BROJNE OTROVNE KEMIKALIJE DOSPJELE SU TIJEKOM RATA U OKOLIŠ

ZAGREB, 3. ožujka (Hina) - "Razaranjem elektroenergetskih i industrijskih postrojenja, uništavanjem tvornica, skladišta i vojne tehnike, te namjernim zakopavanjem kemikalija, u okoliš su tijekom rata ispuštene znatne količine nafte i naftnih derivata, pesticida, motornih i hidrauličkih ulja, ali i druge otrovne tvari. Tako je na primjer u srpskim napadima na sisačku rafineriju iscurilo oko 45 tisuća tona sirove nafte, 70 tisuća tona benzina i dizela, oko 2,5 tisuća tona aromatskih ugljikovodika, od čega je, procjenjuje se, u Savu dospjelo oko 12 tisuća tona", kazao je za Hinu pročelnik Odjela za toksikologiju Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske dr. Franjo Plavšić. U kolovozu 1991. u Obrovcu je zabilježen i prvi slučaj zagađenja vode u dijelu vodovoda koji ide prema Zadru. Vode su tijekom rata zagađivane i zbog uništavanja industrijskih postrojenja, napada na rafinerije, uništavanja skladišta s kemikalijama, a zabilježena su i brojna trovanja zdenaca na područjima s kojih su se srpske postrojbe morale povlačiti, kazao je pročelnik Plavšić. Ističući da su, regionalno gledajući, najveća zagađivanje voda zabilježena u kontinentalnom dijelu Hrvatske, na području Save i Drave, dr. Plavšić je kazao da uz naftu i naftne derivate, čije male količine mogu onečistiti ogromne količine vode, posebnu pozornost treba obratiti na kemikalije koje izgaranjem stvaraju otrovne produkte i koje, taložeći se u tlo, zagađuju vodu i vodotokove. Tako je najozbiljniji slučaj nekontroliranog izlijevanja pesticida zabilježen kod Osijeka, kada je u topničkom napadu iz oštećenog skladišta iscurilo oko četiri tone tekućih pesticida. Posljedice toga napada, napomenuo je dr. Plavšić, ni danas nije moguće utvrditi, budući to područje trenutno nije pod nadzorom Republike Hrvatske. Ističući da je Osijek pretrpio i druge slučajeve nekontroliranog ispuštanja kemikalija u okoliš, zbog požara u tvornici žigica "Drava", u "Saponiji" i u Termoelektrani-toplani, dr.Plavšić je kazao da je teško procijeniti koliko je štetnih tvari tada otišlo neposredeno u tlo i podzemne vodotokove, a koliko je izgaranjem otišlo u zrak i indirektno ponovo u tlo. Međutim, nastavio je, uz takva zagađivanja, stručnjake posebno zabrinjavaju zagađivanja zbog razaranja trafostanica. Posebno su opasna ulja za hlađenje iz trafostanica, budući neka od njih sadrže poliklorne bifenile (PCB), tvari, koje među ostalim utiču i na smanjenje imunološke obrane organizma, a u organizmu se zadržavaju i desetljeće nakon što je osoba bila izložena njegovu djelovanju. U napadu na elektroenergetsko postrojenje Konjsko kod Splita u kraš je isteklo oko 60 tona transformatorskog ulja, rekao je dr. Plavšić, upozoravajući i na oštećenja trafostanica kod Dubrovnika, Osijeka, Biograda. "Srećom ni u jednom od tih slučajeva nisu pronađeni poliklorni bifenili", istaknuo je on, napominjući da postoji vjerojatnost da je u razaranjima malih ili tvorničkih trafostanica dio poliklornog bifenila istekao u okolinu. "Istjecanje motornih i hidrauličnih ulja iz uništene vojne tehnike, od kojih neka sadrže i poliklorne bifenile poseban je vid zagađivanja okoline", rekao je pročelnik Plavšić. "Iako PCB nisu pronađeni u uljima oklopnih vozila nađenih kod Nuštra, velika je vjerojatnost da ih ima u uljima vojne tehnike uništene kod Vukovara". Dr. Plavšić je upozorio i na opasnost namjernog zakopavanja kemikalija, precizirajući da je jugoslavenska vojska prije odlaska iz vojarni zakopavala različite kemikalije, od nadražljivaca, pesticida, do napalm i dimnih smjesa pomiješenih s eksplozivom, ali i sa starom odjećom, zapravo sa svim i svačim. Pronalaženje takvih mjesta, pojasnio je, vrlo je složen posao koji je rađen zajedno s Hrvatskom vojskom, no usprkos provedenim istraživanjima diljem Hrvatske, postoji bojazan da sva takva mjesta još nisu otkrivena. Inače, najveće količine tako zakopanih kemikalija pronađene su u Zagrebu i na Plesu. Ratno je vrijeme bilo "idealno" i za inače vrlo isplativo krijumčarenje otpadnih kemikalija iz inozemstva u Hrvatsku, istaknuo je dr. Plavšić. Upozorio je da Hrvatska nema dovoljno kontrolnih mehanizama za otkrivanje takvog otpada, a uz to problematično je, i ponekad teško reći što je otpad, a što je sirovina. "Bojim se da su mnogo veće štete učinjene uvozom otpadnih kemikalija, nego njihovim nekontroliranim ispuštanjem nastalim ratnim razaranjima", rekao je pročelnik Plavšić, dodajući da na to navode i podaci o osnivanju mješovitih poduzeća koja "dolaze s prijedlozima o uvozu prljave tehnologije i opasnog otpada u Hrvatsku". (Hina) žb 031043 MET mar 93