SERVIS POSEBNIH NASLOVA - SANKT PETERSBURG

Nadnaslov: Gospodaski problemi grada koji je često mijenjao ime Naslov: Ruska Pepeljuga u potrazi za dobrom vilom Podnaslov: Grad hirovitog cara ponikao iz močvare Piše: Sophie PONS, AFP SANKT-PETERSBURG - Čak se ni gradonačelnik Sankt-Petersburga još nije privikao na novo službeno ime svoga grada; Anatolij Sobčak redovito sama sebe zatekne kako pozdravlja "Lenjingrađane i Lenjingrađanke" kao da je veličanstvena proslava 7. prosinca bila samo prolazni vatromet, prekratak da bi mogao promijeniti 64 godine navika i pobožnog štovanja. Bilo da se zove Lenjingrad, Sankt-Petersburg ili Peter, što je njegov obiteljski nadimak, gradom se i dalje ponose njegovih pet milijuna stanovnika, koji se drže "kulturnijima" i "rafiniranijima" od Moskovljana za koje kažu da su "seljaci" ili, još gore - "kozmopoliti". Nakon dugih boljševičkih godina zaborava u kojima je sva vlast bila u rukama Moskve, ponovno se budi staro suparništvo između ta dva ruska grada. Sankt-Petersburg sanja da postane "europski prozor" zemlje, izlog njezinih gospodarskih i kulturnih preokreta. Već sada u gradu puše europski vjetar. Kao i Petar Veliki, Anatolij Sobčak pozvao je Nijemce - one iz republike Volga koju je Staljin ukinuo - da dođu obitavati u to područje. Strane delegacije sudaraju se u gradskoj vijećnici, svakog se dana stvaraju planovi o osnivanju mješovitih poduzeća, a "mafija" cvjeta. Ali ovdje, kao i u Moskvi, gospodarska je kriza ispraznila dućane. Ne pristiže roba iz baltičkih zemalja i Ukrajine, grad preživljava na zalihama dostatnim za nekoliko slijedećih dana, "na rubu gladi", kao što to već mjesec dana neprestano ponavlja Anatolij Sobčak. Međunaslov: Ljepota u prnjama Racionalizirani su svi osnovni proizvodi osim kruha. Meso je gotovo nemoguće pronaći. Mjesečna porcija šećera smanjena je s 1,5 kg na 1 kg u prosincu. "To je kao za vrijeme njemačke blokade", uzdiše jedna starija žena, već 15 godina umirovljeni inženjer, priznajući sa suzama u očima kako svoje siromašne obroke nadopunjuje prekapajući po otpacima iz restauranta. Unatoč svemu Sankt-Petersburg prikriva svoju bijedu. Siromaštvo je uredno pometeno i gurnuto u kutke mračnih predgrađa, daleko od srca grada, koji upravo proživljava svijetle dane obnove, a još dalje od očiju nekoliko stotina tisuća turista koliko ih godišnje posjećuje ovaj grad. A u središtu grada prekopane ulice, oljuštene fasade i brojne skele ipak ne mogu sakriti tu pomalo pompoznu ljepotu jednog grada izniklog iz močvare jer se tako prohtjelo hirovitom caru u 18. stoljeću. Sve je veći broj dućana "na valioutou" (kupovina devizama) uzduž Nevskog prospekta - što su petersburska Elizejska polja - dok stanovnici Sankt-Petersburga koji nemaju dolare lutaju praznim državnim dućanima pokušavajući se utješiti upijajanjem izblijedjele ljepote svoga grada. Jer, ako niste znali, Moskovljani nikada ne šeću ulicama glavnog grada; ne, oni samo mijenjaju mjesto trenutnog boravka. (Hina) zk 031547 MET jan 92