IZBOR IZ DOMAĆEG TISKA: 'VJESNIK'

ZAGREB, 14. veljače (Hina) - Tema rubrike "Danas u žarištu", pod naslovom "Treba li UNPROFOR otići", u današnjem 'Vjesniku', jest Ghalieva ocjena stanja u Hrvatskoj i dalja sudbina UNPROFOR-a. "Izvješćujući o krizi u Hrvatskoj iz svog kabineta, glavni tajnik UN ne razmišlja, na žalost, u kategorijama agresora i žrtve. Za njega kao da ne postoji okupator, otimač tuđeg prostora, i onaj tko se suprotstavlja tom otimanju. Za njega su, čini se, sukobi u Hrvatskoj plemenski sukobi, na nekakvom fluidnom prostoru nedefiniranom međunarodnim državno-pravnim aktima, iako pozicija Hrvatske već dulje od godinu dana o tome ne ostavlja nikakve dvojbe", piše u komentaru pod naslovom "Kabinetska vaga za agresora i žrtvu" Ivica Marijačić. Zahtjev Hrvatskoj da se vrati na početne položaje autor naziva "vrhunskim cinizmom", i dodaje kako je to "najizravnija poruka Srbiji i svim agresorima da je dopušteno silom uzimati tuđe teritorije. (...) Naposljetku će pobijediti onaj koji bude jači u oružju, kao da poručuju svi koji se, kao Boutros Ghali, ne znaju, ne mogu ili ne žele u ovako jasnoj situaciji kao što je Hrvatska čak niti jasno odrediti, o djelovanju da se i ne govori", piše komentator. "Govoreći o sudbini UNPROFOR-a u Hrvatskoj (...), a ističući istodobno nepovoljnost i nemogućnost svake od tri varijante, Boutros Ghali priznaje tragičnu nemoć Ujedinjenih naroda. Najviše što je, pak, sam ponudio Hrvatskoj jest tzv. ciprizacija i tome primjerena uloga UNPROFOR-a", zaključuje svoj komentar ivica Marijačić. Krunoslava Banić u komentaru pod naslovom "Ghalieva poruka Srbima" piše kako bi "na kraju jednogodišnjeg mandata 'plavaca' u Hrvatskoj, svjetskoj diplomaciji, ponajprije onoj na East Riveru, trebalo biti jasno što su pobunjeni Srbi u Hrvatskoj očekivali od Vanceova plana - zamrzavanje i legalizaciju agresije i okupacije dijelova Hrvatske. (...) Prijetnjom o povlačenju UN iz Hrvatske, Ghali je po svoj prilici i hrvatskim vlastima poručio da neće trpjeti uzimanje stvari u svoje ruke dok je UNPROFOR tu, ali je svoju prijetnju usmjerio ponajprije nekooperativnim pobunjenim Srbima iz Hrvatske koji su činili sve za beskonačan mandat 'plavaca' i legalizaciju okupacije. Prijetnjom o povlačenju snaga UN iz Hrvatske, Ghali pobunjenim Srbima poručuje da takvo što ne dolazi u obzir", zaključuje Krunoslav Banić. Na pitanje "Kakve bi posljedice nastupile na terenu, kad bi Hrvatska poslušala Rezoluciju 802 UN, za koju Boutros Ghali kaže da je uvjet produžetka mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj", odgovara I.M. u tekstu "Što bi bilo da Hrvatska 'ode'?" "To znači da bi se hrvatske strane povukle deset do petnaest kilometara i taj dio hrvatskog prostora galantno prepustile četničkim snagama. To znači da bi sva sada oslobođena hrvatska mjesta ponovno bila u okviru samoproglašene paradržavne tzv. krajine. Jasenice sa zaseocima i Rovanjskom, Novigrad, Podgradina, Paljuv, Islam Latinski, Murvica, Crno, Škabrnja i još neka naselja u kojima je živjelo isključivo hrvatsko pučanstvo s neznatnim brojem Srba - bila bi i dalje prepuštena na nemilost krajinskoj 'vlasti'. To, nadalje, znači da se izgnanim Hrvatima nikada ne bi dopustilo da se vrate kući. Napokon, to znači da se novi Maslenički most nikada ne bi gradio i da bi ostatak Hrvatske, odsječen, ostao vegetirati", piše I.M.Autor nadalje navodi da je "samo oko premošćivanja Novskog ždrila potrošeno godinu dana političkog rada i na lokalnoj i na globalnoj političkoj razini. Ništa se nije postiglo, jer je okupacijska strana uključila taj prostor u svoju paradržavnu tvorevinu. A onda je Hrvatska vojska samo u jednom danu riješila ono što diplomacija nije mogla za cijelu godinu dana. Da bi sada Butros Gali naređivao vraćanje na prijašnje stanje", zaključuje svoj komentar I.M. "Sada, kad je mandat snaga UN pri kraju, na pitanje što bi se dogodilo kad bi oni zaista otišli, odgovori mogu biti samo nagađanja", piše Miroslav Ivić u svom komentaru "'Krajina' bi ostala bez cigareta", opisujući stanje u Južnom sektoru djelovanja UN. Autor dodaje da "u Južnom pak sektoru to znači da, s UNPROFOR-om ili bez njega, četnici moraju iz Vrlike i Drniša. U vojnom smislu, akcije oslobađanja tzv. ružičaste zone Hrvatska do sada nije poduzela isključivo zbog očekivanja da to napravi UNPROFOR. Za takve akcije Hrvatska ima vojnih potencijala, a i podlogu u mirovnom planu, jer tzv. ružičasta zona nije UNPA i u nju su se već odavno trebali vratiti prognanici. Oslobađanjem tzv. ružičastih zona tzv. krajina još bi se više istanjila. To bi Srbima na okupiranom području bio valjda dovoljan dokaz kako od stvaranja nove srpske države nema ništa i kako se moraju pomiriti s činjenicom da će živjeti u Hrvatskoj. Naravno, ako to žele. Ako ne, preostaje im - možda - koridor preko Banja Luke prema Beogradu, odakle su ih, uostalom, na sve to i nagovorili", zaključuje Miroslav Ivić. "Ja njet četnik, ja Rus", naslov je članka Mirka Sajlera koji piše o djelovanju mirovnih snaga UN u Istočnom sektoru. Autor, uz ostalo, piše: "Analiza rezultata djelovanja UNPROFOR-a u Sektoru istok jasno potvrđuje da Vanceov mirovni plan nije proveden ni u jednom svom dijelu. (...) I zato nitko u Slavoniji i Baranji nije izjavu Boutrosa Ghalia shvatio kao prijetnju ili ucjenu, već kao veliko, veliko olakšanje. Napokon bi se, ako UNPROFOR ne bi dobio novi mandat i nove ovlasti stvorili uvjeti da Hrvatska vojska učini ono što nisu mogle snage UN ni sva nastojanja mirotvorne politike: provede Vanceov plan", zaključuje Sajler. Trajko Grkovski izvješćuje o djelovanju UNPROFOR-a u Sektoru sjever, i u komenatru pod naslovom "UNPROFOR - 'biser nemoći'", uz ostalo, piše: "Postavlja se pitanje napadaju li kordunski pobunjenici duž linije karlovačke fronte iz straha da će se i na ovom području dogoditi ono što se dogodilo u zadarskom zaleđu. Jedno je sigurno, žele održati napetost i izazvati sukobe i na ovom području kako bi svijetu pokazali da su 'ugroženi'. Kada bi se mirovnjaci, napokon, uz veće ovlasti prihvatili odredaba mirovnog plana te natjerali Srbe na pregovore, bili bismo i za produženje mandata, rekli su nam neki od općinskih čelnika, prekaljenih u jalovim razgovorima s čelnicima Sjevernog sektora, Bamayom i Karudjom. A građani, razljućeni svom tom nedjelotvornošću, kažu: 'Neka idu, ne želimo ih kao turiste'", zaključuje komentar Grkovski. (Hina)sp 150223 MET feb 93