IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RTV

ZAGREB, 18. veljače FRANKEN POST O stanju u BiH dnevnik piše: "Može li netko presjeći Gordijski čvor, može li netko spriječiti da jugoslavenski narodi iskrvare? Šanse nisu osobito dobre. Nakon što su Europljani jadno zatajili, sva je nada je bila usmjerena prema novom američkom predsjedniku Billu Clintonu. On je u predizbornoj kampanji samouvjereno obećao da će se, bude li nužno, vojnom intervencijom pobrinuti da Srbi budu zaustavljeni i Bošnjaci spašeni. No o tome, samo nekoliko tjedana nakon njegova stupanja na dužnost, nema više ni riječi. Pragmatičari u Pentagonu zacijelo su mu objasnili da u Bosni nema nafte, dakle da se ne isplati intervenirati na Balkanu. Washington sad radije igra diplomatski šah s Moskvom, koja svoju ruku zaštitnicu drži nad Titovim nasljednicima u Beogradu. Ali ozbiljno treba sumnjati u mogućnost mirnog rješenja. Tzv. Vanceov i Owenov plan ide na ruku Srbima, a zapostavlja Muslimane, tako da se već sada može uzeti kao sigurno da to rješenje ne može donijeti trajan mir. Međutim, dok to shvate svi diplomati, i dalje će umirati i patiti ljudi u Bosni", kritizira list. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG "Objavivši u travnju prošle godine svoje iznenadno povlačenje s položaja ministra vanjskih poslova, Genscher je u svojem nastupu pred predsjedništvom FDP ponosno izjavio da su 'smjernice njemačke vanjske politike precizno određene', te da je 'vanjskopolitički put Njemačke jasno označen'. To je možda točno, no njegov nasljednik Kinkel suočen je s bolnom spoznajom da i u njegovu slučaju vrijedi stara mudrost prema kojoj nevolje uvijek vrebaju u detaljima. Reprezentativno djelo njemačke vanjske politike nosi naslov Maastricht. No, otpor Danaca, sporost Britanaca, kriza Europskog monetarnog sustava i skepsa stanovništva zakočili su u međuvremenu započeti marš u europsku budućnost. Očuvanje NATO-a i izgradnja europske politike sigurnosti bili su prioriteti bonnske politike; danas svađa oko angažmana njemačke vojske ugrožava savezničke mogućnosti Njemačke. Velikim riječima Bonn je povukao prenagle poteze u svojoj politici prema Jugoslaviji; stoga danas Kinkelova pojačana skromnost, prouzročena njegovom vlastitom nemoći, ostavlja dvostruko neugodniji dojam. Genscherova bilanca poprimila je u međuvremenu osobine liste neriješenih problema. No, Njemačka nije jedina zemlja čija vanjska politika ostavlja žalostan dojam. Ni stanje u Parizu nije sjajno. Francuska i dalje igra posebnu ulogu, koju je za nju skrojio general De Gaulle - promatrač bi mogao pomisliti da na Elizejskim poljanama nitko nije primijetio da se g. 1989. međunarodna pozornica promijenila, te da je u međuvremenu postavljen drugi komad. Zbog orijentacijskih teškoća na makro planu nikoga ne treba čuditi povećani broj grešaka na mikro planu. Primjer je nedosljedna politika prema Jugoslaviji: ministar vanjskih poslova Dumas nedavno je izjavio da srpski zarobljenički logori u Bosni moraju biti oslobođeni te da je Francuska spremna sudjelovati u toj akciji, bude li potrebno i na vlastitu odgovornost. Nekoliko dana kasnije ministar obrane uputio je kritiku Dumasu, a premijer je opozvao njegov nastup, ističući da samostalna intervencija nije predviđena. Mnogi Francuzi pitaju se u međuvremenu ima li njihova država uopće kormilara koji zna kurs plovidbe. Britanska vanjska politika također se ne može pohvaliti blistavim uspjesima. (...) Strategija 'specijalnog odnosa' koju London prakticira od drugoga svjetskog rata kao mlađi europski partner američke velesile, više nije potpomognuta samostalnim britanskim resursima moći i pokazuje znakove otrcanosti. Amerika u međuvremenu otvoreno upućuje Britaniju na okvir u koji se ubuduće treba uklopiti - na Europu. No, ta se zadaća pokazuje teškom za London. (...) SAD, vodeća sila Zapada, dosad nije pružila veliku pomoć pri orijentaciji: u početku američka je vanjska politika bila blokirana zbog predsjedničke izborne kampanje; danas javnost otkriva da predizborna obećanja ne mogu odolijeti pritisku stvarnosti. (...) Sve zapadne države imaju velike poteškoće pri novom podešavanju svoje vanjskopolitičke optike, a Bushova sintagma 'novi svjetski poredak' u međuvremenu izaziva samo porugu i prezir. Uzrok nisu samo komplikacije međunarodne politike, već i neuspjeh zapadnih političara. Efekt poučnog primjera za ostale diktatore, koji je mogao polučiti rat protiv Saddama Husseina za oslobođenje Kuvajta, proigran je u Jugoslaviji, budući da međunarodna zajednica zanemaruje elementarno pravilo da samo odlučan nastup može zastrašiti agresora. Zapad je moralno osudio 'etnička čišćenja', ali je očigledno spreman ozakoniti njihov politički rezultat. Političari javno žigosani kao 'ratni zločinci' sjede kao uvaženi partneri za pregovaračkim stolom sa zapadnim 'posrednicima. Takva proturječja ne mogu poslužiti kao osnova za kreiranje politike. Ne uspije li Zapad kreirati pravilnu politiku u bivšoj Jugoslaviji, izgubit će više od - kako se povremeno kaže - svoje vjerodostojnosti. Na Balkanu je na kocki naša vlastita budućnost: vjerodostojnost i odlučnost temelji su zapadnog sustava sigurnosti", upozorava Guenther Nonnenmacher. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG List objavljuje interview s talijanskim ministrom obrane Salvom Andom. Na pitanje novinara Giovannia di Lorenza hoće li Italija u sukobu oko Bosne i Hercegovine slijediti američku politiku ili Vance-Owenov plan koji podupiru Europljani, Ando odgovara: "Smatram da zbivanja u Jugoslaviji mogu rezultirati samo zajedničkom europskom inicijativom. O tome ovisi vjerodostojnost procesa političke integracije Europe. (...) Doduše, europska nastojanja ne smiju biti obojena antagonizmom prema pokušajima SAD. Stoga je problem u bivšoj Jugoslaviji istodobno ispit koji treba pokazati da Europa i Amerika zaista mogu surađivati u teškoj krizi". Komentirajući novinarovu opasku o striktnoj američkoj politici nemiješanja, Ando ističe: "Tko se danas osvrne na dosadašnje poteze međunarodne zajednice u bivšoj Jugoslaviji, osjetit će samo frustraciju i nemoć. Stoga, utvrdi li 'nova' američka vlada da su stvari dosad išle loše, treba priznati da je njezina tvrdnja istinita. Kakve bi bile djelotvorne mjere? Kod nas se kaže da postoji dubok jaz između djela i riječi (...) Na razini definicije mogao bih reći sljedeće: dosada smo imali NATO, odnedavno imamo NATO/WEU. Ne vidim razloga zašto WEU ne bi mogla biti europski potporanj Atlantskom savezu. treba podsjetiti da je djelomice riječ o vojnicima istih zemalja, koji će ubuduće nositi dvostruka obilježja. Ne treba, doduše, zaboraviti da još uvijek postoje tragovi izvjesnih ideoloških razlika prema NATO-u. Pritom podrazumijevam stajalište Francuske. No, čini mi se da se i to mijenja. Okolnost da se njemačko-francuski korpus otvara prema NATO-u te da se s njim uspoređuje znači da su određene zapreke već uklonjene." Osvrćući se na napomenu novinara da je oslabila početna spremnost Italije da vojno intervenira u Jugoslaviji, Ando tumači: "Vrijeme potrošeno na diplomatske pokušaje stvorilo je vojnu situaciju koja je postala vrlo zamršena. Činjenica je da u bivšoj Jugoslaviji danas sve vrvi od oružja i naoružanih ljudi. Umiješamo li se u sukobe - ne znam čak ni koliko bi vojnika bilo potrebno za intervenciju ni kakav bi se rezultat njome mogao postići. No, to ne znači da smo načelno protiv oružane intervencije. U sadašnjoj situaciji zahtijevamo brzo priznanje Makedonije, čak i pod uvjetom naporih razgovora i uvjeravanja našeg prijatelja i saveznika Grčke. Zalažemo se za provedbu pravog embarga i za nadzor teškog oružja. Ta odluka treba biti donesena odmah. Zalažemo se i za organizaciju sudskog procesa za ratne zločine", ističe talijanski ministar obrane Salvo Ando. IL PICCOLO Aurelio Juri razgovarao je s Lucianom Delbiancom, gradonačelnikom Pule, "osobom koja uživa velike simpatije Istrana", a kandidat je za župana Istarske županije, o čemu se službena potvrda očekuje iz Zagreba. Na pitanje što ga je navelo na prelazak iz SDP-a u IDS, Delbianco je odgovorio da su razlog bile "ponajprije nesuglasice sa sjedištem bivše stranke. SDP nije znala ocijeniti stvarnu situaciju, zaboravila se precizano odrediti prema regionalizmu i nije se znala suprotstaviti udarima nacionalizma. (...) Na prijašnjim izborima imala je većinu u šest od sedam istarskih općina, a danas je svedena na običnu 'strančicu'. Smatram da ne predstavlja ljevicu. Reći ću još nešto: prava stranka ljevice u Hrvatskoj treba se tek roditi". Izjavu da su neki njegovi bivši stranački kolege prešli u HDZ, Delbianco, spomenuvši kao primjer Lužavca, Culića i Hoffmana, nije želio komentirati, dodavši da je "u demokraciji svatko slobodan izabrati stranku po volji". O tome je li eventualna veća pažnja SDP-a mogla oteti dosta glasova IDS-u, Delbianco je izrazio sumnju, rekavši da vjeruje da "nijedna stranka nije uspjela otvoriti srce Istrana osim IDS-a". (...) Na pitanje kako to da u Puli, gradu s jednom od najjačih talijanskih zajednica Istre, nema dvojezičnih natpisa, Delbianco je odgovorio da se općinsko vijeće bavi tim pitanjem i da je samo pitanje vremena ponovnog uvođenja dvojezičnosti u sve one općine gdje postoji talijanska autohtona zajednica, kao npr. u Poreču. O svojoj budućoj aktivnosti u IDS-u, Delbianco je rekao da će se ona nastaviti "ako u stranci i dalje bude prevladavao jezik 'ljevice', antinacionalistički. Ako pak prevladaju suprotne tendencije, ne bih oklijevao da napustim stranku". (Hina) včp 180402 MET feb 93