IZBOR IZ DOMAĆEG TISKA: GLAS KONCILA

ZAGREB, 24. veljače (Hina) - Komentator katoličkog tjednika Glas koncila u broju od 28. veljače, u članku "Stepinčevo rodoljublje" piše da se "počelo širiti mišljenje da se Crkva u Hrvata teško snalazi u najnovije doba, da neće ni znati naći svoje mjesto u nastajećem demokratskom društvu... No upravo se pokazuje da je ta Crkva u Hrvata ... trajno znala što hoće. I u ovom posljednjem desetljeću ona je sebe i svoju ulogu u hrvatskoj stvarnosti gledala i gleda je u znaku Alojzija Stepinca. To pak znači sasvim određeno stajalište i program upravo u odnosu crkvene zajednice prema narodu i državi... Upravo je Stepinac najprikladnija pojava za proučavanje i utvrđivanje suvremenog odnosa crkvene i nacinalne zajednice. Zagrebački nadbiskup nikad nije sumnjao da je Crkva dužna služiti svome narodu... Nikad nije pomišljao da bi Crkva određivala politička rješenja i preuzimala vlast, da bi bila partner ili sudionik vlasti, ali je također u svakom trenutku bio spreman nosiocima vlasti pružiti pomoć..., da učine narodu što više dobra, ili barem da mu ne nanesu više zla. Nadbiskup Alozije Stepinac bio je i te kako svjesni čuvar hrvatske katoličke tradicije, ali nipošto pobornik dominacije Crkve u narodu i državi... Iz povijesne prakse nadbiskupa Alozije Stepinca može se zaključiti da katolička crkvena zajednica u svakom konkretnom slučaju ima svoj narod, ali se ne može reći da narod ima svoju Crkvu. Tu je očito da Crkva mora služiti narodu u koji je ukorijenjena, ali se ne smije njime služiti... Bogato iskustvo kardinala Stepinca i njegove Crkve, premda u razmjerno kratkom povijesnom razdoblju, bit će nepresušnim izvorom za proučavanje i dokumentiranje upravo tih i te kako važnih pitanja suvremene Crkve. Crkva u narodu katoličke tradicije - kakav je glavninom hrvatski narod - doista ima svoje povijesno poslanje u sklopu nauma Providnosti koja vodi povijest. To je Crkva u Hrvata i ovaj put pokazala. No, smije li se govoriti da je to isto i poslanje hrvatskoga naroda? Kad je o tome riječ, doista treba biti oprezan u izražavanju. To što je sasvim prepoznatljiva uloga Crkve u Hrvata kao velike zajednice na ovom tlu: da s Kristom bude žrtva i zalog stanovitih povijesnospasenjskih usmjerenja - ne znači da se to isto smije nametati cijelom hrvatskom narodu, u kome smije biti i doista ima ljudi koji drugačije misle i drugačije vjeruju. I opravdani govor o potrebnoj duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda, o potrebi da se hrvatski javni život prožme stanovitim moralnim načelima, mora biti vrlo pozoran da to ne ispadne kao nametanje katoličkih mišljenja, stajališta i crkvenih zakona narodnoj i državnoj zajednici. Crkva koja se s ponosom naziva stepinčevskom neće upasti u takvu pogrešku", zaključuje se u komentaru katoličkog tjednika Glasa koncila. (Hina) sp 240349 MET feb 93