SERVIS POSEBNIH NASLOVA BRITANIJA-NACIJA

Nadnaslov:Veliku Britaniju zahvatio pesimistički fatalizam Naslov: Stanje britanske nacije - očajno Podnaslov:Osjećaj nacionalne malodušnosti proističe iz svih vidova ljudske svakodnevice. Polovina stanovništva želi emigrirati. Piše: Robert WOODWARD, Reuter LONDON - Iscrpljene Britance zahvatio je očaj zbog stanja u kojem se nalazi njihova nacija. Nestale su čari i iluzije o stupovima društva za koje su njihovi roditelji vjerovali da Britaniju čine velikom. Nada u budućnost pala je na niske grane. Jedno od provedenih ispitivanja javnog mnijenja pokazalo je da polovica pučanstva želi iseliti. Mnogi od ispitanika nisu se mogli dosjetiti niti jedne jedine stvari zbog koje bi na Britaniju mogli biti ponosni. "Zemlju je zahvatio pesimistički fatalizam", piše dnevnik "Daily Telegraph". "Osjećaju nacionalne malodušnosti nije samo uzrok gospodarska i politička situacija, on proističe iz gotovo svih vidova ljudske svakodnevice". Ubojstvo dvogodišnjeg dječaka Jamesa Bulgera kojeg su dvojica starijih dječaka odvela iz jednog trgovačkog centra u Liverpoolu i okrutno usmrtila, težak je udarac moralu nacije. Prije deset godina, nakon što je porazila Argentinu u sukobu za Falklandske otoke, Britanija se silno razmetljivo ponašala, oživljavajući duh Drugog svjetskog rata. Britanija je bila svjesna svoga položaja unutar svjetskog poretka, a premijerka Margaret Thatcher ulijevala je svima strah u kosti i nikome nije padalo na pamet da joj se suprotstavi. Oslušne li se razgovor ljudi u autobusima ili pubovima, može se čuti da kriminal izmiče svakoj kontroli, da je vlada nedostupna običnom čovjeku, da se monarhija pretvorila u vic koji više nikom nije smiješan te da se stanje stvari može samo pogoršati. Korijeni nelagode nalaze se u strahu od recesije, najdulje u posljednjih šezdeset godina, kojoj, čini se, nema kraja. Tri milijuna ljudi, tj. 10,6 posto sveukupne radne snage nezaposleno je. Rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazali su da polovica ispitanika smatra kako će se nezaposlenost odraziti na životni standard njihovih obitelji. Siromaštvo je sve više rasprostranjeno. Potištenost uzrokovana recesijom još je veća zbog naglog preokreta koji je uslijedio ubrzo nakon gospodarskog procvata kasnih osamdesetih, pa Britanci radije novac čuvaju za crne dane nego da ga troše. No vlada se nada da će potrošači svojim novcem doprinijeti poboljšanju gospodarskih prilika. Međunaslov: Zastarjela britanska demokracija Uz depresiju koja vlada zbog gospodarske situacije rašireno je i mišljenje da vlada i 651 član parlamenta pojma nemaju kako se u stvarnom svijetu zapravo živi. Rezultati istraživanja koje je proveo Gallup pokazali su da je samo 30 posto Britanaca mišljenja kako je Britanija zemlja kojom vlada dobro upravlja, dok se povjerenje u parlament u posljednjih deset godina upola smanjilo. "Naša demokracija je zastarjela, te nije u mogućnosti odraziti prave potrebe naroda. To dovodi do opasnog razdora između vladajućih i njihovih podanika", izjavio je Paddy Ashdown, vođa oporbene stranke liberalnih demokrata. Četrnaest godina neprekidne vladavine konzervativaca daje pomalo ciničan ton demokratskom procesu. Britanci su uvjerenja kako su njihovi ministri zaboravili da se nakon počinjene greške valja zahvaliti i dati ostavku te se prema moći odnose kao prema svome zagarantiranom pravu, a ne kao prema poklonu nacije. "Narod je ljut. Počeo je sumnjati u političare i mrziti ih", piše u svom uvodniku list "The Independent on Sunday". Politika Margaret Thatcher srezala je uvelike moć onih koji su suprotstavljeni centralnoj vladi uključujući saveze sindikata kao i lokalne vlasti, i tako kod Britanaca znatno pojačala osjećaj nemoći. "Sprovođenje centralne vlasti postalo je izrazito defanzivno i negativno", piše Antony Sampson u svojoj knjizi "Anatomija Britanije", cijenjenom djelu koje analizira britansko društvo. Žuta štampa koja je godinama istinski podržavala konzervativnu stranku sada je postala glasnik beznađa u kojem se zemlja našla. Monarhija je izgubila na vjerodostojnosti zahvaljujući bračnim problemima princa nasljednika i njegova mlađeg brata. Izvan parlamenta i u njemu bilo je postavljeno pitanje treba li Britanija promijeniti ustavni status suverena i čelnika države. Pravni sustav i policiju pogodile su posljedice niza prevrata i grešaka koje su na vidjelo iznijele manjkavost engleske pravde. "Teško se možemo prisjetiti kada je toliko britanskih institucija dovedeno u pitanje kao danas, kao da se trese život cijele Britanije", piše "The Independent". Premijer John Major nije spreman ubrzati proces razbijanja status quoa. "Promjene su same po sebi razorne i rizične. Ponekad se čini da bi se izmicanjem i samo jedne cigle, cijela zgrada mogla srušiti", upozorava Major. (Hina) br 031056 MET mar 93