GOVOR AMBASADORA SAD PRI KOMISIJI ZA LJUDSKA PRAVA MORISA ABRAMA

ŽENEVA, 4. veljače (Hina) - Komisija UN za ljudska prava trebala bi poticati toleranciju među ljudima različitog etničkog i vjerskog podrijetla i stvoriti veze uzajamnog poštovanja "koje spajaju različite pojedince, grupe i nacije", izjavio je ambasador SAD pri Komisiji za ljudska prava Moris Abram. Abram je to naglasio u govoru što ga je jučer održao u Ženevi pred 53-članom Komisijom govoreći o pitanju prava naroda na samoodređenje. On je upozorio da se to pravo "ne bi trebalo miješati s etničkim izolacionizmom". Prenosimo cjelovit tekst Abramova govora: "Samoodređenje je jedno od najtežih pitanja s kojima se suočava svijet današnjice. U vremenu usvajanja Povelje UN smatralo se da je to načelo, prema riječima Povelje, jedan od osnovnih zatjeva za "jačanje općeg mira" i sjedinjavanja nacija. No, igrom ironije u sadašnjem je svijetu samoodređenje postalo bojnim pokličem onih koji su iz etničkih i vjerskih razloga skloni dijeliti narode. Značenje riječi samoodređenje očito se promijenilo. Samoodređenje se ne bi trebalo miješati s etničkim izolacionizmom. U vrijeme usvajanja Povelje ono je značilo pravo na slobodu od imperijalističke sile, koja je često vladala preko oceana. Danas se samoodređenje često zahtijeva spram susjeda na istom teritoriju. Dvojba se svodi na temeljno pitanje što je to što određuje naciju? Ako su to samo zajednička kultura, jezik i povijesna traženja prava na teritorij, mogle bi postojati tisuće država umjesto manje od dvije stotine. Jednoj grupi pravo na samoodređenje, u smislu prava na otcjepljenje i stvaranje svoje vlastite države, ne pripada samo zato što njezini pojedini pripadnici dijele etničku, vjersku ili kulturnu povijest. No, pravo na samoodređenje može biti zahtijevano i štićeno na više načina. Ono bi moglo obuhvatiti područje od uspostavljanje nove države, do dodjele određene autonomije, različitih oblika federalizma i davanje ovlasti u obrazovanju, kulturnim pitanjima i drugim upravnim službama. Samo zbog toga što naciju čine ljudi s istim etničkim podrijetlom, vjerom i jezikom, nije zajamčeno da će njihova prava biti štićena ili da će se na odgovarajući način poštivati druge različitosti. Primjerice, možda neće biti tolerancije za političke, spolne, društvene i klasne razlike. Višeetničko društvo koje njeguje raznoliko podrijetlo svojih pripadnika potiče toleranciju. Raznoliko društvo dopronosi šarolikosti, uzbuđenju i poticajnosti, omogućujući procvat kreativnosti i mogućnosti. Moja se zemlja u velikoj mjeri okoristila bogatstvom podrijetla i kultura svojih građana. Sile koje guraju društvene skupine prema izolaciji i nacije prema cijepanju ne moraju nužno prevladati. Istovremeno dok se u svijetu javljaju separtističke tendencije, postoje također i težnje prema transnacionalnom povezivanju. Napredak komunikacija smanjio je svijet. Države priznaju kako za međusobnu konkurentnost u svijetu moraju postojati velika tržišta i gospodarska uravnoteženost. Europska zajednica, KESS i Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovina primjeri su ujedinjavanja ekonomskih snaga. Takva nastojanja za gospodarskim povezivanjem ne uklanjaju, međutim, uvijek prisutno postojanje lokalnih problema. Zajednice mogu biti nezadovoljne politikama koje vode njihove vlade ili mogu izražavati nacionalistička čuvstva prema zemlji iz koje su emigrirali. Trebalo bi se dozvoliti da se ti pogledi očituju kroz vlast koja štiti prava pojedinaca i manjina. U uravnoteženom društvu poštuju se različitosti vjere, kulture i etničke pripadnosti, a zakon čuva identitete grupa i učinkovito daje manjinama učešće u vlasti. Postoji također skup međunarodnih pravnih normi kojima se štiti grupe i manjine, neovisno od državnih granica. Postoje i sporazumi koji zabranjuju rasizam, etničku i vjersku diskriminaciju i štite prava manjina. Kada društvene skupine osjete da se njihova pojedinačna prava štite, te da su njihovi ekonomski interesi ispunjeni, one neće imati iste težnje prema otcjepljenju i zahtijevati pravo na samoodređenje. Prije no što je usvojena Povelja UN, američki predsjednik Woodrow Wilson, koji se često povezuje s pokretom samoodređenja, zahtijevao je uvrštavanje prava manjina uz odredbe o samoodređenju u Versajskom ugovoru. Ipak, bit će slučajeva kada će odvajanje biti neizbježno, jer uspostavljene granice nisu odraz stvarnosti ili zato što druge nacije možda neće pokazati razumijevanje. Ako bi se to trebalo dogoditi neka se dogodi mirno, putem pregovora i demokratskim procesom, a ne primjenom strašnog nasilja. Citiram engleskog pjesnika Johna Donnea: "Niti jedan čovjek nije otok, sam za sebe, svaki je čovjek dio kontinenta, dio oceana". Zaključno, smatram da bi se mi u Komsiji trebali ponovno posvetiti stvaranju veza tolerancije i poštivanja prava koje zbližavaju različite pojedince, grupe i nacije." (Hina) fp 041207 MET feb 93