MI: ILUZIJA JE DA SE RAT MOGAO IZBJEĆI!

ZAGREB, 7. travnja (Hina) - Iz podužeg interviewa s članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mirom Lasićem u prilogu ZBOR Glasila katoličke mladeži "MI" prenosimo samo nekoliko odgovora. (...) - Jedno se pitanje stalno nameće, pogotovu s muslimanske strane: je li Hrvatska zajednica Herceg-Bosna država u državi? I što stoji iza takve kvalifikacije? = I tu je posrijedi sofizam, u kojemu, po mom sudu, nema zbilje. Jednostavno je preokrenut redoslijed događaja. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu uzeli oružje da stvore svoju državu nego da obrane svoj životni prostor, svoju rodnu grudu, svoje domove. Nije se, prema tome, zamišljala nikakva država, pogotovu ne 'država u državi', nego se borilo za goli opstanak. Da bi obrana bila djelotvorna, ona dakako mora biti organizirana. Akcija na bojišnicama mora imati pozadinsku logistiku, inače je osuđena na propast. Hrvati su na svojem životnom prostoru u Bosni i Hercegovini organizirali obranu koja u određenim segmentima ili svojstvima nužno silom zakona prividno nalikuje na državni oblik. Ali svaka kolektivna organizacija, pa i najprirodnija i najčednija, ima ta svojstva. A ako netko iz toga čita pojam države u državi, slobodno možemo reći da namjerno falsificira. Jer, da nije bilo velikosrpske agresije, sigurno ne bi bilo nikakve posebne samoorganizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini. To moraju uzeti u obzir oni koji Herceg-Bosni pridaju kvalifikative države u državi, bilo 'bona fide', bilo s politikantskim namjerama. Kako bi se o tome uopće moglo i govoriti da nije bilo hrvatskih obrambenih postrojbi (HVO) i obrambeno-organizacijskih oblika (HZ HB) i uspjeha. Bosna bi, kao što to svatko dobro znade, 'šaptom' pala. (...) - (...) ...može li se Bosna i Hercegovina nadati pravednome rješenju? = (...) Hoće li to rješenje biti pravedno, pitanje je etike, a ne politike. Ali, kako god bude, ne može biti nepravednije od velikosrpskih ekspanzionističkih agresorskih planova, što znači da se ugroženima ipak otvara povijesna prilika da prežive. Naravno, bitno je sada vrijeme, jer velikosrpske ofenzive traju, jer se genocid danomice odvija, pa je zato rok važan kao i rezultati. Hrvati su to shvatili, pa su kooperativno supotpisali Vance-Owenov plan. Zbog bitne važnosti roka, trebalo je da to shvate i muslimanski vođe. Svako oklijevanje njihov napaćeni narod plaća krvavim dankom. - Bude li čak prihvaćen od svih, koliko je mir ostvariv na temelju Vance-Owenova plana ako on frustrira i žrtvu, u ovom slučaju poglavito Muslimane, a i napadača, koji se njime mora odreći velikog dijela osvojenih teritorija? Riječ je o moralnome i psihološkom problemu. = Bez frustracija ne postoji ni rat pa ni rezultati mirovnih konferencija. Stvar je međunarodnih čimbenika da probleme i rješenja tako postave i doziraju da frustracije ne postanu trajni generatori novih sukoba. U politici se problemi tako postavljaju, a što se tiče morala, to je, nažalost, pojmovna kategorija u drugom planu, što i jest tužna značajka cijele povijesti. (...) - Napokon, je li barjak s grbom Kotromanića znakovit simbol da Bosna i Hercegovina nije izgubila svoj povijesno hrvatski identitet i da je doista ispravna krilatica o sestrinstvu Hrvatske i Bosne i Hercegovine? Može li se to sestrinstvo i na kojim temeljima obnoviti? Može li lani potpisani ugovor o prijateljstvu dviju država biti temelj za to? = Može i mora. Potpisani ugovor sabire u sebi jednu danost koja mu prethodi, a koju možemo nazvati, kao što vi u pitanju predlažete, i sestrinstvom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zbog dvaju razloga: najprije zato što su Muslimani i Hrvati u Bosni i Hercegovini komplementarni narodi u povijesti u kojoj su Hrvati odigrali ulogu katalizatora u procesima što su naše Muslimane učinili europskim narodom, a ne samo (islamskim) narodom u Europi: potom što u tim zonama svijeta sve nacionalne silnice tendiraju k zapadu. I Bosna je sa svojim konstitutivnim narodima (kojima treba pridodati i židovski kulturni entitet) u toj orijentaciji. Kad u tom kontekstu spominjem konstitutivne narode, ne mislim samo na Muslimane i Hrvate, nego i na Srbe koji nisu postali zarobljenici suludih i zločinačkih planova velikosrpskog brahijalnog ekspanzionizma. A Hrvatska je duhovni i prostorni i povijesno-tradicijski vektor prema zapadu i, prema tome, prirodni predvodnik i suputnik u neminovnom gibanju i razvijanju kolektivnih ili zajedničkih interesa Bosne i Hercegovine. (Hina) mć 070528 MET apr 93