kretnjom spustio u svoje piće: "Tada ću kroz nekoliko dana morati piti samo vodu umjesto divne irske kave s mnogo whiskeya". (Hina) fs 041509 MET jan 92