SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:75. obljetnica priznavanja ženskog prava glasa u Britaniji Naslov: Sufražetkinje bi se okrenule u grobu Podnaslov:"Žene su slabije plaćene, imaju slabiji društveni status kao i šanse za napredak",navode današnje aktivistkinje za ženska prava. Jaz između plaća žene i muškarca najveći je unutar EZ. Piše: Anne SENIOR, Reuter LONDON - Ovog mjeseca puni se sedamdeset i pet godina otkada su Britanke izvojevale pravo na glasovanje, nakon ustrajane borbe tijekom koje su mnoge od njih bivale pretučene, zatvarane i spolno izrabljivane od strane policije. Militantni primjer sufražetkinja, koje su se borile protiv neprijateljskog im parlamenta, nadahnuo je žene svih staleža britanskog društva da zatraže pravo na političko glasovanje te su tako prokrčile put modernim feminističkim pokretima, tvrde povjesničari. U jeku kampanje prije Prvog svjetskog rata, na desetke tisuća sufražetkinja demonstriralo je Londonom, zahtijevajući da im se odobri pravo na glasovanje. Njihove su protestne povorke zabilježene na arhivskim filmovima i u modernijim kronikama. Na stotine demonstrantkinja je zbog podmetanja požara, uništavanja privatne imovine i napada na političare završilo u zatvoru. Neke su bile žrtvama sramotnih napada policije, navode u svojim zapisima čelnice pokreta. Sve se to zbivalo u vrijeme kada se od žena očekivalo da budu umilna, svojim domovima odana bića. U feminističkim devedesetima, Britanija bilježi najmanji broj političarki u vladi. Teži se tome da se dodijeli više mjesta ženama u parlamentu, te da im se poboljšaju plaće budući se očekuje da će do 2.000. godine pedeset posto radne snage sačinjavati žene. Osim čeličnog primjera bivše premijerke Margaret Thatcher, koju se jednom nazvali "najboljim muškarcem u vladi" malo se žena uspjelo probiti do takozvanog britanskog "establishmenta". Mnogo se žena nije ni pojavilo na prošlogodišnjim travanjskim općim izborima, pa se neki komentatori pitaju jesu li žene postale previše samozadovoljne pravom na zastupljenost ili su pak sasvim odustale od političke moći. Emmeline Pankhurst, čelnica radikalnih sufražetkinja, vjerojatno bi se prevrnula u grobu da zna koliko je malo Britanki angažirano na političkoj sceni. "Vjerujem da bi sufražetkinje bile užasnute i šokirane da znaju kakva pasivnost vlada", izjavila je Diane Atkinson, kustos Londonskog muzeja u kojem je postavljena izložba o njima. Međunaslov: "Old boy" kultura ugrožava žene Još se uvijek vode borbe za poboljšanje statusa žena, tako što se štite i proširuju prava koja su im dodijeljena, izjavila je voditeljica "psa čuvara" britanskih prava, komisije Equal Opportunities, Joanna Foster. Problemi koji tište današnje žene jesu manje plaće nego one koje se za isto radno mjesto dodjeljuju muškarcima, te nedostatak brige za djecu, pa tako žene koje su prisiljene raditi nemaju kamo sa njima, nadalje je izjavila. Jaz koji u Britaniji vlada između osobnog dohotka žene i osobnog dohotka muškarca, najveći je u EZ-u. "Žene su slabije plaćene, imaju slabiji status u društvu i daje im se manje prilika za napredak", dodala je Fosterova navodeći da je dvogodišnja recesija pojačala otpor prema ispravljanju tih nepravdi. Političarke ističu da se probijaju na političku scenu te da će s povećanjem broja žena političarki polako nestati i britanske tradicionalne kulture "old boy" koja im je stajala na putu. Dan prije obljetnice kojom se obilježavalo priznavanje prava glasa ženama, Laburisti su po uzoru na američke demokrate organizirali program sakupljanja sredstava koji bi omogućio da što više žena uđe u parlament. Za izbora sprovedenih 1992. godine, 60 je žena izabrano u Donji Dom, što je mnogo manje nego u drugim europskim zemljama, ali je u Britaniji ipak postignut rekord. Znatan broj visokih civilnih položaja dodijeljen je ženama, uključujući i vodstvo nad MI5, obavještajnom službom. Laburistkinja Betty Boothroyed sada vlada parlamentarnom disciplinom u svojstvu glasnogovornika Donjeg Doma istom onom čvrstinom kojom je Thatcherova vodila svoju konzervativnu vladu, što je čini se znak nekih promjena na vrhu. Konzervativni premijer također se zalaže za prava žena, što je daleko od političara koji su se izrugivali ideji o ženskim glasačima. Pa ipak neki su mišljenja da dvije ministrice Majorova kabineta, Virginia Bottomley ( ministrica zdrastva) i Gillian Shephard ( ministrica rada) nisu svoje položaje dobile zbog svojih "muških" kvaliteta. Konzervativna stranka na vlasti dala je naslutiti da ne planira nikakve svečanosti radi obilježavanja spomenute obljetnice. (Hina) br 052312 MET feb 93