SVJEDOČENJA PROGNANIKA IZ KNINA I OKOLICE

PRIMOŠTEN, 18. veljače (Hina) - Sedam autobusa s oko 350 prognanika iz Knina i okolice, koji su 15 dana bili zatočeni u zgradi osnovne škole u Vrpolju kod Knina, noćas je oko dva sata stiglo u Primošten. Svi prognanici su smješteni u primoštenskom hotelu "Raduča". Tu su skupinu prognanika oko ponoći u Žigljenu, na otoku Pagu, dočekali predsjednik zadarske vlade Šime Prtenjača, povjerenik hrvatske Vlade za općinu Knin Petar Pašić te ekipa šibenskoga Crvenog križa, koja je prognanicima ponudila piće i hranu. Prognani Hrvati jučer su oko podne pošli iz Knina, te preko Gračaca i Korenice, stigli u Otočac, gdje se iz skupine izdvojilo 12 osoba, koje su otputovale u Zagreb, devet ih je ostalo u bolnici u Otočcu, a šest ih je ostalo u Otočcu na spavanju. Prognanici su iz Knina, Vrpolja, Kninskog Polja, Promine, Otavica, Kadine Glavice i ostalih mjesta s kninsko-drniškog područja. Prije petnaestak dana naoružane su ih skupine srpskih "milicionara" privodile na sabirna mjesta, u zgradu Osnovne škole u Vrpolju i u Kadinu Glavicu kod Drniša. Na tim mjestima živjeli su u krajnje lošim, neljudskim uvjetima. Spavali su na podu s podmetačima, te s ponekom dekom, a hranili se isključivo limenkama što ih je UNPROFOR davao i slao preko srpske "milicije". Danju se nisu smjeli kretati dalje od školskog dvorišta. Po svjedočenju prognanika iz Knina u tom okupiranom hrvatskom gradiću ostalo je još živjeti najviše pedesetak Hrvata. Pobunjeničke vlasti u Kninu imaju popis Hrvata i mjesta u kojima žive, tako da ih pronalaze bez teškoća. Sam Knin je, po svjedočenju prognanika, prepun ljudi pridošlilh iz Srbije. Mnogi kninski intelektualci i imućniji ljudi davno su napustili Knin. U gradu se, kažu prognanici, živi jadno i nikako. Oko grada su postavljene straže i protutenkovski ježevi, ali ne zbog straha od hrvatskih tenkova, nego da bi se spriječio odlazak iz Knina ljudi sposobnih za borbu. Uniformirane osobe stalno tragaju za onima koji izbjegavaju mobilizaciju. Po svjedočenjima tih prognanika u Kninu nitko ništa ne radi. Svi sposobni se mobiliziraju, ali lokalni Srbi nerado idu na položaje. Svu vlast u Kninu preuzeli su Srbi koji nisu iz Knina. Jedan od prognanika, Ante Velić, iz Kninskog Polja, kaže da nije imao nikakvih novčanih primanja. Cijelo vrijeme rata živio je od polja i stoke. Ivan Gabrić iz Otavica kod Drniša kaže da su naoružane četničke skupine često upadale u to selo. Njega su tukli, a njegovoj su ženi slomili tri rebra. Jedna žena iz Knina svjedoči da već odavno u Kninu nema vjerskog života za katolike. Tvrdi da su sve katoličke crkve srušene, a u kapelici sv. Jakova poznati je velikosrbin iz Vodica kod Šibenika, stanoviti Maljković s nadimkom Lenjin, otvorio kavanicu, a u župnom dvorištu drži svinje. Hrvati, muškarci, na tom se prostoru uglavnom kriju, a neki su Hrvati poslani u srpsku vojsku. Svi se prognanici nadaju i vjeruju u povratak. Jer, tamo su nam grobovi, imanja i kuće, kažu oni. (Hina) ds 181407 MET feb 93