VEČERNJI LIST: " ALIBI ZA NEMOĆ"

ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - Pišući o novom prijedlogu ambasadora Ahrensa i Okuna, Višnja Starešina u " Večernjem listu" drži da oni "podastiru pred predlagače prijedloge koji bi trebali pomiriti dva bitno različita politička stajališta: stajalište hrvatskih vlasti i stajalište pobunjenih Srba. Osnovno je političko polazište hrvatskih pregovarača da sporazum o provođenju Rezolucije 802 postane ujedno i početak istinskog provođenja Vanceova plana... S druge strane, pregovarači srpskih pobunjenika nastoje da način provođenja Rezolucije 802 bude takav da osigura status quo, te da im, uz dalju neefikasnost UNPROFOR-a u provođenju Vanceova plana, omogući da zadrže okupirana područja i dade vremena za stvaranje vlastite države na tim prostorima. Sukladno političkim stajalištima, hrvatski pregovarači traže da se provedba Rezolucije 802 veže uz ispunjavanje ostalih rezolucija Vijeća sigurnosti (kontrolu hrvatskih državnih granica i uspostavu hrvatskog suvereniteta, ponajprije u ružičastim zonama, a potom i u UNPA-područjima). Srpski pak pregovarči traže da se na cijelom prostoru ružičastih zona i UNPA-područja, kojega, nakon masleničke akcije, drže hrvatske snage, uspostavi prijašnje stanje". No, Višnja Starešina spominje da su u tijeku ženevskih pregovora raspravljana "dvadeset i četiri prijedloga i sasvim je sigurno da će ih biti još. Bitan je element pregovora i mogućnost utjecaja na pregovarače, i tu je Hrvatska u slabijem položaju. Naime, srbijanska politika (a pobunjeni Srbi u Hrvatskoj i BiH su tek njeni vjerni sateliti) u svojoj suštini sadrži ostvarenje političkih ciljeva silom, u nju je uračunata cijena međunarodne izolacije..., a u doglednoj budućnosti računa s time da će rezultati ratnih osvajanja biti i međunarodno priznati kao politička realnost. U skladu s takvom politikom, srpski su pregovarači spremni na suradnju s međunarodnom zajednicom tek u tolikoj mjeri da otklone eventualnu vojnu intervenciju i da izbjegnu totalno isključivanje iz te zajednice... S druge strane, Hrvatska je upućena na suradnju s međunarodnom zajednicom, takvom kakva je, jer je odnos snaga od samog početka bio na njenom štetu, nema zaleđa poput Srbije na koje bi se mogla osloniti i samo u suradnji s međunarodnom zajednicom može postići svoje ciljeve, ma kako prevrtljiv saveznik ona ponekad bila. Odnosno, za razliku od Srbije, Hrvatska ne smije sebi dopustiti međunarodne sankcije. Znajući to, i međunarodna politika... , često je sklona jačem pritisku na Hrvatsku, pa i pokušajima djelomične raspodjele krivice, kako bi stvorila alibi za svoju neefikasnost, ali i privoljela Hrvatsku na neke kompromise. Tako je i cilj najnovijeg prijedloga Ahrensa i Okuna o realizaciji Rezolucije 802 zacijelo u funkciji pritiska na Hrvatsku da odustane od maksimalističkih zahtjeva u pogledu načina provedbe Rezolucije 802. No, kako se u pregovorima jedan ustupak u pravilu uvjetuje drugim, za očekivati je da će se dio hrvatskih zahtjeva vezanih uz Rezolucija 802 uključiti u novu rezoluciju o produženju i jačanju mandata UNPROFOR-a. Ne samo zato što to Hrvatska traži, nego i zato što niti međunarodna zajednica ne može pristati na to da njezine odluke i dalje (p)ostaju tek puko slovo na papiru, što dovodi u pitanje i smisao njenog postojanja. U svakom slučaju, dani (ili tjedni) još jednog raspleta su pred nama". (Hina) dd 220526 MET mar 93