IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 23. ožujka (Hina) RADIO VATIKAN - RV 22. III. 1993. Iz tiska Milanski dnevnik Il Giorno donosi razmišljanja nadbiskupa kardinala Martinija nad tragedijom u Bosni koja budi osjećaj nemoći. U Bosni je u pitanju lice Europe, a sukob se može prenijeti na druga područja, utjecati na druge narode. Ne radi se o vjerskom ratu, iako sukobljene strane posežu za vjerskim simbolima", nastavlja kardinal te napominje da "Srbi u Bosni brane svoju nadmoć koju su kao narod imali u Jugoslaviji. Smatraju se mesijanskim i mučeničkim narodom pred islamsko-turskim svijetom balkanskoga Juga. Smatraju se dominantnim narodom među južnim Slavenima. Za njih je propast Jugoslavije teški potres, jer ne mogu više u njoj gospodariti... Krvoproliće i razni oblici nasilja stvorili su među stanovništvom mržnju te se neće moći uspostaviti suživot kao prije rata". Kardinal se pita "što može obični vjernik učiniti da dođe do mira na našim prostorima?" te predlaže da "crkve, vjerske zajednice i njihovi poglavari posvuda dadu primjer mogućem miru i bratstvu". Napominje da "takvih primjera ima po Bosni. Ljudi se raznih narodnosti i vjere međusobno štite. Takve primjere solidarnosti i poštovanja ljudskog dostojanstva treba umnožiti", preporučio je kardinal Martini. "Svi u Bosni žele smrt protivnika. Valja isticati da su jedino rješenje pregovori povezani s izmirenjem. Ljudsku pohlepu, taj razlog rata, može se ublažiti pozitivnim djelovanjem koje budi uzajamno povjerenje. Šireći ove misli javno mišljenje i sredstva društvenog priopćavanja mogu riječima i činima pomoći ostvarenju izmirenja. Usred tako okrutnoga rata jedan korak prema razumijevanju zraka je nade". Dobici i gubici u doba sankcija Dopisnik britanskog tjednika THE ECONOMIST iz Beograda izvješćuje, u broju od 20. ožujka, o privrednoj slici Srbije dok traju sankcije. "Gangsteri kruže ulicama u sjajnim automobilima s registarskim oznakama gradova koje su i sami razarali. Njihovi šefovi sjede u skupštini. Bankar bježi iz zemlje, tvrdeći da je cilj hajke koju je pokrenula vlada. Ministre uhićuju zbog korupcije, a šefovi poduzeća umiru pod nerazjašnjenim okolnostima. Steže se obruč oko bivšega premijera. Srpska je privreda neobična kao da je dio nekog filma. No, ona je osnovica na kojoj su milijuni ljudi prisiljeni živjeti kao osiromašeni pojedinici. Nedavno je izračunano da godišnja inflacija dostiže iznos od osamdeset i četiri milijuna posto (ili četiri posto dnevno). Svako je sedmo dijete pothranjeno. Umirovljenici pretražuju kante za smeće. Prosječna su primanja zaposlenih smanjena na sedamnaest dolara mjesečno, što se prije tri godine moglo zaraditi u jednom danu." Navodeći razloge za uvođenje sankcija prošloga svibnja, izvjestitelj navodi da se "činilo kako su sankcije propale". "Stvari sada stoje drugačije. Istina je da su male mogućnosti da bi sankcije uskoro mogle imati željeni učinak na srpsku vladu kako bi promijenila svoju politiku. Vlada, oporba te mnogi obični ljudi vjeruju naime da se Srbima izvan Srbije treba i dalje pomagati. No, sankcije se osjećaju. Sve industrijske grane bilježe pad proizvodnje. Sankcije su uništile strana industrijska tržišta i uzrokovala nekoliko nestašica uvoznih rezervnih dijelova i sirovina. Tvornica automobila 'Zastava', osjetila je sankcije na svojoj koži. Godine 1990. tvornica je u dvotjednom razdoblju proizvodila trinaest tisuća stotinu i pedeset automobila. 1992. toliko ih je proizvela čitave godine. Većina od ukupno osamnaest tisuća radnika trenutačno je na 'plaćenom dopustu'. Plaće više ne pokrivaju mjesečne izdatke: radnici su ovisni o kamatama koje dobivaju na svoje ušteđevine i o hrani koju im nabavljaju rođaci sa sela. Nadalje, sankcije su stvorile novi stalež gangstera-političara. Željko Ražnjatović je njegov tipični pripadnik." Zatim se iznosi Arkanova zločinačka djelatnost te činjenica da je on u Srbiji "štovani skupštinski poslanik" koji je novac uložio u "benzinske crpke i mjenjačnice". Ove su pak, zahvaljujući sankcijama, postale vrlo unosne". Navodi se i banka Dafine Milanović, kao i druge banke "osumnjičene za trgovinu drogom i oružjem". Spominjući slučaj Jezdimira Vasiljevića, komentator ustvrđuje da su "sankcije počele proždirati one koji su njima omastili brk". Za razliku od Fishera koji ne napušta Beograd u strahu od sudskoga progona zbog kršenja sankcija, drugi bježe, čim se "vlada pokuša boriti protiv korupcije i drugih mutnih poslova. Carinici na granici oduzimaju milijune dolara od poslovnih ljudi koji što brže hoće u inozemstvo." Spominjući uhićenje ministra trgovine Velimira Mihailovića te njegova prethodnika, autor teksta piše: "Uz tolike gangstere-političare koji se razmeću svojim bogatstvom, uhićenjima se odvraća pozornost od prigovora da se srpski vođe bogate dok narod tone u srednji vijek. Njima se isto tako obračunava s Predsjednikovim suparnicima. Ukratko, sankcije još nisu potkopale Miloševića niti promijenile njegovu politiku. No, prošle su godine mnogi tvrdili da se sankcije neće jače odraziti ni na privredu. Njihovo je djelovanje sada očito. Nakon određenoga vremena mogle bi se dogoditi i promjene u politici, što je i bila svrha sankcija." FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 22. III. 1993. Kinkel u procjepu "Njemačka je već izgubila velik dio ugleda u očima svojih saveznika zbog strogih odrednica koje ograničavaju mogućnost međunarodnog angažmana njemačke vojske. Njemački diplomati u UN glasno kritiziraju ta ograničenja, a glavni inspektor izvješćuje o sve većem nezadovoljstvu u krugovima NATO-a. Ministar vanjskih poslova Kinkel također osjeća znakovite poglede u krugu partnera, koji pokazuju sve manje razumijevanja za njemačku vojnu pasivnost. No, balansirajući između političke ocjene i pravnih ograda, ministar neće dopustiti njemačkim posadama da sudjeluju u kontrolnim letovima awacsa, ako Vijeće sigurnosti UN donese odluku o vojnoj provedbi zabrane leta nad Bosnom, koju Srbi neprekidno krše. Ustav zabranjuje taj korak, podsjeća ministar vanjskih poslova. To stajalište vrlo je popularno u FDP, čijim predsjednikom Kinkel želi postati. Kao političar, on možda ozbiljno žali zbog vanjskopolitičke izolacije Bonna, no kao kandidat za dužnost Lambsdorffova nasljednika, Kinkel bi trebao razmotriti posljedice posebne uloge Njemačke, koje kao ministar vanjskih poslova ne može smatrati poželjnima. Pritom valja naglasiti da zamorne sugestije o promjeni ustava neće ponuditi izlaz iz te situacije", ističe komentator lista. BORBA 22. III. 1993. Dodatna proizvodnja mržnje Ejub Štitkovac piše o tome "što je istina o pokatoličavanju pravoslavaca i muslimana". Prenosi se komentar jednog neimenovanog Beograđanina koji u povodu izjave Milana Paroškog da je nadbiskup beogradski František Perko "preveo u katoličanstvo sedam tisuća Srba" ocjenjuje kako bi "netko zaista trebalo da bude lud pa da pokatoličuje pravoslavce usred Beograda, a pravoslavac koji bi usred svoje Srbije to dozvolio bio bi još luđi. Nađite mi samo jednu takvu osobu i odmah ću povjerovati i u sve ostale (dez)informacije". List prenosi izjavu zagrebačkog imama Mustafe Cerića o pokatoličavanja Muslimana, ali i napominje da nitko točno ne zna koliko je Muslimana u Hrvatskoj pokatoličeno. Spominje se stanje na Kosovu i u Bosni, i ističe kako je "po nekim informacijama, posljednjih mjeseci samo u sjevernistočnoj Bosni bilo oko 1.200 zahtjeva Muslimana da prime pravoslavlje. Gospodin Karadžić je na početku rata rekao da njemu takva vrsta iskazivanja lojalnosti nije potrebna. Beogradski muftija Hamdija Jusufspahić kaže da u normalnim vremenima nije bilo slučajeva na prostorima bivše Jugoslavije da neki musliman promijeni vjeru..." BRITANSKI RADIO - BBC 22. III. 1993. Pregled tiska Michael Evans i Tim Judah pišu u The Timesu, pozivajući se na vojne izvore UN, da je general Morillon postigao sporazum o evakuaciji Srba iz Tuzle. Istodobno su izvori UN u Sarajevu izjavili kako se nadaju da će moći evakuirati helikopterima više ljudi iz Srebrenice. Srbi žele ostvariti nadzor nad Srebrenicom i ostatkom istočne Bosne kako bi mogli pregovarati s pozicije sile, kad se bude dijelio teritorij prema Vance-Owenovu planu. No dok se general Morillon nalazi u gradu Srbi ga se ne usuđuju bombardirati. Iako se oni ne ustručavaju ubijati žene i djecu, ne usuđuju se riskirati pogibiju generala Morillona. On je postao pučkim junakom i zasad je nedodirljiv. Sada uživa takav ugled da je teško zamisliti da bi ga stanovnici Srebrenice pustili da ode. Ovaj put general je priklonio zastavu UN Muslimanima iako su ga oni prije kritizirali da je sklon Srbima. On je uvijek izbjegavao svrstavati se na bilo koju stranu, no u Bosni je nemoguće cijelo vrijeme biti nepristran. Patnje ljudi prisilile su ga da se svrsta, zaključuju autori članka. Michael Evans piše u istom listu kako je Nicolas Bonsor, predsjednik odbora za obranu britanskog Parlamenta, preporučio vladi da pošalje osam tisuća vojnika u sklopu mirovnih snaga UN u Bosnu, što je znatno više od planova ministarstva obrane. Amerikanci sad predviđaju između 50 tisuća i 65 tisuća vojnika, od toga oko 25 tisuća Amerikanaca, za mirovni kontingent. U tom slučaju Amerikanci ne bi ustrajavali na tome da kontingentom zapovijeda američki časnik. Čini se sigurnim da će se ta operacija naslanjati na nove snage za brze intervencije NATO-a. Ako pak europske zemlje ne osiguraju dovoljno jedinica, Amerikanci će tražiti da njima zapovijeda američki časnik. Tony Barber u The Independentu piše kako vođe bosanskih Srba, koje podržavaju nacionalisti u Beogradu, ubrzavaju plan za stvaranje države koja bi povezivala sve Srbe. Plan koji će sigurno navući međunarodnu osudu spaja dijelove BiH i Hrvatske, koje drže Srbi, što srpski kritičari smatraju uvodom u ujedinjenje svih srpskih zemalja. Prema tom planu Hrvatska bi uspostavila nadzor nad većim dijelom Kninske krajine. Hrvati bi također imali slobodne ruke u BiH što bi, kaže Barber, omogućilo primjenu dogovora Radovana Karadžića s Matom Bobanom o podjeli BiH. Politički izvori u Beogradu kažu da bi se nova srpska država mogla proglasiti prije svibnja. To je potvrdio i Vojislav Šešelj govoreći u Banjoj Luci kad je rekao kako bi se u prvoj fazi od zemalja pod srpskim nadzorom u Hrvatskoj i Bosni stvorila država Zapadna Srbija, te predložio da njezin glavni grad bude Banja Luka. Maggie O'Kane dopisnica The Guardiana javlja se iz Tuzle gdje je uz mnoge druge novinare dočekala konvoj UN kojim su izbjeglice iz Srebrenice prebačene u Tuzlu. U mraku smo čekali ceradama prekrivene kamione u kojima je iz Srebrenice stiglo 600 žena, djece i ranjenika. Male prljave ručice izvirivale su ispod cerade i mahale kad su djeca ugledala prvu električnu rasvjetu nakon devet mjeseci. Nestrpljivi su vozači, pripadnici snaga UN, vikali ljudima da se sklone s puta. Morali su iznijeti ranjenike. Pod svjetlom baterijskih svjetiljki u kasnu subotnju noć iznosili su nosila s ranjenicima. Tridesetogodišnje majke s licima starica vodile su svoju djecu prema športskom centru gdje su liječnici liječili ranjenike što su ležali na krevetima po hodnicima. U bolnici je Maggie O'Kane zatekla i Ajšu Radić u devetom mjesecu trudnoće. Kroz plavu bolničku pidžamu probijala je krv iz rane u trbuhu. Ajša je prije devet mjeseci napustila svoje selo Vlasenicu kad su Srbi otjerali žene i djecu, rekavši im da Muslimani ondje više ne žive. Otišla je s trogodišnjom kćerkom i majkom u Cersku. Prilikom bijega u Srebrenicu kad su Srbi otvorili vatru na tisuće ljudi što su pokušavali napustiti grad, njezina je djevojčica ubijena. DER SPIEGEL Der Spiegel piše da na beskrajnoj konferenciji o ratu u BiH uspjeh nije na vidiku. Iza posljednjih problema oko pojedinosti, o čemu govori lord Owen, kriju se zapravo mine koje mogu poništiti sve što je do sada dogovoreno. Dosad su samo Hrvati potpisali plan o novoj podjeli Bosne na deset autonomnih provincija, a da se pri tom nisu pogađali. Ponuda je bila previše primamljiva. Hrvati čine 17 posto od četiri milijuna stanovnika BiH, a dobivaju četvrtinu teritorija, i to najpogodnijeg što se zemljopisnog položaja tiče - riječ je o zaleđu dalmatinske obale i o sjevernobosanskom industrijskom području. Već se ti teritorijalini dobici ne sviđaju Muslimanima koji su u službenom savezu s Hrvatima. Oni su na jugu ostali bez izravne veze s morem, a na sjeveru su odsječeni od plodne doline Save koja predstavlja najvažniju prometnu arteriju sjeverenog Balkana. Agresorima, Srbima, obećano je 43 posto teritorija, iako su oni prema posljednjem popisu činili samo 31 posto pučanstva. Dva milijuna Muslimana, koji su prije rata činili 44 posto pučanstva, mora se zadovoljiti s preostalom trećinom teritorija. Jasno je da Muslimani traže ispravke plana, baš kao i Srbi. Povodom uhićenja četvero turista koji su u zrakoplovu dijelili letak s natpisom 'Za slobodnu i nezavisnu republiku Makedoniju' te njihove osude od atenskog suda na sedam mjeseci zatvora i protjerivanje iz Grčke, list Frankfurter Rundschau piše da ne samo bizarna presuda, nego i okolnost da je uopće došlo do suđenja, pokazuje u kakvu su histeriju zapali grčki tisak, politika, a sada očito i pravosuđe. U svađi oko imena sa Skopljem očito se slušaju još samo ultranacionalistički glasovi. I sve češće se, kada je o tzv. Skopljancima riječ, čuju ogavni rasistički tonovi. Drukčija mišljenja se više ne trpe. Barem prijatelji Grčke moraju osjećati kao opterećenje tu potpuno negrčku netoleranciju. (Hina) rt 230331 MET mar 93