VEČERNJI LIST: BROD U OLUJI

ZAGREB, 18, veljače (Hina) - Po ocijeni Dina Mikulandre, "Hrvatska je sve sličnija brodu u oluji. Jedan broj putnika frustriranih svojim sociopolitičkim statusom, iznevjerenim idealima ili izgubljenim povlasticama čini sve da zaljulja brod vitlajući mačem demokracje kao bičem božjeg pravednika. A kad se brod prevrne, pobunjeni dio posade računa da će se naći u blizini kormilara koji će više odgovarati kursu njihovih želja. (...) Sadašnji osjećaj vitalne ugroženosti i ranjivosti hrvatskog nacionalnog bića od strane velikosrpskog satrapa izlučuje efekt iznimne unutarnje homogenosti i solidarnosti čitavog društva. Istodobno, to jest i plodan humus za potencijalno etabliranje autoritarnog modela državnog ustroja lišenog duha, tolerancije, višestranačkog komuniciranja i općenacionalnog sporazumijevanja". Mikulandra drži da će se "u izravnoj zavisnosti od otklona ratne ugroženosti, HDZ definitivno profilirati kao istinska stranka demokršćanske provenijencije... S tim u svezi jedna je stvar slobodno i autonomno medijsko ustrajavanje na britkoj kritici režima, bez čega ni u jednoj zemlji nema ni slobode za pojedinca. Nešto je sasvim drugo javno huškanje preuzetne kolumnistice dnevnih novina na opći stranački bojkot županijskih izbora! Jedno je željeti biti medijem otvorenim za sva pluralistička sučeljavanja, a posve drugo rabiti nedemokratsku retoriku i rafale diskvalifikacije kojim se 'političkim idiotima' krste redom svi oni koji nisu na istom valu s kormilarima neke 'druge Hrvatske'. Jedno je ne voljeti Antuna Vrdoljaka, ali iznad je svake pameti profesionalne gafove generalnoga direktora HTV-a makar i metaforički locirati u ravan s Adolfom Eichmannom, nacističkim zločincem i organizatorom masovnih ubojstava Židova u okupiranoj Europi. Na tom raskrižju reklamirana bitka za demokraciju u medijima biva supstituirana uprizorenjem medijske demokracije". Mikulandra nastavlja pojašnjavati da "kao što ne priliči čelnicima HDZ-a da domovinske pobjede na fronti i u pozadini olako upisuju u zasluge samo svoje stranke, podjednako je nedolična i suprotna optika... Tko je taj neovisan i objektivan javni arbitar koji može trezveno dokazati tobožnju nesnošljivu kulminaciju Tuđamanova totalitarizma... kad već rezultati županijskih izbora bjelodano iskazuju svu demokratsku različitost volje i interesa nacionalnog korpusa birača. Neprijeporno je da svaka vlast može više naučiti od jedne utemeljene kritike negoli od pohvala stotine laskavaca. Nedvojbeno je da bez stalnog poticanja dijaloške svijesti, svaki režim pukom inercijom klizi u ralje despotskog samodržavlja. Ali, nedvojbeno je i to da prepoznatljivo ostrašćeni verbalni terorizam koji ustrajno ljulja hrvatski brod u (ratnoj) oluji nema mnogo zajedničkog niti s demokratskim idealima o slobodnim i neovisnim medijama u civilnom društvu". (Hina) mc 180410 MET feb 93