SERVIS POSEBNIH NASLOVA ITALIJA DIPLOMACIJA

Nadnaslov:Talijanska diplomacija pokušava se ponovo odrediti Naslov: Nova uloga Italije u izmjenjenom svijetu Podnaslov:Raznim inicijativama u multinacionalnim okvirima, talijanska diplomacija nastoji se u novim uvjetima redefinirati Piše: Jean-Louis de la VAISSIERE, AFP RIM - Talijanska diplomacija, čije su tradicionalne opcije poremećene nestankom blokova, pokušava se, novim inicijativama u multinacionalnim okvirima, ponovo odrediti, što pokazuje i prošlotjedni dolazak prvih talijanskih "plavih kaciga" u okviru snaga UN u Mozambik. Najveći nedavni diplomatski uspjeh Italije je mirovni sporazum o Mozambiku potpisan u listopadu u Rimu. Stotinu i osamdeset vojnika, od 1.200 koliko je predviđeno, stiglo je prošlog tjedna sa zadatkom da nadgleda primjenu prekida vatre u "koridoru" Beire, koji povezuje luku Mozambika sa Zimbabveom. Prije tog slanja, Italija se pokazala donekle uvrijeđenom, ocijenjujući da nema odgovarajuće visoke dužnosti u koordinaciji operacije. Aktivnu, ali ponekad brbljavu i nejasnu diplomaciju socijaliste Giannija de Michelisa naslijedila je diplomacija demokršćanina Emilia Colomba. Rimska diplomacija nije se dobro oporavila nakon pada Berlinskog zida i od napora da se odredi pred novom podjelom svijeta, iako joj status srednje sile i dinamičnost talijanskih poduzetnika omogućavaju posjete na početku vladanja jednog Borisa Jeljcina ili Li Penga. U knjizi nazvanoj "Vodič talijanske vanjske politike" bivši ambasador u Moskvi Sergio Romano ocijenjuje da je ta diplomacija "mrtva": diplomaciju koju vodi "makjavelist" Giulio Andreotti koji si je mogao dozvoliti, zahvaljujući uskim vezama s Washingtonom u okrilju NATO-a, njegovanje specijalnih odnosa s Moskvom - ponekad s ulogom diskretnog posrednika - kao i s arapskim svijetom. Pokretanjem regionalne suradnje, kroz "Heksagonalu", ona je pokušala okupiti šest zemalja središnje Europe u području gospodarske i trgovinske razmjene, ali je njen uspjeh poništila kriza u bivšoj Jugoslaviji. Međunaslov:Raspoloživost za misije UN Primjetljiva je neodlučnost Italije u tom sukobu. Na početku je Gianni de Michelis, u okrilju "trojke", bio jedan od pokretača EZ u obrani Slovenije i Hrvatske. Zatim se talijanska diplomacija pokazala konfuznijom te se povukla pred njemačkom i francuskom diplomacijom. Colombo joj je pokušao povratiti smionost došavši nenadano u siječnju u Beograd, u jedini posjet jednog šefa diplomacije Dvanaestorice Srbiji. Talijanska vlada uz ostalo radi i na priznanju Makedonije, držanjem koje nadilazi ono Pariza i Londona u Vijeću sigurnosti UN, izazivajući time nezadovoljstvo Atene. Talijansko sudjelovanje u operacijama "plavih kaciga" na ratnom području Srbi su odbacivali zbog negdašnje fašističke okupacije. Italija se kroz to vrijeme suprostavlja korištenju svojih baza za vojne operacije u Bosni, pristajući samo na prihvat jednog dijela zračnog mosta Visokog komesarijata za izbjeglice (HRC) i na smještaj ograničenog broja prognanika (oko 2.000 prema službenim izvorima). Talijanski diplomat Mario Raffaelli, jedan od pokretača sporazuma o Mozambiku, radi na okupljanju za istim stolom u Nagornom Karabahu zaraćenih Armenaca i Azera. Rezultati su slabi. Rim nadoknađuje slabljenje svoje pozicije u pregovorima s velikim silama raspolaživošću za sudjelovanje u misijama Ujedinjenih Naroda. Italija je poslala jedan od najbrojnijih kontingenata multinacionalne operacije u Somaliju, svoju negdašnju koloniju (2.500 ljudi). Uputila je i tisuću nenaoružanih ljudi za raspodjelu pomoći u Albaniju. Nazočna je s malim udjelom vojnika ili promatrača na jugu Libanona, u Kambodži, u bivšoj Jugoslaviji (promatrači EZ), u Iranu, te u Zapadnoj Sahari, Salvadoru i Kašmiru. "Farnesina", Ministarstvo vanjskih poslova, nije potpuno pošteđeno državnih istraga o korupciji: njezin odjel suradnje s Trećim svijetom pod lupom je istražitelja jer je zabilježio nekoliko neosporivih uspjeha, ali se mogao poslužiti i pronevjerom imovine. (Hina)br 081923 MET mar 93