DANAS: SVE SMO SAMI POSTIGLI

ZAGREB, 26. veljače (Hina) - U interviewu tjedniku Danas predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odgovorio je na dvadesetak pitanja Hloverke Novak-Srzić. Prvo se odnosilo na nedavne izbore: "... S državnoga gledišta mi ne moramo biti nezadovoljni što je ova ili ona stranka pobijedila u nekoj županiji ili u nekim općinama. Treba podsjetiti da je većinska stranka HDZ pobijedila u oko 70 posto općina i gradova, ali i tamo gdje nije pobijedila nije pobijeđena ni od jedne stranke koja ne bi imala hrvatski državotvorni i demokratski program. Jedino se postavlja pitanje stanovitog programskog nesuglasja IDS-a s hrvatskom državnom politikom, u onoj mjeri u kojoj dolaze do izražaja u IDS-u one struje koju drže da bi Istra trebala biti međudržavna regija koja bi uključivala i slovenski i talijanski dio. To je ono što je apsolutnu neprihvatljivo, ali mislim, i nadam se, da će oni ljudi u IDS-u koji zastupaju hrvatska gledišta prevladati i da će i tom pogledu istarska županija biti u skladu s ostalim županijama. U tom pogledu hrvatska državna politika neće dopustiti bilo kakva odstupanja". Govoreći o ulozi HDZ-a, o tome kako "biva stranka centra, središnja hrvatska stranka, naroda i demokršćanska", Predsjednik je naglasio: "Da HDZ kao narodna stranka nije imao većinu u hrvatskom Saboru i većinu naroda iza sebe, mi ne bismo mogli ostvariti sve ono što smo ostvarili. Ne bismo mogli uspostaviti demokratsku vlast, niti pobijediti u domovinskom ratu, niti izboriti međunarodno priznanje. Da iza sebe nisam imao takvu potporu, ne bih mogao donositi odluke koje sam morao donositi, i to u onim kriznim trenucima kad nije bilo vremena za savjetovanja, usuglašavanja...". Osvrćući se na treću obljetnicu HDZ-a, dr. Tuđman drži da ona "ima značenje za stranku, ali ne samo za nju. Ta obljetnica ima značenje za hrvatsku demokraciju i čitav hrvatski narod baš zbog toga što je već tada HDZ postavio program za uspostavu suverene hrvatske države. Mislim, tada nismo imali sugovornika u političkom životu Hrvatske. Ne samo oni na vlasti nego i sve oporbene stranke tada okupljene u koaliciji smatrale su da je taj i takav program čak poguban po Hrvatsku i zbog toga je značenje Prvog općeg sabora HDZ-a šire od stranačkog. Taj program omogućio je da ja kao predsjednik HDZ-a i izabrani predsjednik Republike upravo mogu biti predsjednik svih Hrvata. Mogu zastupati svehrvatsku politiku baš na temelju tog i takvog programa". Na pitanje "što Vam se čini najvažnijim u te tri godine", dr. Franjo Tuđman odgovorio je da je "najvažnije da smo sve to postigli na temelju vlastitih spoznaja, oslanjajući se na vlastiti narod bez ikakvog političkog usmjeravanja sa strane, jer saveznika za samostalnu suverenu državu nismo imali..." Dodao je "da je ta država zadobila poštovanje i od onih koji je nisu željeli". (...) "Stranka koja je izvršila takvu državotvornu zadaću i koja će je, nadam se, u interesu hrvatskog naroda morati još dugo ispunjavati, jer pogledajte primjere drugih zemalja pa ćete vidjeti da su takve stranke na čelu naroda bile desetljećima, zadobivajući povjerenje birača zbog toga što su jedine imale odgovor na povijesni izazov, morat će pročišćavati svoje redove. U cjelini se može reći da su njezine programske osnove bile takve da je zadržala povjerenje biračkog tijela i međunarodne zajednice. Međutim, na lokalnim razinama, na pojedinim područjima vodeći sastav nije bio dorastao tim zadaćama i tom ugledu i prema tome svaka stranka, pa i većinska u Hrvatskoj, morat će povesti računa tko je u njezinim redovima. U stranci će ostati oni ljudi koji uživaju ugled u svojoj sredini, pošteni, čestiti i stručni ljudi spremni na rješavanju stvarnih problema koji muče građane. Oni koji su se slučajno zatekli u stranci ili su u njoj zbog karijere, ti će morati otići". Osvrćući se na izborni uspjeh liberala, dr. Tuđman je rekao da "ako je HDZ narodna hrvatska stranka, liberali se tu pojavljuju pretežito kao stranka jednog dijela građanskih slojeva. Ali je veoma znakovito da je zapravo najveći uspjeh na ovim izborima postigao HSS, što treba pripisati tradicijama Radićevog hrvatskog seljačkog pokreta... Znači uz HDZ kao središnju stranku sada imamo dvije stranke, HSLS i HSS, koje možete nazvati strankama lijevog i desnog centra. Sve je drugo sasvim na marginama političkog života i vjerojatno će nestati, što može samo poslužiti učvršćenju demokratskog poretka". Po njegovoj ocjeni, u sklopu problema narušavanja pravnoga poretka i suzbijanja kriminala, "najvažniji, ali i najteži problem jest pretvorba. I tu se čovjek ponekad pita jesmo li suočeni samo s nesnalaženjem, sa zakonskom procedurom koja sve probleme teško može sagledati i unaprijed zakonski predvidjeti ili čak s namjernim dopuštenjem zakonskih rupa...U slobodnom svijetu, kapitalističkom društvu, netko postaje bogat, netko propada. Prema tome mi ne možemo sada ići u pluralističko vlasništvo, u privatizaciju, s time da budemo svi jednaki jer niti su svi bili jednaki niti su svi jednako sposobni i umiješni. (...) Problem jest u tome da spriječimo zloporabu, makinacije, ali je još važniji problem da nakon pretvorbe i privatizacije imamo takav porezni sustav kojim ćemo osigurati plaćanje svih obveza prema državi, ali i obvezati te koji dolaze do vlasništva u pretvorbi da ne mogu ukidati radna mjesta, da ne mogu stvarati nove kategorije nezaposlenih. Poreznim sustavom moramo omogućiti otvaranje novih radnih mjesta i podizanje plaća, podizanje životnog standarda i ispunjavanje obveza prema državi. Sve je to složen proces pred kojim se zapravo čovječanstvo do sada nije našlo". Na upit o zamjerkama iseljeništva pretvorbi dr. Tuđman je rekao da je "HDZ životno zainteresiran za omogućavanju povratka hrvatskih ljudi, za ulaganje njihovih kapitala i znanja u obnovu i izgradnji Hrvatske... Hrvatska je zainteresirana da nam se vraćaju u Hrvatsku, ne samo zbog kapitala, nego i zbog demokratskog stanja". Za problem denacionalizacije dr. Tuđman je rekao da je "možda složeniji nego što se može pretpostaviti. (...) Veoma, veoma složeno pitanje s obzirom na sve ono što se zbivalo od Istre do istočne Slavonije, Baranje, Zagreba, svih gradova . I nije slučajno što se o tome vode široke rasprave i što je to tako vruć kesten koji se i u drugim zemljama prebacuje iz ruke u ruke". Ocjenjujući stajališta Zapada kad je u pitanju srpska agresija, on je prvo upitao "zašto su Europa i svijet dopuštali agresiju protiv Hrvatske. Agresija protiv Hrvatske dopuštena je zato što su Hrvatsku smatrali glavim krivcem za raspad Jugoslavije. Mi smo bili svjesni te činjenice i zato smo do posljednjeg trenutka razgovarali, dogovarali u okviru predsjedništva bivše SFRJ. Zato smo išli na referendum, što mnogi u hrvatskom političkom životu nisu shvaćali... I poslije referenduma još je u očima tog i takvog svijeta, koji je bio zainteresiran za opstanak Jugoslavije, Hrvatska bila glavni krivac za njezin raspad". Prema dr. Tuđmanu, "nalazimo se na veoma osjetljivom geopoliitčkom položaju, na rubnom položaju smjena civilizacija. To je takvo geopolitičko područje na kojemu glavni svjetski i europski čimbenici imaju različite interese, međusobno se sukobljavaju, a ne znaju rješenje. U svakom slučaju, bili su protiv samostalne Hrvatske. Međutim, kad su je priznali, uočili su da je Hrvatska, zahvaljujući stabilnosti svog geopolitičkog položaju isto tako važan čimbenik u ovom dijelu svijeta". Za srpsku agresiju na BiH, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman je rekao "da su taj rat dopustili jer nisu znali što učiniti s BIH... Međutim, kao što su i problemu Jugoslavije prilazili s nedovoljno razumijevanja, ne shvaćajući da je Jugoslavija zaista umjetna tvorba, niz naroda koji pripadaju ne samo posebnim nacionalnim individualnostima nego i posebnim civilizacijama, tako ne razumiju ni problem Bosne i Hercegovine. Tako i danas neki u svijetu polaze od toga da se problem u BiH može riješiti na osnovi općih demokratskih načela. Ne shvaćajući da se takvim mjerilima i pristupom, ako se nije mogla spasiti Jugoslaviju, još manje može pomoći BiH". Tuđman drži da "treba tražiti politčko rješenje koje bi bilo prihvatljivo za sva tri konstitutivna naroda". O mogućnosti širenja rata do europskih ili svjetskih razmjera dr. Tuđman misli da je postojala ali "da su i EZ i SAD i UN postali svjesni toga i da su usredotočili svoje napore da to spriječe". Odgovarajući na pitanje o Rezoluciji 807 Vijeća sigurnosti, predsjednik Tuđman je rekao da ona "znači proširenje mandata mirovnih snaga za šest tjedana... Ta rezolucija nije uperena protiv Hrvatske... Bitno je da se za ovih šest tjedana mora pronaći rješenje za prestanak ili produženje mandata UNPROFOR-a. Ta će se odluka sada donositi samo u sporazumu Vijeća sigurnosti s Republikom Hrvatskom, a do sada su mirovne snage bile angažirane prema sporazumu između UN i bivše SFRJ. Sada će se to riješiti, razumije se, u okviru općeg rješenja krize na tlu bivše Jugoslavije, a to znači i rata u Bosni i Hercegovini". Za srpsko pitanje u Hrvatskoj i razgovorima u New Yorku, dr. Tuđman je rekao da "Srbi moraju tražiti rješenje svog opstanka u Hrvatskoj, u okviru ustavnog poretka Republike Hrvatske...Već poslije naše akcije na području Maslence i Peruče ima ohrabrujućih znakova. Javlja se sve veći broj onih Srba koji žele pregovarati, koji žele normalizaciju odnosa, koji znaju da je to jedino rješenje za normalizaciju života... Većina Srba u Hrvatskoj spoznaje da su bili obmanuti. Osim toga, na tom području koje oni nazivaju krajinom živi samo oko 30 posto Srba. Prema tome, ekstremisti ne mogu govoriti u ime svih Srba. Nasuprot njima, većinu Srba u ostalim dijelovima Hrvatske ima svoje predstavnike, u koje svakako spada i Srpska narodna stranka s gospodinom Đukićem na čelu, koji surađuju i u Saboru i u hrvatskoj Vladi..., koji shvaćaju i znaju da treba još više raditi kako bi što prije došlo do političke normalizacije odnosa". Vraćajući se ponovno temi rata u BiH, dr. Tuđman je rekao da su "predstavnici Muslimana i gospodin Izetbegović imali s moralnog gledišta pravo kad su izjavljivali da ne žele sjediti za stolom s agresorom, a zar ja nisam bio toga svjestan od samog početka rata jugokomunističke armije i Srbije protiv Hrvatske. I da sam rekao neću razgovarati, gdje bismo bili danas. Čitava bi Hrvatska bila razorena uključujući Zagreb, Split i druge gradove. I ne bismo imali priznanja Hrvatske". Za dr. Tuđmana odbijanje Europskog parlamenta da Hrvatsku primi u ekonomski program PHARE, jest "jedan od dokaza kako prema Hrvatskoj još ima rezervi u stanovitim krugovima, i to nažalost u socijalističko-liberalnim krugovima, koji su htjeli da Hrvatska ostane u Jugoslaviji ili su u Hrvatskoj htjeli neki drugi režim. To je na svoj način i pokušaj da se kroz taj program i neke druge programe na Hrvatsku učini pritisak kako bi pristala na određene zahtjeve. No sadašnja Hrvatska ušla je u UN i ući će i u te programe. (...) Međutim, bitno je da je demkratski poredak Hrvatske ne samo priznat nego i sve više poštivan, da se s njim sve više računa kao čimbenikom na kome se želi graditi međunarodni poredak i u ovom dijelu svijeta". Na kraju, odgovarajući na pitanje o perspektivi novinarstva u Hrvatskoj, Predsjednik Republike Hrvatske očitovao se "za privatizaciju novinstva. Ali sam i zato da na neki način imamo ono što imaju i sve zemlje, jedan dnevni list koji će izražavati poluslužbeno hrvatsku državnu politiku". On je primijetio da u hrvatskom novinarstvu ima i "ostataka staroga, komunističkog, jugounitarističkog, to je rezultat naših povijesnih okolnosti", ali i zaključio: "Ipak će sve to skupa doći na svoje mjesto kao što je i Hrvatska došla na svoje mjesto u europskom i svjetskom poretku". (Hina) mc 260613 MET feb 93