ODRŽAN STRUČNI SKUP "SILOVANJE - ETNOCID"

ZAGREB, 26. veljače (Hina) - "Prva zabilježana silovanja tijekom rata u Hrvatskoj dogodila su se na području Istočnog sektora. Iako nisu bila masovna kao silovanja u BiH imala su sve karakteristike etničkog čišćenja", kazao je na današnjem stručnom skupu Hrvatskog liječničkog zbora "Silovanje-etnocid", potpredsjednik hrvatske Vlade dr. Mate Granić. Navodeći da je etničko čišćenje bilo cilj, ali i metoda rata, dr. Granić je kazao da je na područjima današnjih UNPA-zona prije srpske agresije živjelo 219 tisuća Hrvata, 76 tisuća nesrpskog pučanstva i 301 tisuća Srba. "Danas međutim", nastavio je, "115 tisuća Hravata je prognano, 55 tisuća ih je u izbjeglištu, u ratu u Hrvatskoj poginulo je 6,5 tisuća osoba, 13.882 osobe su nestale, pouzdano se zna za 11 velikih masovnih grobnica". Dr.Granić je iznio i podatak da je tijekom rata u Hravtskoj iz srpskog zarobljeništva oslobođeno oko pet tisuća osoba, koje su u 90 posto slučajeva prošle teške torture, dok je istodobno, od 20 tisuća zarobljenih vojnika JNA, Hrvatska gotovo bez ikakva postupka oslobodila 18 tisuća osoba. Upozoravajući na potrebu sistematiziranja zaštite žrtava zlostavljanja i prikupljanja podataka, dr. Granić je najavio skoro formiranje Ureda za žrtve rata, te Centralnog dokumentacijskog centra. "Silovanja počinjena u Hrvatskoj i BiH počinjena su uglavnom nad nesrpskinjama, činjena su sustavno, masovno, unaprijed su planirana i politički motivirana", istaknuo je dr. Zvonimir Šeparović. Odbacujući teze o "podjeljenoj odgovornosti", on je kazao da je nasilje što su ga eventualno počinili Muslimani ili Hrvati, bilo uglavnom reaktivno, sporadično, neplanirano i individulano. Muslimanke i Hrvatice silovali su civili, vojnici, dojučerašnji susjedi, a spolno su zlostavljani i muškarci, često bliski srodnici rekao je dr. Šeparović, ukazujući na važnost sakupljanja detaljnih dokaza o zločinima, kako bi se zločinci kaznili i osudili, a žrtvama pomoglo. "S psihijatrijskog stajališta bitno je razlikovati aktivne i pasivne žrtve silovanja, potencijalne žrtve nazočne tom činu, koje su često u težem psihičkom stanju od silovane žrtve", rekla je dr. Vera Folnegović-Šmalc. Pri tom je navela primjer žene, koju je tijekom 4,5 mjeseca svakodnevno silovalo četiri do šest silovatelja, čemu je nazočno bilo između 200 i 250 drugih žena, koje su prema njenim riječima također žrtve, tzv. pasivne žrtve. "Silovane žene nisu samo žrtve silovanja, one imaju i druge traume, izgubile su članove obitelji, ostale bez doma, to su politraumatizirane osobe", kazala je dr. Šmalc. Dr. Dragica Kozarić-Kovačić kazala je da se dob silovanih žena u skupini od 25 tretiranih žena kreće između 16 i 50 godina, 13 je Hrvatica, 12 Muslimanki."Te su žene", nastavila je "uvijek grupno silovane, a liječnicima su se obratile nakon pokušanog suicida, depresija, jedna je Vukovarka primljena sa simptomima shizofrenije, nastale kao posljedica preživljenih tortura". Dr. Ivan Kuvačić ukazao je na "sindrom poslije silovanja", kojeg u kroničnom obliku karakterizira promjena u ponašanju, noćne more, fobije, seksualni poremećaji. Sudionici skupa "Silovanje-etnocid" upozorili su i na zlostavljana djece u ratu, osobnu odgovornost, te pravni status i zaštitu djece začete i rođene u etnocidu. (Hina) žb 261304 MET feb 93