PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA STRANIH RADIO I TV POSTAJA

ZAGERB, 2. veljače (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW Program na hrvatskom jeziku Pregled tiska Dnevnik Esslinger Zeitung piše da je "u Ženevi propala konferencija o Balkanu, koja je i morala propasti jer se snaga posrednika Vancea i Owena temeljila samo na riječima, a ne na mogućnosti da protiv kompromisa suprotstavljenih političara sile primijene smirujuću silu zapadnih oružja. Ponajprije u ljudi u BiH, žrtvi etničkih čistki, ugled UN je okrnjen. Ti ljudi moraju gledati kako plave kacige samo promatraju kad Srbi upravljaju svoje topove na bespomoćne gradove. EZ je zakazala, njena konferencija o Jugoslaviji djelovala je kao beskonačno, isprazno brbljanje. Svijet mora jasno pokazati svim mogućim sredstvima da se politika mora temeljiti na pravu ako želi biti vjerodostojna". List Suedkurier smatra da bi pred svjetskim forumom moglo ipak doći do pozitivnijih rezultata te to obrazlaže ovako: "Drukčije nego Ženeva, Vijeće sigurnosti je pravi forum, jer samo UN mogu legitimirati neophodan vanjski pritisak za postizavanje mira. Uz preduvjet da tamo mjerodavnim silama jednom konačno postane jasno koji su njihovi politički ciljevi u bivšoj Jugoslaviji, može u New Yorku ipak još doći do sporazumijevanja, ali lako to neće biti. Koliko su još uvijek različite ocjene sukoba pokazuje incident u emisiji 'Presse-Club' prvog programa njemačke televizije. Novinar The New York Timesa tamo je njemačkog kancelara Kohla i prijašnjeg ministra vanjskih poslova Genschera, zbog njihova zalaganja za priznavanje, stavio usporedo, s ratnim zločincima. Nažalost, nitko nije smogao hrabrosti da tog čovjeka izbaci iz studija pred uključenim kamerama. Evo što o odbijanju mirovnog plana Vancea i Owena misli Westfaellische Nachrichten: "Sad je odstupio i posljednji ostatak razuma. Je li doista bilo pametno Muslimanima da bez okolišanja odbiju predloženi mirovni plan? Sigurno da je zemljovid s deset etničkih provincija Bosne i Hercegovine bio nesretni šareni sag, ali jedno 'da' za njega, iako bi bilo loše rješenje, bilo bi bar stvorilo predah. I je li Hrvatima bilo pametno udariti na područja što su ih okupirali Srbi u zadarskom zaleđu upravo u vrijeme pregovora? Svaka čast njihovu cilju da protjeraju agresora i ponovno uspostave svoje državno područje, međutim trenutak, osim sa strateškog stajališta, bio je sve drugo samo ne pametno odabran. Ali ni jedno ni drugo ne opravdava Srbe od odgovornosti za beznadno stanje u koje su doveli", smatra ovaj dnevnik. SJEDINJENE DRŽAVE - THE NEW YORK TIMES Hrvati, Srbi, Muslimani - jedni protiv drugih, dok topovi definiraju granice John Burns izvješćuje iz Kiseljaka kako su "časnici UN paradoksalno uspjeli dogovoriti krhko lokalno primirje, uvjerivši zaraćene strane da 'mirovna karta' Bosne koju su predložili međunarodni promatrači najvjerojatnije neće stupiti na snagu. 'Rekli smo im da su ženevski razgovori, za sada barem, a možda i zauvijek, tek niz prijedloga diplomata, a ne nešto za što je vrijedno gubiti živote', rekao je viši časnik UN". U zadnja dva tjedna, nastavlja Burns, borbe su na ovom području ponovno prerasle u trostrani sukob, koji bi mogao imati katastrofalne posljedice na humanitarne operacije UN. Nekoliko dana borbe su blokirale jedine ceste otvorene za prijevoz hrane i lijekova. "Nije prvi put da su sukobi između Muslimana i Hrvata zbog teritorija na kojima su i jedni i drugi zastupljeni u velikoj mjeri, nadvladale njihov zajednički interes u borbi protiv mnogo jačih srpskih snaga, koje su okupirale dvije trećine zemlje. Raskol je, čini se, bar djelomice nastao na temelju mirovnoga plana koji su izradili pregovarači UN i EZ. Planom se traži podjela Bosne na 10 autonomnih republika - zapravo etničkih enklava - a Muslimani i Hrvati su podigli oružje jedni na druge duž linije koja bi morala postati granicom između pokrajina", piše Burns. U nastavku izvješća Burns napominje da su ženevski pregovori prekinuti te da će Vijeće sigurnosti UN sada odlučiti hoće li ga nametnuti. Ono što se događa na području između Kiseljaka i Gornjeg Vakufa, napominje Burns, "ukazuje na to što bi se moglo dogoditi ako Vijeće sigurnosti pokuša nametnuti ženevski plan". Kritičari tvrde da bi granice prema ženevskom planu mogle dovesti do novih borbi uglavnom zato što bi zauvijek podijelile republiku između zaraćenih strana, sa slabom središnjom vladom u Sarajevu. "Koliko bi se borbe mogle širiti, pokazalo se kad je Radovan Karadžić nedavno rekao da će se Srbi boriti za gotovo četiri tisuće četvornih milja teritorija duž granica koje je odredio ženevski plan, što je otprilike petina ukupnoga teritorija BiH", napominje Burns, dodajući da je, "budući da plan Vancea i Owena daje 43 posto Bosne pod srpski nadzor, Karadžić time zapravo rekao da su njegove snage spremne na borbu za stalni nadzor nad gotovo još 50 posto - ili dvije trećine teritorija bivše jugoslavenske republike". Osim toga Burns piše i o različitim političkim ciljevima. "Iako su obje strane ostale za pregovaračkim stolom sve dok posrednici nisu prekinuli pregovore, Karadžić i Izetbegović jasno su rekli da plan nije u skladu s njihovim temeljnim ciljevima. Muslimanima je glavni cilj održati Bosnu kao državu pod snažnom središnjom vladom, i regionalnim podjelama koje se ne temelje na etničkoj pripadnosti. Srpskim je nacionalistima cilj stvoriti teritorije pod srpskim nadzorom koji se mogu povezati s područjima pod srpskom okupacijom u Hrvatskoj i sa samom Srbijom, stvarajući tako veliku Srbiju koju nacionalisti sanjaju već više od sto godina". U borbama u okolici Kiseljaka i Gornjeg Vakufa, piše Burns, "hrvatski vojni vođe, čini se, koriste se ženevskim planom kako bi opravdali svoje zahtjeve da se bosanske snage pokore njihovoj vlasti na području koje bi bilo pod hrvatskim nadzorom". Na kraju izvješća Burns ističe da se časnici UN trude da zaustave borbe između Muslimana i Hrvata te da su uspjeli osigurati prekid vatre kad su rekli sukobljenima da su "borbe duž predloženih granica beskorisne jer se plan vjerojatno neće primijeniti. Nastojeći prekinuti borbe časnici UN zapravo su pokušavali sačuvati bit svoje misije, koje je glavni cilj humanitarni". VREME - Smrtonosni zagrljaj Miloš Vasić, vojni komentator tjednika, piše o koridorima i kaže da su "od jugoslavenske izmiješanosti ostali samo uski putovi kroz neprijateljske zemlje, žile kucavice kojima su etničke grupe vezane sa svojim nacionalnim državama. Na svaku od tih žila kucavica naslonjen je vrlo oštar bratski nož". Za Hrvatsku je, po njegovu mišljenju, problem u dvije kritične točke ionako nepovoljne geografije: "prva točka od sekundarnog značaja je linija Karlovac-Duga Resa, tamo su srpski položaji praktično na drugoj obali Kupe, a slovenska granica 30 kilometara na suprotnu stranu, u brdima. Problem je jedino u tome što dolinom Kupe ide jedina izravna komunikacija Zagreb-Rijeka. (...) Srpske snage s one strane Kupe mogu uvijek brzim prodorom presjeći put i prugu i tako prisiliti Hrvatsku da s polovicom svoje teritorije prometuje preko Slovenije. (...) Druga i mnogo bolnija točka jest trokut Zadar-Šibenik-Knin i naročito zona oko Masleničkog mosta". Autor objašnjava kako je u proteklom vrijeme održavana komunikacija s Dalmacijom, što taj problem znači u hrvatskoj politici psihološki i simbolički, i dodaje: "Ako je vjerovati dobro obaviještenim izvorima na saveznoj razini, pregovaralo se (ako se pregovaralo, ograđuju se oni) prije oko Prevlake nego oko Posavine. To zvuči logično: Hrvatska će se rado odreći Prevlake u zamjenu za potiskivanje Srba od Zadra ka Kninu, izvan topničkog dometa i dovoljno daleko da ne mogu ugroziti budući turizam". Vasić nastavlja: "Hrvate boli Maslenica, Srbe iz kninske i banjalučke krajine boli koridor kroz Posavinu, a Srbe iz BiH bole koridori Zvornik-Bijeljina-Banja Luka, Zvornik-Pale i Zvornik-Goražde- Foča-Kalinovik-Istočna Hercegovina". Analizirajući te strateške položaje zaključuje da srpskim krajinama nema života bez matice, a svi koridori su stalno napadani od susjeda neprijateljski raspoloženih, a to su žestoki i osvetoljubivi borci i sve prijeti da može trajati i godinama. Drži da se Muslimani u BiH nalaze u najtežem položaju jer im i Srbi i Hrvati "presjecaju komunikacije između enklava, uvjeravajući ih da je podjela Bosne nužnost", a HVO bi uz malo napora i dobre volje mogao otvoriti prolaz do Sarajeva, ali je u pitanju politika. Zaključuje da je održavanje koridora preskupo, preteško i preopasno za iscrpljene balkanske države. BRITANSKI RADIO - BBC Pregled tiska Britanski su listovi objavili mnogo tekstova, koji se uglavnom bave sudbinom ženevskih pregovora pošto su Muslimani i Srbi odbili potpisati mirovni plan Owena i Vancea, govorom hrvatskoga predsjednika Tuđmana u Splitu i stanjem na brani Peruča. Ima i tekstova i reportaža posvećenih drugim problemima, primjerice silovanjima u BiH, a tu je i kritički osvrt na knjigu eseja Slavenke Drakulić koju je pod naslovom "Balkan ekspres" tiskala izdavačka kuća Hutchinson. Ian Traynor u The Guardianu piše kako se predsjednik Tuđman, osokoljen činjenicom što je njegova vojska, prvi put poslije srpsko-hrvatskoga rata iz 1991., vratila dio teritorija pod srpskom okupacijom, obvezao potisnuti pobunu Srba u Hrvatskoj i pomoći Hrvatima u BiH. Govoreći svojim pristašama u Splitu, pošto je obišao to područje, predsjednik Tuđman je, izvješćuje Ian Traynor, UN dao do znanja da možda neće pristati na produženje mandata svjetske organizacije. "Ako nam Vijeće sigurnosti zajamči da će zadaća mirovnih snaga biti izvršena, tada ćemo se suglasiti s produženjem mandata; ako ne dobijemo ta jamstva, mi ćemo osloboditi svaki pedalj Hrvatske", rekao je predsjednik Tuđman. "Srbi su", objašnjava Traynor u The Guardianu, "neprekidno onemogućavali snagama UN da provedu svoje zadaće, odnosno da osiguraju povratak izbjeglica i razoružaju srpske poluvojne jedinice, što je i bilo razlogom koji je predsjednika Tuđmana naveo da prije deset dana naredi ofenzivu kako bi se osvojio Maslenički most, zadarska zračna luka i hidroelektrana Peruča". Stanju na brani Peruča posvećeno je izvješće dopisnika The Daily Telegrapha Michaela Montgomerya. "Britanski stručnjaci na čelu s gospodinom Paulom Blackom", javlja Montgomery, "potvrdili su sumnje da je eksplozija bombi podmetnutih u blizini šljunkovitoga sjedišta brane potaknula eroziju njezine osnovice, ali ističu da je brza akcija Hrvata spriječila katastrofu. Vrlo kritično stanje popravilo se zahvaljujući pravodobnoj akciji, rekao je g. Black, dodavši da još nije isključena mogućnost da se brana sruši. G. Black je", nastavlja Montgomery, "odbacio tvrdnje Srba da je oštećenje na brani svojom vatrom izazvalo hrvatsko topništvo, rekavši da su ona mogla biti izazvana jedino eksplozijom duboko u unutrašnjosti brane, najvjerojatnije u promatračkoj sobi, otprilike 60 metara ispod njezina vrha. Ekipe UN potvrdile su da su Srbi u promatračkoj galeriji postavili eksploziv koji oni nisu mogli ukloniti, budući da im Srbi nisu htjeli predati planove o razmještaju mina". The Guardianov dopisnik Mark Thompson u Zagrebu je o planu Vancea i Owena razgovarao s čelnicima hrvatske oporbe. "On kaže da je oporba, za razliku od hrvatskih čelnika koji su možda zadovoljni ženevskim planom o konfederalizaciji BiH - prema njemu suzdržana. Gospodin Božo Kovačević iz HSLS-a kaže da taj plan, iako prihvatljiv za bosanskohercegovačke Hrvate, nije poželjan sa stajališta državnih interesa Hrvatske kojima bi najbolje odgovarala neovisna i nepodijeljena BiH. Po mišljenju gospodina Kovačevića, kako prenosi The Guardian , i sadašnji su sukobi Hrvata i Muslimana iz činjenice da hrvatska strana radije pregovara sa srpskim agresorima nego s Muslimanima u borbi protiv agresije. Gordana Grbić iz SDPH kaže da ženevski plan stvara deset malih državica koje su svakog trenutka spremne međusobno se zaratiti i da će na dulje staze vjerojatno dovesti do podjele BiH između Hrvata i Srba, čime bi Hrvatska dobila dugu i uvijek nemirnu granicu sa Srbijom. Branko Horvat iz SDU, prenosi The Guardian , drži da taj plan ne može funkcionirati te da će biti izvorom dugotrajnih borbi. Po njegovu mišljenju, za BiH najbolje bi rješenje bilo da, poput Njemačke poslije drugoga svjetskog rata, bude demokratski okupirana. S planom se ne slaže ni HSP. Nitko, prenosi The Guardian riječi njezina čelnika Dobroslava Parage, ne može dijeliti BiH. To je teritorij hrvatskog i muslimanskog naroda". Robert Mauthner u Financial Timesu piše da su međunarodni posrednici lord Owen i Cyrus Vance, unatoč tome što su izgubili bitku uvjereni da je mir još moguće postići. "Oni se", drži Mauthner, "doista mogu podičiti značajnim dostignućima, kakvo je već i to da su zaraćene strane u Bosni i Hercegovini uspjeli okupiti za pregovaračkim stolom i navesti ih da postignu barem djelomičan sporazum. Pa ipak", piše Mauthner, "kada budu američkom državnom tajniku Warrenu Christopheru prenosili rezultate ženevskih razgovora, morat će se suočiti s hladnom reakcijom SAD. Iako je američki pristanak na ženevski plan presudno važan, želi li se da Vijeće sigurnosti UN izvrši djelotvoran pritisak na zaraćene strane da ga prihvate... Administracija predsjednika Clintona ima", piše Financial Times, "ozbiljne rezerve glede plana, budući da on prihvaća neke rezultate srpske politike etničkog čišćenja". The Times pak piše kako "gospodin Christopher ne voli taj plan, budući da previše toga daje Srbima te podsjeća da je on rekao da su pregovori pod pokroviteljstvom međunarodnih posrednika 'ratificirali zlodjela etničkoga čišćenja'. Odluka lorda Owena i Cyrusa Vancea da loptu prebace na teren Vijeća sigurnosti zatekla je, međutim, Clintonovu administraciju nespremnom", piše The Times, "budući da se još čeka rezultate temeljite revizije američke politike prema Bosni i Hercegovini". The Guardian piše kako je lord Owen jučer rekao "da je od Amerikanaca bilo glupo što su bosanskohercegovačkim Muslimanima slali zbunjujuće signale da će SAD stati na njihovu stranu te da je vrijeme da se predsjednik Clinton pomiri s činjenicom da BiH, kakva je bila prije godinu dana više nije moguće obnoviti". Isti list ističe kako je predsjednik BiH Alija Izetbegović jučer nagovijestio da je spreman na kompromise, rekavši da ne bi bilo zapreka da i on potpiše mirovni plan, ako bi se njime potanko odredili načini da srpsko teško topništvo bude stavljeno pod nadzor UN. (Hina)vm 020425 MET feb 93