PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 15. ožujka (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC 14. III. 1993. Pregled tiska The Observer objavljuje članak Victorie Clark iz Tuzle, jednog od rijetkih netaknutih bosanskih uporišta, koja se još uvijek hrabro brani od pesimizma, tragedije i pomutnje što vladaju velikim dijelom te republike. Ali pitanje je do kada može potrajati to relativno normalno stanje. Barbarstvo koje se očitovalo drugdje moglo bi se i ovdje ponoviti, piše list. Istočno od Tuzle bitke se gube, desetine novih izbjeglica se očekuju, grijanja i struje nestat će za šezdeset dana, a kad je hladno i mračno moral počinje opadati, a red i zakon se počinju kršiti. Premda svega ima u posve skromnim količinama, ljudi još nisu gladni, niti se smrzavaju. Projekti pletenja postoje u izbjegličkim centrima, a savjeti se daju silovanim ženama. Tuzla je uvijek bila drukčija. I kad su u drugim dijelovima Republike birane nacionalističke stranke, u tom gradu su pobjeđivali socijalni demokrati. Britanski stručnjaci nastoje spriječiti energetsku krizu, bez obzira koliko to bio težak zadatak. Kad je riječ o prijeko potrebnim količinama eksploziva za rudnike, glavnu zapreku čini sumnjičavost Hrvata; oni se, naime, pribojavaju da bi se eksploziv mogao pretvoriti u granate koje bi se upotrijebile protiv njih. I zato na zagrebačkom uzletištu stoji zaplijenjeno stotinu tisuća detonatora. Čak i ako je Vance-Owenov plan zakočen u New Yorku, na terenu ga agencije za pomoć tretiraju kao realnost, piše dalje list. Ako se tuzlanska elektrana, koja radi na ugljen, ne održi u pogonu, muslimanski će dijelovi ovisiti o hidroelektranama u hrvatskom dijelu Bosne, kaže prvi savjetnik za pomoć pri britanskom veleposlanstvu. Problem energije mogao bi se riješiti uz strpljenje i znatne novčane izdatke, ali ne i problem tuzlanskih Srba. Oni svi žele izići iz grada i poći u Srbiju, gdje imaju rodbinu, jer kažu da u Tuzli više nemaju što tražiti. Oni podržavaju Vance-Owenov plan, dočim Muslimani u Tuzli i Sarajevu, primjerice, a pogotovo ratnici na fronti, teško da mogu, nakon tolikih žrtava podnesenih u BiH, probaviti njihov plan po kojemu bi bili osuđeni na život u rezervatima. Nepopustljivost Muslimana je razumljiva, kaže Victoria Clark, jer umjesto da zaustave megalomaniju Srbije, Vance i Owen su ponovno kažnjavali Muslimane zbog njihova sna o neovisnoj, suverenoj i unitarnoj Bosni. Zapad je prvo priznao neovisnost Bosne, ali nije joj dao pravo da se brani. Zatim je uslijedilo odbijanje da se intervenira u svezi s etničkim čišćenjem i zarobljeničkim logorima, te logorima za silovanje. I konačno, mirovni plan Vancea i Owena, kojim se službeno dijeli Bosna, previsoka je cijena za mir, navodi list riječi tuzlanskog gradonačelnika Seada Atića, sa čime se slaže i vojni zapovjednik u Tuzli. U članku pod naslovom 'Bosanci uzeli dužnosnika UN kao taoca' u The Sunday Timesu opisuje se kako su u opsjednutoj Srebrenici obitelji u očajanju opkolile vozilo i zapovjednika UNPROFOR-a, ozlojeđene što on nije uspio unijeti nikakvu pomoć u grad. Ta akcija sliči onoj u Konjević Polju kada je srpska granata pala u neposrednoj blizini Britanaca koje su opkolili gladni Muslimani. Tada je poginulo deset izbjeglica, od čega šestero djece, a mnogi su ostali bez ruku i nogu. Uvjeti u Srebrenici su tragični. Citira se liječnik Svjetske zdravstvene organizacije Simon Mardel koji govori o brojnim slučajevima smrti od gladi i zaraze. Početni planovi UN o evakuiranju do trideset i pet tisuća osoba već su dva puta mijenjani. Prvo je taj broj smanjen na oko dvije tisuća ranjenika, a zatim sveden na samo sedamdeset. Jučer je helikopter bosanske vojske uspio prebaciti prve ranjenike i bolesnike u Tuzlu, što odražava uskipjelo nezadovoljstvo neuspjelim pokušajima UN. Mjesni vojni dužnosnici optužuju generala Morillona što prihvaća uvjete Srba, a tim se kritikama pridružuju i dužnosnici Visokog komesarijata koji kažu kako za evakuiranje ranjenih i bolesnih ne smije biti nikakvih preduvjeta. Isti list objavljuje i kraći članak o bezakonju koje se uvelike proširilo Sarajevom, počev od crne burze do pravih gangsterskih klanova koji vladaju pojedinim dijelovima grada. Vlada je bila prisiljena reagirati i naredila je raspuštanje vojne policije koja se zatim morala uključiti u regularne vojne jedinice. Vojnici moraju biti na fronti, prenosi list riječi dopredsjednika BiH Ejupa Ganića. Ta naredba je udarac zapovjednicima vojne policije koji su navikli uzimati zakon u svoje ruke. Kada se borbe završe, podzemlje će se vjerojatno pokazati opasnom i moćnom silom. Neke od tih organizacija izvukle su toliku korist od rata da će ih biti teško nadzirati u miru, zaključuje list. The Observer objavljuje dva članka u kojima se govori o kolapsu 'Jugoskandika' i spektakularnim posljedicama ovog događaja u Beogradu. Balkan je uvijek bio sinonimom za mutne poslove, a krnja Jugoslavija pod pritiskom rata i sankcija isplela je zamršenu mrežu nezakonitih i poluzakonitih djelatnosti kojom je režim nastojao zaobići međunarodnu blokadu. Mreža privatnih banaka, što su davale nelogično visoke kamate na devize, bitan je dio novoga gospodarstva koje podrazumijeva opasne mutne igre. Novac dolazi iz više izvora: pljačkanjem u Bosni, trgovinom oružjem, krijumčarenjem i crnom burzom, tzv. pranjem nezakonito stečenog novca, te trgovinom zlatom i drogom. Vlasnik jedne od takve dvije banke Jezdimir Vasiljević pobjegao je prošlog tjedna u Izrael, izazvavši paniku kod brojnih štediša u Beogradu, a sada je ponudio istražnim organima UN svoje informacije o tajnim putovima kojima se služe vlasti u Srbiji i Crnoj Gori da izigraju sankcije. Postavši ogorčenim što je i sam postao žrtvom Miloševićeva režima, Vasiljević sada nudi pomoć kako bi se blokiralo izvore iz kojih se financira rat i državni kriminal. Vasiljević je mnogo toga stavio na kocku, komentira na kraju list. CNN 14. III. 1993. Emisija "Slikom na sliku" 14. ožujka (urednik Saša Kopljar) prenosi dio iz osamminutnog razgovora s posebnim američkim izaslanikom za bivšu Jugoslaviju Reginaldom Bartholomewom. Uz zemljovid s ucrtanom Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Jugoslavijom te samo jednim naseljem - Srebrenicom, voditelj emisije objašnjava: "Srbrenica je na istoku BiH i vrlo je blizu srpske granice. Tu su zaustavljeni konvoji UN. Što zapravo Srbi žele postići? = U cijelom istočnom sektoru vode se borbe. Ne mogu vam točno reći koje su njihove namjere, ali to su svakako pogranična područja. Bosanski Srbi očito žele proširiti svoje područje, ali želim jasno reći da se s tim ne slažem. Takva aktivnost nam ne treba u ovom času, već odlazak u New York svih strana početkom tjedna, kako je najavljeno. To se odnosi i na bosanske Srbe kako bi se sukob brzo dokončao. - Kakvo je sad stanje na pregovorima, za koje se vi i Rusi zauzimate? = Nastojimo vratiti što je prije moguće sve strane za pregovarački stol. - Hoće li se vratiti? = Mislim da hoće. Razgovarao sam s predsjednikom Izetbegovićem jučer i prekjučer kako bih ustanovio kakvo je stanje tamo. On priprema sastanak s bosanskim parlamentom, kako bi iznašao stajališta za dogovor već do ponedjeljka popodne. Čujem da se nekim bosanskim poslanicima onemogućuje dolazak što bi moglo dovesti do zastoja, ali nadam se ne predugo. Mislimo da treba dopustiti rad parlamenta. - Bosanski Predsjednik na posljednjem krugu pregovora u New Yorku nije formalno prihvatio Vance-Owenov plan, niti zemljovide deset autonomnih ili poluautnomnih pokrajina, ali postoje znakovi da bi to ipak mogao učiniti. Jesu li zaraćene strane dale službeni pristanak na odlazak? = Na posljednjim pregovorima bosanska Vlada je napravila više ustupaka kako bi se došlo do rješenja. Također su potpisali vojni plan i dogovorili se s bosanskim Hrvatima. Došlo je do pomaka, što će se, nadam se, nastaviti, kako bi se sada došlo do konačnog rješenja. - Jeste li optimistični? = Ne bih rekao da sam optimističan, ali to je svakako moj i svačiji cilj, potaknuti strane na dogovore. Nastavak ovog sukoba nikome ne koristi. Što se tiče bosanskih Srba, ne mislim da su učinili odgovarajući ustupak da bi se ovo riješilo. Vrlo je važno da oni to sada učine. Rečeno mi je da će se Karadžić vratiti u New Yorku u ponedjeljak ili utorak i da će ga pratiti g. Jovanović, srpski ministar vanjskih poslova, i možda general Mladić, vojni zapovjednik bosanskih Srba. To će možda potaknuti na brži zaključak. - Kažete da Srbi nisu napravili odgovarajući ustupak. Što time mislite? = Mislim da nisu dovoljno učinili, ne onoliko koliko su trebali. - Nisu li dovoljno ozbiljni? Nastavljaju se borbe na zemlji, dok traju prgovori. = Treba ih oštro prisiliti na ozbiljnije shvaćanje pregovora u New Yorku. - Vi to želite postići diplomacijom, a oni i dalje kroje zemljovide krvlju. = Cijela međunarodna zajednica poduzela je oštre akcije kao što su sankcije, kakve još nisu viđene, i jaka diplomatska izolacija protiv svakoga tko ometa dogovor". Po titlovanom prijevodu HTV. AUSTRIJA DER STANDARD 13/14. III. 1993. Cui bono? Novinarka Livia Klingl komentira Miloševićev posjet Parizu. "Pariz i Beograd upravo su obnovili svoje povijesno prijateljsvo kako bi porazgovorili o neugodnoj temi Jugoslavije. Krajni rezultat za Miloševića kojega ponegdje nazivaju ratnim zločincem jest sljedeće: medijska buka u kojoj se zaboravilo na navodnu izolaciju Srbije od strane međunarodne zajednice; razgovor s Miterrandom koji nije ništa promijenio na stvari. A baš zbog toga, održan je i banket, koji isto tako nije ništa promijenio. Krajnji rezultat za domaćina: još jedna prilika da domaću oporbu, s kojom bi se nevoljko mogao ponovno naći pod istim krovom, podsjeti na činjenicu da nije samo predsjednik već i dušom i tijelom političar koji se bavi vanjskom politikom. Za to vrijeme general UN Morillon naletio je u Bosni na minu, jedan je pripadnik plavih kaciga teško ranjen, Mostar je bio pod topničkom paljbom, napadnuto je Brčko, na cesti prema Konjević Polju snage UN prolazile su kroz spaljena sela i ulice prepune leševa. Nepoznato je koliko je Muslimana umrlo od gladi i hladnoće. U to vrijeme u Parizu je objavljeno da je razgovor između dvojice predsjednika dao razlog za nadu. Jer se Beograđanin navodno dao nagovoriti da će utjecati na bosanske Srbe kako bi ovi ipak otputovali u New York na mirovne pregovore. Doduše, prihvaćanje zemljovida predviđenoga mirovnim planom Milošević je povezao s ukidanjem sankcija protiv njegove države. Jedino žrtvama rata francuske diplomatske aktivnosti nisu donijele ništa", zaključuje Klinglova. (Hina) dr 150253 MET mar 93