IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 10. veljače (Hina) CORRIERE DELLA SERA (Italija) Istra, glas protiv Književnik Claudio Magris u osvrtu na netom završene izbore poseban naglasak pridaje ishodu izbora u istarsko-kvarnerskoj regiji, gdje je Istarski demokratski sabor "u borbi za autonomiju regije, kao i za demokraciju uopće, postigao 67 posto glasova". Magris smatra da taj rezultat ide u prilog čitavoj Hrvatskoj, jer "kao prvo, to je dokaz slobode u kojoj su se očito odvijali izbori, koji su (...) nanijeli tako odlučan poraz Tuđmanovoj stranci. Nadalje, rezultat izbora pokazuje da se u Hrvatskoj (...) svi ne poistovjećuju sa strankom na vlasti. (...) 67 posto istarskih birača, koje je propaganda HDZ-a za vrijeme izborne kampanje često optuživala - sasvim nepravedno - za separatističke tendencije i povezanost s talijanskom desnicom (koja opet s podozrenjem gleda na prekogranične Talijane), čine, u velikoj većini, Hrvati i gotovo čitava mala talijanska manjina Istre, poprilično osiromašena iseljenjem koje je uslijedilo nakon rata, ali još uvijek postojeće i prisutne. Hrvati koji su glasovali za IDS nisu i ne osjećaju se manje Hrvatima od njihovih sunarodnjaka u ostalim dijelovima zemlje: oni ne teže uskogrudnom razdvajanju, već autonomiji koju svaka snažna središnja vlast ... svugdje i uvijek nastoji ne priznati, a koja je pretpostavka svakom živom demokratskom životu jedne države... Talijani koji su glasovali za IDS ne njeguju revanšizam ni iredentizam, niti sanjaju o promjenama granica, već žele potvrdu svojih prava - posljednjih desetljeća veoma često povrijeđenih, nedovoljno štićenih i neostvarenih - i izgraditi budućnost u kojoj će njihova zajednica uživati sredstva koja su im do sada bila uskraćena, a bez kojih jedna manjina ne može preživjeti, piše talijanski novinar. THE WASHINGTON POST (SAD) Krvava pogreška na Balkanu "U listopadu 1990., dok je Bushova administracija marljivo pripremala operaciju pustinjska oluja kako bi iz Kuvajta protjerala Irak, CIA je upozorila na drugo neugodno iznenađenje za američke tvorce politike. Jugoslavija će se, predviđala je CIA, raspasti u roku od osamnaest mjeseci, uz veliku mogućnost krvavoga građanskog rata. Glavni krivac u predstojećoj krizi, isticalo se u izvješću, bit će Slobodan Milošević", piše Don Oberdorfer. "Među onima koji su surađivali u prognozi CIA-e bio je i zamjenik ministra vanjskih poslova Lawrence Eagleburger, koji je sedam godina proveo kao ataše i veleposlanik u američkom veleposlanstvu u Jugoslaviji i koji je bio najviši dužnosnik administracije, stručnjak za ta pitanja. Sljedeće dvije i pol godine, uključujući pet mjeseci tijekom kojih je bio ministar vanjskih poslova poslije odlaska Jamesa Bakera, Eagleburger je obeshrabreno gledao kako se zemlja malo pomalo raspadala i padala u brutalnost nepoznatu u Europi poslije drugoga svjetskog rata", nastavlja Oberdorfer. Eagleburger je prošloga tjedna u interviewu priznao neuspjeh i dodao: "od početka do kraja, do ovog trenutka, uvjeravam vas da ne znam niti jedan način kojim bi se to moglo zaustaviti osim masovnom primjenom vojne sile". U nastavku članka Oberdorfer podsjeća na tijek događaja od 1991. do danas. Podsjeća na to kako su SAD najprije pokušavale sve uzdrmaniju jugoslavensku federaciju zadržati na okupu. Razvoj događaja "zatekao je svijet između hladnoga rata i početka ozbiljnih međunarodnih napora da rješava građanske ratove. EZ je uzbunjena borbama u srednjoj Europi pokušala posredovati između jugoslavenskih strana, ali prekidi vatre su propadali jedni za drugima. Tvorci politike EZ podlegli su unutarnjim razmimoilaženjima utemeljenim na različitosti povijesnih veza i interesa. U to doba NATO nije Jugoslaviju držao problemom u svojoj jurisdikciji. KESS nije imao jasan konsenzus o tome što da radi. UN su u početku bili tek površno uključeni", piše Oberdorfer. On napominje da je, po mišljenju nekih dužnosnika, "pogleda li se unazad, rano razdoblje američke pasivnosti bilo posljednja točka kad se moglo spriječiti balkansku katastrofu". DIE WELT (Njemačka) Izetbegović hvali rigorozni islam "Dvije godine uoči početka srpskog napada na njegovu republiku, muslimanski predsjednik Bosne Alija Izetbegović, (...) objavio je knjigu koja na senzacionalan način osvjetljava njegova gledišta o državi, društvu, politici i vjeri. Knjiga, koju je 1990. g. tiskala 'Mala muslimanska biblioteka' iz Sarajeva, nosi naslov 'Islamska deklaracija'. Izetbegović (koji tada još nije bio predsjednik) izabrao je za svoj moto parolu 'Naš je cilj islamizacija Muslimana, a naš put vjera i borba!'", ističe Carl Gustaf Stroehm na početku svog osvrta na novo izdanje Izetbegovićeve knjige "Islamska deklaracija". Prenoseći pojedine navode iz knjige, Stroehm ističe: "Izetbegović se neprekidno vraća na svoju glavnu tezu, prema kojoj 'islamsko uređenje predstavlja jedinstvenu cjelinu sastavljenu od vjere i društveno-političkog sistema. Islamski preporod ne može započeti bez vjere, ali ne može ni završiti bez političke revolucije'. Po Izetbegoviću, islamski pokret mora zahvatiti državnu vlast čim dovoljno brojčano i moralno ojača da može srušiti neislamsku i uspostaviti islamsku vlast. Rukopis knjige Izetbegović je dovršio g.1970. U povodu tog teksta Titov režim osudio ga je na nekoliko godina zatvora pod optužbom fundamentalizma. G.1990. on je još zastupao navedene stavove, budući da u protivnom knjiga ne bi bila objavljena nakon sloma komunističkog režima", ocjenjuje Stroehm. RADIO FRANCE INTERNATIONALE Konstantin Jovanović izvješćuje iz Sarajeva i o susretu predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića s predstavnicima "izgladnjelih i napaćenih krajeva istočne Bosne. Razgovor je počeo traženjem odgovora na pitanje kako nabaviti hranu, a završio pitanjem Predsjedniku - 'jeste li već odlučili podijeliti Bosnu'. Što se tiče hrane, Predsjednik je sve prisutne uvjerio da su bosanska vlada i on osobno sve učinili da svijet ispuni obećanje vezano uz dostavu pomoći u sve krajeve BiH. 'Ali', kaže Izetbegović, 'Bosanci su u kliještima između ljutog i nemilosrdnog neprijatelja i licemjernih i dvoličnih prijatelja'. Što se budućnosti Bosne tiče, Izetbegović je - moglo bi se primijetiti - s dosta emocija trenutačne pregovore o sudbini zemlje i moguće odluke svjetske organizacije ovaj put prilično amortizirao. Ostao je jasno pri odluci da neće proći podjela BiH između dviju strana - misleći vjerojatno na Srbiju i Hrvatsku, i da se ništa ne može i neće riještiti bez muslimanskog naroda. Uputio je poziv i naredbu, kako je rekao, svim Bosancima da se suzdrže od bilo kakvog revanšizma. Ovaj skup je završio pozivom, koji je Izetbegović podržao, da se svi Bosnaci solidariziraju sa svim krajevima kojima nedostaje hrana, tako što će odbijati humanitarnu pomoć sve dok ona ne stigne tamo gdje je najpotrebnija. (...)" Stojan Cerović izvješćuje iz Beograda: "Predsjednik SRJ Dobrica Ćosić ovih se dana savjetuje s predstavnicima parlamentarnih stranaka o sastavu nove vlade. Novi premijer - naravno - neće biti Milan Panić. Ime novog premijera službeno će biti priopćeno za nekoliko dana, ali nakon Ćosićevih razgovora s predstavnicima socijalista i radikala, već je jasno da je glavni kandidat Radoje Kontić - sadašnji potpredsjednik savezne vlade. Vođa radikala Vojislav Šešelj priopćio je da Ćosić predlaže i stvaranje koncentracijske vlade u kojoj bi se našle osobe iz raznih stranaka pa i one nestranačke, što su radikali odbili, a vjerojatno i socijalisti ali to nisu javno prioćili. Treba, dakle, očekivati da će vlada biti sastavljena od socijalista i radikala uz nekoliko predstavnika crnogorske Demokratske partije socijalista. I kandidat za premijera Radoje Kontić je iz Crne Gore, što bi trebalo malo umiriti crnogorsko nezadovoljstvo i strah da će u skupštini biti ugrožena ravnopravnost te republike. Po Ustavu, premijer ima veliku vlast u SRJ, ali Kontić svakako nije čovjek koji će pokazivati veliku osobnu inicijativu, kao što je to radio Milan Panić. Kontić neće moći zaštititi svoju republiku od majorizacije u skupštini, koju sada, nakon izmjene zakona o izboru poslanika za Vijeće republika, potpuno nadziru socijalisti i radikali. Nema sumnje da u Crnoj Gori raste uznemirenost, a oporba predlaže da se odmah poduzmu hitni koraci da se republika zaštiti od mogućeg uvlačenja u moguće ratne avanture. Zasad je sigurno da će novu vladu birati okrnjeni parlament, jer se najveća srpska oporbena grupacija DEPOS i dalje odbija vratiti u poslaničke klupe. Predstavnici DEPOS-a sve češće govore o potrebi stvaranja građanskog pokreta otpora, ne samo zbog parlamentarnih manipulacije nego i zbog rastuće fašizacije Srbije". Pregled tiska Jučerašnjem francuskom prijedlogu o osnivanju međunarodnog suda za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, pod pokroviteljstvom Vijeća sigurnosti, dano je istaknuto mjesto u francuskom tisku. "Le Quotidien de Paris" napominje da se tom najnovijom inicijativom Francuska nastoji plasirati na teren na kojemu već ima nekoliko takmaca. U Ženevi dvadesetak stručnjaka već radi na tome, a specijalno povjerenstvo UN razmatra istu temu, dok je jedna talijanska ekipa već završila posao. U rubrici "Ideje" u "Liberationu" alžirski odvjetnik Vasila Rais-Ali pod naslovom "Eliminacija muslimanskih žena" osvrće se na masovna silovanja u Bosni, naglašavajući da se u brojnim apelima za zaštitu silovanih žena zaboravlja naglasiti da je ponajprije riječ o muslimanskim ženama. Kao da to nije važno, ili pak, što je još gore, kao da treba sakriti liniju fronte kršćanske čistoće. BRITANSKI RADIO (BBC) Pregled tiska Britanski listovi opširno pišu o ratu u Bosni, a najveću pažnju, pa uglavnom i mjesto na naslovnim stranicama, zadobila su izvješća o ubojstvu dvojice Britanaca u blizini Travnika u BiH. U izvješću objavljenom preko cijele naslovne stranice novinari lista The Independent Christopher Bellamy i Annika Savill javljaju da su tijela dvojice vojnika pronađena u mjestu Turbe zapadno od Travnika, gdje su, po prvim procjenama, odvedeni nakon što su oteti iz stana u Travniku. Stanje njihovih tijela pokazuje da su bili mučeni, a navode se i neimenovani lokalni izvori po kojima su Britanci ubijeni na osobito okrutan način. Predstavnik britanskog Ministarstva obrane odbio je imenovati ubijene britanske državljane dok se najprije o pogibiji ne obavijesti njihova rodbina. On je potvrdio da su pokojnici bili svezani, ali je dodao kako nije moguće nagađati tko je i zašto ubio dva Britanca koji su, dodaje list, u Bosnu došli kao savjetnici muslimanskim snagama u središnjoj Bosni. U listu The Times newyorški suradnik Ben MacIntyre objavio je politički portret lorda Owena. Autor ističe kako će - ako Vance-Owenov plan za BiH ne bude prihvaćen - jedan od uzroka neuspjeha, osim nedostataka u planu, biti i osobna priroda lorda Owena. Njegov otvoren sukob s administracijom Billa Clintona samo je posljednji primjer najveće političke kvalitete koju posjeduje lord Owen, a koja je ujedno i najočitija slabost - to je njegova nedvojiva i ponekad iritirajuća samouvjerenost u ispravnost vlastitih ideja i životno uvjerenje po kojem on jest, ili bi to trebao biti, najbolji u poslu koji radi. Amerika je jednakom mjerom uzvratila na lordovo mahanje perjem. Užasnuta uobraženim ponašanjem političara, kojega - naposljetku - na dužnost koju obavlja nije izabralo nikakvo glasačko tijelo, američka javnost jednodušno je osudila njegove, gotovo pokroviteljske lekcije predsjedniku Clintonu. Uvodničar The New York Timesa nazvao ga je jednako ispraznim koliko i uparađenim, prenosi The Times . (Hina) sk 100239 MET feb 93