SERVIS POSEBNIH NASLOVA MAĐARSKA-LOGORI

Nadnaslov: U izbjegličkom logoru Bicske u Mađarskoj Naslov: U bijegu od vihora rata Podnaslov: Najveći broj čine izbjeglice iz Vojvodine, Hrvatske i BiH. Dok jedni, pretežno Mađari, traže načina da ostanu u Mađarskoj, drugima, u bespomoćnoj želji za povratkom izgubljenom domu, uprava nastoji pomoći da prevladaju "logorski sindrom". Piše: Harriet Ferenczi, APA BUDIMPEŠTA - Na starom, no savršeno čisto presvučenom poljskom krevetu leži jedan mali svežanj. Ime mu je Danica, star je dva tjedna i logorsko je dijete. Daničin je otac vojvođanski Mađar, a majka Hrvatica iz Srbije. Njihov je dom mađarski izbjeglički logor Bicske, gdje su se Daničini roditelji i upoznali. "Život u Vojvodini bio je težak i prije no što je izbio rat. Nas Mađare se svugdje guralo na marginu. Bio sam glumac u jednoj mađarskoj kazališnoj družini", pripovijeda mladi čovjek u tom tijesnom prostoru. "Kad je naše kazalište bilo zatvoreno, našao sam se na ulici." No uzrok njegova napuštanja domovine nije bila nezaposlenost: bio je to poziv na novačenje u srpsku vojsku. Nipošto nije htio sudjelovati u ovom ratu i pucati možda i na sunarodnjake. On želi ostati anoniman strahujući za roditelje i braću koji su ostali kod kuće. Otac male Danice nije jedini u ovom izbjegličkom logoru koji je pobjegao u Mađarsku da ne bi bio unovačen, kaže zamjenik direktora logora, Ferenc Kalmar. Logor Bicske, 30 kilometara udaljen od Budimpešte, jedan je od tri stalna prihvatilišta za izbjeglice u Mađarskoj. Trenutno je, s 230 izbjeglica, napola popunjen. Četrdeset posto tih ljudi stiglo je iz Vojvodine, drugih četrdeset posto iz Hrvatske i BiH, a oko dvadeset posto ih je iz Rumunjske. Među izbjeglicama ostalih narodnosti može se naći nešto Srba i Rusa. Međunaslov: Život sa fotografija Mađari iz Vojvodine i Rumunjske gotovo bez iznimke žele ostati u Mađarskoj, dok bi pojedinci htjeli u neku treću zemlju. Krediti za izgradnju oslobođeni poreza trebali bi pomoći tim ljudima u započinjanju novog života u Mađarskoj. Mali logorski muzej priča razne priče: šarene razglednice iz Australije i Novog Zelanda šalju pozdrave i izviješća o sretnom dolasku. Fotografije na zidu prikazuju razorene kuće onih koji su našli utočište u logoru Bicske. Fotografije princeze Diane okružene izbjeglicama. Fotoreportaže dostava humanitarnih akcija: odjeća, živežne namirnice i igračke iz različitih zemalja... Tik do "muzeja" nalazi se mali atelier: platno, kistovi, boje. To je jedan od mogućih načina da se spriječi širenje "logorskog sindroma", pošto nedostatak aktivnosti i osjećaj bezizlaznosti nerijetko uzrokuju agresivno ponašanje. Uprava logora, uz redovne usluge liječnika i psihologa, omogućava i organizirane aktivnosti: ovdje slika Ištvan. Slike tog devetnaestogodišnjaka tužne su i mračne. Nervozan i plašljiv, škrt na riječima, sjedi on pred slikarskim stalkom. Ištvan ne zna trpi li njegova obitelj ugnjetavanja kod kuće, u Vojvodini. Ne usuđuje se telefonirati im, kaže, jer srpska vojska svagdje ima svoje uši... (Hina)br (Hina) 081217 MET mar 93