SERVIS POSEBNIH NASLOVA: FRANCUSKA-NEZAPOSLENOST

Nadnaslov:Državni problem broj 1 jednako muči i vlast i oporbu Naslov: Nezaposlenost - zajednički neprijatelj Podnaslov:Konzervativci nude snanjenje poreza i proračunskog drficita, kao i privatizaciju, dok se socijalisti okreću skraćenju radnog tjedna Piše: Nelson GRAVES, Reuter PARIZ - Unatoč različitih programa za parlamentarne izbore ovog mjeseca, francuski političari dijele zajedničkog neprijatelja kao i neugodan osjećaj beznađa kada je u pitanju državni problem broj jedan - nezaposlenost. Vodeće stranke preporučuju različite recepte za suzbijanje ove pokore, koja je, prema rezultatima jevnih anketa, postala najvećom brigom građana Francuske. Nezaposleno je rekordnih tri milijuna Francuza. S izuzetkom razdoblja od 1987. do 1990. godine, postotak nezaposlenog stanovništva posljednjih 20 godina stalno je rastao: od 1970. godine broj nezaposlenih porastao je s 3,4 na današnjih 10,5 posto. Taj očigledno neizbježni porast zajedno s rastućom ovisnošću Francuske o njenim inozemnim partnerima učvrstili su uvjerenje da bi tradicionalne metode u ovom slučaju doživjele neuspjeh. "Nemojmo se zavaravati", kaže bivši socijalistički premijer Michel Rocard. "Nijedno od do sada planiranih ili poduzetih rješenja nisu do danas bila dorasla tom izazovu." Jacques Chirac, vođa opozicijske neodegolističke stranke, kaže: "Sadašnja opozicija ne obećava čuda što se tiče radnih mjesta." Konzervativna koalicija, za koju se očekuje da će na izborima od 21. do 28. ovog mjeseca pobijediti Socijalističku stranku, koja je trenutno na vlasti, tvrdi da će njen program smanjivanja poreza, privatizacije i smanjenja deficita državnog proračuna naposlijetku prekinuti spiralu nezaposlenosti. Neodegolistički Pokret za republiku (RPR) i Unija francuske demokracije (UDF) sastavili su zajednički program koji se zalaže za smanjenje poreza i izdvajanja socijalnog osiguranja za poduzetništvo, te ukidanje poreza da bi se stumulirala izgradnja. Program bi mogao doprinjeti smanjenju nacionalnog duga, kao i rasterećenju tvrtki od poreskog opterećenja, za kojeg desnica tvrdi da je među najvišima u Europi. Međunaslov: Rješenje - skraćenje radnog tjedna? Međutim, čelnik UDF-a Valery Giscard d/Estaing priznaje da program njegove koalicije ne jamči brzi preokret. "Trebat će nam nekoliko godina prije no što se nezaposlenost vrati u okvire u kojima je bila prije desetljeća socijalističke vladavine", rekao je Giscard d/Estaing. Kada su socijalisti 1981. godine preuzeli vlast, broj nezaposlenih iznosio je 7,5 posto. Ljevica i nekoliko vodećih stručnjaka za gospodarstvo ispituju može li program konzervativaca doista smanjiti nezaposlenost u usponu. Akademski institut za intelektualne usluge OFCE procjenjuje da će gospodarstvo morati rasti po stopi od više od 5% godišnje do 2000. godine kako bi se smanjila nezaposlenost. Uzevši u obzir prosječni godišnji porast od 2,7%, stopa nezaposlenosti će do 1998. godine porasti na 3,5 milijuna, tvrdi OFCE. Program orijentiran na porast gospodarskog razvoja, usredotočen na smanjenje deficita i rasterećenje tvrtki od tereta poreza i socijalnog osiguranja, omogućio bi stvaranje 125.000 novih radnih mjesta do 2000. godine, nastavlja OFCE. "Svi smo mi nekoć vjerovali da bi takav porast bio dovoljan za rješavanje našeg problema", izjavila je razočarana ministrica za rad Martine Aubry. "A desnica u to i dalje vjeruje." Ministrica Aubry stajala je nekoć na čelu socijalista koji su se zalagali za kraće radno vrijeme. Ta je ideja bila doktrina te stranke, no pala je u nemilost nakon što je 1982. godine vlada skratila radni tjedan za jedan sat, izuzevši veliki business. Fijasko mjera za suzbijanje nezaposlenosti i protest ekologa naveli su socijaliste da ponovo počnu razmatrati skraćivanje radnog tjedna. "Porast nezaposlenosti označava ključnu gospodarsku prekretnicu u povijesti industrijskih zemalja", napisao je nedavno stranački vođa Laurent Fabius. "To mora dovesti do prijeloma, i to vrlo dubokog, u načinu na koji razmišljamo i ponašamo se." Fabius se zalaže za skraćivanje radnog tjedna za 2% godišnje, kako bi u roku od deset godina iznosio 32 sata. Ministrica Aubry je predložila uvođenje 37-satnog radnog tjedna do 1996. godine. Zeleni se zalažu za 35 sati u roku od dvije godine, pa i za eventualnih 30 sati. Institut OFCE tvrdi da, osim neočekivano snažnog i dugoročnog oporavka, kraći radni tjedan predstavlja jedini način stvarnog obuzdavanja nezaposlenosti. OFCE navodi da bi se, ukoliko se radno vrijeme skrati na 35 sati u roku od 5 godina i ukoliko tvrtke donesu planove za kompletnije korištenje strojeva, 1,5 milijun ljudi spasilo od nezaposlenosti. U svakom slučaju,svi radnici osim onih najniže plaćenih morali bi primati 10% nižu plaću. "Morali bi progutati veliku dozu altruizma", izjavljuju u OFCE, držeći ipak takvo rješenje utopističkim. Giscard d/Estaing nazvao ga je pak "socijalnom fantastikom" a Chirac je izjavio da ga većina radnika ne bi prihvatila. (Hina)br 121607 MET mar 93