IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 5. travnja (Hina) THE WASHINGTON POST - Zašto savezničke snage u Europi nisu spremne krenuti u Bosnu? James Adams, newyorški šef dopisništva "London Sunday Timesa", komentira ulogu NATO-a. On ističe da su u proteklih nekoliko tjedana vojni planeri NATO-a izrađivali planove za mirovnu operaciju u Bosni - plan koji zahtijeva snage od 70 tisuća vojnika, od kojih 25 tisuća daju SAD. Adams upozorava da će to biti prvi test NATO-a, te da bi mogao biti vrlo težak. Upozoravajući na to da se u Washingtonu pozorno prati djelovanje NATO-a u rješavanju bosanske krize, autor ističe da je Pentagon najavio da će, ne uspije li organizacija u toj operaciji, SAD umjesto da smanje svoje snage u Europi, biti u iskušenju da ih potpuno povuku. Poslije nekoliko mjeseci rada planeri NATO-a su izradili trostruki scenarij. Prema prvom snage NATO-a mogu biti razmještene jedino ako se sve strane budu strogo pridržavale dogovora. Drugi prihvaća da će biti nekih kršenja vatre na koja će se morati odgovarati silom. Treći predviđa obnovu borbi između Muslimana, Srba i Hrvata, s jedinicama NATO-a uhvaćenim u sredinu. Prvi je scenarij odbačen kao nevjerojatan, pa je struktura sadašnjih snaga prilagođena drugom scenariju. Međutim, planeri priznaju da bi se situacija mogla pogoršavati. Posrijedi ne bi bila mirotvorna operacija lako naoružanih snaga, nego pune interventne snage s teškim topništvom, tenkovima i potpunom zračnom zaštitom za jedinice na kopnu. "Iako se na papiru sve čini veličanstvenim, brojevi nagovješćuju da su te snage samo papirnati tigar, s malo šansi da stvarno dođe do Bosne i prekine ubijanja. (...) Čak i nametanje zabrane nadlijetanja koje je prošlog tjedna dogovorno u UN, bit će teško. Osim SAD, niti jedna zemlja, članica NATO-a, nema zrakoplova ili desantnih helikoptera za stvarno nametanje te zabrane. To ne pokazuje samo koliko je NATO uvijek bio slabo opremljena organizacija za suočavanje s problemima koje postavlja razdoblje poslije hladnoga rata. Unatoč njihovu entuzijazmu za pronalaženje nove uloge NATO-a, čini se da njegovi članovi jedino nastoje pronaći isprike da ništa ne rade. Britanci, koji su Amerikance obasuli prezirom zbog njihova emocionalnog i moralističkog pristupa bosanskoj krizi i osramotile Busha i Clintona zbog nevoljkosti administracije da pošalje jedinice na teren, sada otkrivaju da Amerika forsira mir". U nastavku Adams upozorava na probleme sastavljanja snaga NATO-a. Amerikanci namjeravaju poslati 25 tisuća ljudi, Britanci oklijevaju poslati više od 3500, trenutačno angažiranih u zaštiti humanitarnih operacija, Grčka i Turska najvjerojatnije neće sudjelovati jer bi njihova nazočnost mogla biti uznemirujuća, Kanađani ne mogu mnogo jer su njihove snage angažirane u drugim operacijama, Njemačkoj zakon zabranjuje slanje jedinica izvan teritorija NATO-a. Svi ostali članovi ne žele se uključiti. Francuska će poslati diviziju od 15 tisuća ljudi, ali "kao i obično, Francuzi imaju vlastiti program: oni namjeravaju pokazati da su spremni voditi europske obrambene snage u sljedeće stoljeće". Tako će se Vrhovno savezničko zapovjedništvo za Europu (SACEUR) morati osloniti na NATO-va starog neprijatelja - Rusiju. Adams upozorava da će se od tih snaga očekivati da se bore, ali "one nikada nisu zajedno djelovale, slabo su opremljene i imaju rudimentarni sistem zapovjedanja i nadziranja koji će se najvjerojatnije raspasti kad počne pucnjava. Tako se rat ne vodi. Brojevi su samo ilustracija mnogo dubljih problema unutar NATO-a. Žurba da se smanje obrambeni proračuni dovela je do redukcije oružanih snaga u cijelom svijetu bez dosljednog smanjenja obveza". U međuvremenu "niti jedna zemlja NATO-a nije izradila obrambenu strategiju kojom će se suprotstaviti budućim izazovima. Niti jedna zemlja ne traži odgovore na temeljna pitanja koja postavlja današnji svijet: trebaju li nam zračne snage, i zašto? Trebamo li brodove koji će štititi konvoje? Kad su se marinci zadnji put iskrcali i kad će to učiniti sljedeći put? Na ta pitanja nema jednostavnih odgovora, ali se barem moraju postaviti kako bi svaka članica NATO-a mogla razraditi obrambenu strategiju koja kombinira smanjivanje proračuna s razinom snaga i opreme kojima se može odgovoriti na nove prijetnje koje će, kako svi vjeruju, dominirati razmišljanjem o obrani u sljedećem stoljeću. Ako NATO nije sposoban odgovoriti na bosansku krizu, teško je shvatiti kako će ostati vjerodostojna obrambena organizacija. U Bosni nema moralne dvosmislenosti. tisuće su poginule u ratu, stotine tisuća su ranjene ili prognane. I UN i NATO su mnogo puta ponavljali da prekidanje borbi ovisi o njihovu upletanju. Ako NATO zapravo ovdje ne može ispuniti svoju zadaću, možda se mora stvoriti nova vojna organizacija koja može. S vlastitim vojnim planiranjem i vještinom nadziranja, svakako. NATO je posve sigurno bolje opremljen za vođenje mirovnih operacija. Ali ako se NATO raspusti kao anakronizam iz razdoblja hladnog rata, sve se njegove snage mogu premjestiti u UN, a nestat će njegove slabosti - ograničen broj i nedostatak kolektivne volje. Iz ove bi reorganizacije mogla nastati djelotvorna organizacija koja bi djelovala pod UN i planirala i nadzirala mirotvorstvo i intervencije. Svoje bi snage mogla izvlačiti iz članica UN i plaćati ih iz fondova UN. Tada bi odgovor na sljedeću Bosnu bio pradoban da se spriječi da borbe izmaknu nadzoru i dovoljno fleksibilan da, bez obzira na okolnosti, dobro uvježbani vojnici mogu biti razmješteni zbog čuvanja mira", zaključuje Adams. KOMSOMOLSKAJA PRAVDA (2. IV. 1993.) - U uvodu u razgovor s predsjednikom Tuđmanom - ruski list "KOMSOMOLSKAJA PRAVDA" 2. travnja - novinar E. Kaladina počeo je s tvrdnjom o brojnim njegovim portretima, za koje odmah dodaje da su međutim, "uklonjeni iz službenih ustanova. Na nebesko plavoj pozadini - sjedokosi čelnik, predstavnik postkomunističkog naraštaja vođa koji nisu potekli iz naroda". Osnovni podaci o predsjedniku Tuđmanu dovode se u vezu s nedavnom anketom u tjedniku "Globus" o tome tko se može držati čestitim Hrvatom. Navodi se nekoliko upita iz te ankete te kaže da se "prema tom testiću Tuđmana teško može pribrojiti hrvatskim rodoljubima". - Što vi na to kažete, gospodine Predsjedniče? Držite li sebe rodoljubom? = "Globusovu" anketu nisam vidio. Ali sebe držim rodoljubom. Da nije bilo ruskog rodoljublja, običnih ruskih seljaka, Rusija ne bi preživjela 1812. godinu. Da nije bilo ruskog rodoljublja, rodoljublja i drugih naroda u borbi protiv Hitlera - što bi se tada dogodilo? Rodoljublje držim vrijednom pojavom u životu, osjećajima ljudi i naroda. Druga je stvar kad se on pretvara u šovinizam, imperijalizam. - Ne čini li vam se, međutim, da ta "Globusova" anketa govori o neugodnim stvarima za vaš narod? Zapravo o tome da se u Hrvatskoj, koju svjetska zajednica jednoznačno drži žrtvom srpske agresije, pojavljuje nacionalizam. Taj osjećaj da su žrtve u jednom, prema mojem shvaćanju, nejednoznačnom sukobu, rađa agresivnost, a posebno u Hrvata bliskih političkih krugova? = Za vrijeme naših zadnjih općih izbora u našoj Republici, u kojima je sudjelovalo više od 30 stranaka, nacionalistički elementi desnog usmjerenja dobili su manje glasova nego u bilo kojoj europskoj državi. To se dogodilo upravo zbog toga što je po sebi snažna Hrvatska demokratska zajednica pod mojim vodstvom ujedinila sve pozitivno, počevši od desnih struja pa sve do lijevih. Na taj način, mi ne dopuštamo nikakvih pojava nacionalizma ekstremnog karaktera. Naravno, ne treba poricati da ima stanovitog nacionalizma, kao, uostalom, i drugdje. No on ne igra značajniju ulogu. - A kako je u Hrvatskoj, koja s pravom traži da se njezini državljani vrate u napuštene domove, s pravima nehrvatskog stanovništva? Poznato je da su kod vas dolazili stručnjaci iz raznih nevladinih organizacija i njihove ocjene nisu bile tako utješne. Eto, Europski građanski forum je u svom nedavnom izvještaju naveo slučajeve masovnog iseljavanja osoba koje su 1. siječnja bile proglašene strancima, iako su u Republici živjeli od 15 do 50 godina. Mnogim stanovnicima nehrvatske nacionalnosti bez objašnjenja se odbija dati državljanstvo. A to znači da više nemaju pravo glasa, ne mogu stupiti u brak, gube pravo na vlasništvo i čak ne mogu dignuti svoju ušteđevinu iz banke... = Takve neovisne stručnjake jedva da se može nazvati neovisnima. Oni k nama dolaze s predrasudama, slušaju bivše komuniste koji su nas bacali u zatvor, a sad koriste trenutak da u lažnom svjetlu prikažu stanje u Hrvatskoj. Kako se može pravdati agresiju u Hrvatskoj kada je više od 350 gradova i naseljenih mjesta te oko 800 crkava i kulturnih spomenika razrušeno, a oko 300 tisuća Hrvata postalo izbjeglicama. Mi radimo na tome i učinit ćemo sve što se može za poštivanje građanskih prava u Hrvatskoj, razvitak demokracije i slobode. S prestankom sukoba sa Srbima u Hrvatskoj i normalizicijom odnosi s njima, mi ćemo i to, bez sumnje, uspjeti postići. - Gospodine predsjedniče, naveli ste gorku statistiku, pretegobnu za vaš narod, a meni se, međutim, čini da taj prljavi rat još nije završio. Sada, kad pogledate unatrag, držite li da su bili opravdane sve te žrtve, ta visoka cijena koja je plaćena za neovisnost? Nije li se mogao pronaći drugi put - kompromisni put? = Neumjesno je porediti jugoslavenske događaje s onim što se zbiva u bivšem SSSR-u i sadašnjoj Ruskoj Federaciji. Bit je u tome da je ruski narod snagom svoje mnogobrojnosti bio i ostaje čimbenikom s odlučujućim utjecajem na procese u bivšem SSSR-u i današnjoj Rusiji. U raspadnutoj pak Jugoslaviji odnosi među narodima su postali takvi da Srbi nisu mogli nametnuti Hrvatima potpunu hegemoniju a ni, obrnuto, Hrvati Srbima. U političkom se smislu Jugoslavija raspala još za vrijeme drugoga svjetskog rata. Razlog za to je bilo nezadovoljstvo svojim položajem svih naroda koji su u njoj živjeli. Tito je uspio osnovati Jugoslaviju na načelima marksističkog internacionalizma. On je pokušao riješiti problem međunacionalnih odnosa na osnovi ravnopravnosti. Kada je Tito otišao, u Srbiji su na vrh došle centralističko-voluntarističke struje u nakani stvoriti autoritatorni, velikosrpski režim. Mi smo predložili rješenje nastale krize pomoću prijelaza jugoslavenske federacije u konfederativni savez jugoslavenskih naroda. Beograd se tomu usprotivio. Počela je agresija komunističke JNA sa ciljem obnove komunizma, osvajanja hrvatskih teritorija na kojima je živjela srpska nacionalna manjina. Hrvatski narod, štiteći svoju slobodu, demokraciju i neovisnost, suprotstavio se, spriječivši tako obnovu komunizma, zauzimanje cijele Hrvatske i njezino potpuno uništenje, kao što se sada događa s Bosnom i Hercegovinom. - Na koji bi način, po vašem mišljenju, Rusija mogla pomoći u mirovnom procesu na Balkanu? = Meni se čini da bi Rusija mogla odigrati značajnu ulogu, postati posrednikom između Hrvatske i Srbije. Budući da je Srbija pravoslavna država, Rusija ima ondje tradicionalno veliki utjecaj. Odnosi između Rusije i Srbije su bili pokidani u razdoblju komunističke izgradnje, jer marksizam i komunizam nisu priznavali pravoslavlju prvenstvo. Ipak su ostale ruske tradicionalne veze i utjecaj Rusije. Srbijanska politika računa na zainteresiranost Rusije i njezin utjecaj na Balkanu. Na žalost, upravo je na to bila usmjerena srpska imperijalistička politika 1991. godine. Njezini su se nositelji solidarizirali s Jazovom i drugim generalima, koji su organizirali urotu protiv Gorbačova. Sada ti isti ljudi potiču Srbiju na produžetak rata. Bliska im je ideja stvaranja Velike Srbije. Ja vjerujem u Rusiju. Vjerujem da će ruski narod naći izlaz iz krize na napredan demokratski način. Svojedobno se Petar Prvi zauzeo da Rusija slomi feudalne okove i krene putem razvitka. Vjerujem da će se slično i sada dogoditi vašoj zemlji. Na osnovi demokratskih promjena ona će ponovno postati velikom i priznatom državom u svijetu. U tom smislu Rusija će moći utjecati na rješavanje krize na teritoriju bivše Jugoslavije i uvođenje mira na Balkanu. - Hrvatska sredstva masovnog informiranja u posljednje vrijeme vode pravi napad na ruski bataljun u sastavu mirovnih snaga UN. Optužuju ga za sve smrtne grijehe, od pomoći Srbima oružjem do nedoličnog ponašanja. Koliko je meni poznato, te su optužbe, blago rečeno, neosnovane. Međutim, što ih je izazvalo? Nije li to što je nakon nedavnog napada Hrvatske u srpskoj krajini Rusija donekle korigirala svoje stajalište prema jugoslavenskom sukobu i čak razmatrala pitanje uvođenja sankcija protiv Hrvatske? = Priopćenja o tome da Rusija traži uvođenje sankcija nisu mogle biti pozitivno prihvaćene u našem društvu. Rat se vodi u Hrvatskoj, protiv Hrvatske i na teritoriju Hrvatske, koji nikad nije pripadao Srbiji. Eto zašto smo pozitivno ocijenili odluku ruske vlade da na kraju ne inzistira na sankcijama. - Ne bismo htjeli završiti s mračnim tonovima... Ipak, što vi mislite, gospodine Predsjedniče, o dosta proširenoj hipotezi da će, dođu li na vlast u Rusiji reakcionarne snage, početak trećeg svjetskog rata biti neizbježan? = Ne slažem se s tim mišljenjem. Svjetska zajednica ne može dopustiti izbijanje novog rata. Nuklearno oružje nema samo Rusija. A njegova bi uupotreba neizbježno dovela do uništenja civilizacije. Ja sam optimist i uvjeren sam da će razum pobijediti. (Hina) sb 050545 MET apr 93