SERVIS POSEBNIH NASLOVA VELBRITANIJA ANTARKTIK

Nadnaslov:Izvanredan pothvat dvojice nesvakidašnjih ljudi Naslov: Dva Britanca prepješačila Antarktik Podnaslov:Unatoč teškim ozeblinama i gotovo bez rezervi hrane, istraživači nastavljaju put Piše: Philippe VALAT, AFP LONDON - Mršaviji za 25 kilograma, s teškim ozeblinama stopala i šaka, dva britanska istraživača uspjela su u nedjelju, nakon 90 dana borbe protiv snježnih vijavica i temperatura nižih od 30 stupnjava ispod nule, po prvi puta prijeći pješice taj antarktički kontinent. Krenuvši 8. studenog iz baze Gould Bay, na sjeveru kontinenta, Sir Ranulph Fiennes (48) i Michael Stroud (37), vukli su, svaki zasebno 2.050 km sanjke teže od 200 kg. Skije su im bile jedino pomoćno sredstvo za vuču namirnica i opreme do južnog pola, koji se nalazi na 3.000 metara visine, nakon čega su sišli na ledenjak Ross. Nisu vodili ni pse koji bi im pomogli, a nisu ih ni pratili avioni, koji bi im pritekli u pomoć u slučaju težih neprilika. Sir Vivien Fuchs, Britanac koji je 1958. godine poveo prvu ekspediciju na put od sjevera do juga Antarktika - uz pse i saonice - među prvima je pozdravio "izvanredan pothvat dvojice nesvakidašnjih ljudi". Usprkos slabosti i gotovo bez rezervi hrane, odlučili su nastaviti pohod u pokušaju da, prije konačnog povratka, preko gomile ledenjaka sami stignu do baze Scott, udaljene dodatnih 500 km. Vrijeme ih požuruje: nakon 27. veljače brod koji ih čeka mora krenuti da ga ne bi zarobio led. Osim promaknuća znanstvenih spoznaja o ljudskoj izdržljivosti, ekspedicija pokušava, putem donacija, skupiti dva milijuna funti (tri milijuna dolara) za medicinsko istraživanje multipleks skleroze. Tijekom tri mjeseca Sir Ranulph i Michael Stroud su hodali dvanaeset sati dnevno, prkoseći suprotnim vjetrovima koji su dosizali snagu i do 70 km/h, uz stalnu prijetnju pukotina skrivenih u snijegu. Dozvoljavali su si samo kratke pauze za juhu od rajčica ili komad čokolade. Međunaslov:Badnja večer u carstvu leda Svake večeri su na ledu podizali mali šator, zatim su podgrijavali male vrećice dehidrirane hrane; makarone, špagete bolonjeze ili tijesto s mesom. Njihovi dnevni obroci sadržavali su 5600 kalorija, dok su na naporima trošili više od 7.000 kalorija. Rezultat: Sir Ranulph koji je imao 88 kg na početku ekspedicije izgubio je trećinu svoje težine. Obojica su, zasebno, dobili napade hipotermije i uglavnom su patili od ozeblina, posebno stopala, što je izazvalo infekcije koje se teško liječe antibioticima. Na polovici puta pokvario se satelitski signalni uređaj koji je stalno označavao njihov položaj. Preostajao im je samo jedan kontat dnevno sa bazom Scott uz pomoć VHF radija. Tamo je Morgan Howell, treći član ekspedicije, pokušavao održavati njihov moral na visini. "Najteži trenutak, prisjeća se on, bila je Badnja večer. Nikako nisam znao što bih im rekao". Bivši član SAS (Specijalna zračna služba), komandosa elitne britanske vojske, Sir Ranuph je već, po prvi puta do tada, 1981. godine prešao Antarktik na motoru za snijeg. Fiziologu Michaelu Stroudu ovo je bilo vatreno krštenje na njegovoj prvoj "dalekoj avanturi". Posljednji rekord oboren na Antarktiku potiče iz ožujka 1990. godine kada je Francuz Jean-Louis Etienne poveo na ekpediciju dulju od 6.000 km šest ljudi i 29 pasa, kojima je trebalo sedam mjeseci da bi prešli taj kontinent od zapada do istoka. (Hina) br 091948 MET feb 93