SLOBODNA DALMACIJA: " VRAĆANJE HRVATSKE U HRVATSKU"

Zagreb, 26. siječnja (Hina)- "Teoretičar i praktičar velikosrpstva Ćosić i Milošević bili su u Ženevi toliko šokirani događajima na Maslenici da su im spontano pobjegle misli pa im jezik nije mogao drugamo nego ravno definirajući područja pod zaštitom UNPROFOR-a kao 'Republiku Srpsku Krajinu'. Da Tuđmanov pothvat na terenu i nije uspio, uspio bi već zbog toga što je usred pregovaračkog kazališta isprovocirao velikosrpske zlikovce da pred Vanceom i Owenom kažu što im je na srcu i tako sami pokažu zbog čega se toliko kasni s ostvarenjem 'Vanceova plana'", komentira Danko Plevnik te smatra da su događaji u Maslenici "svojevrsna poruka 'Krajini', 'Jugoslaviji' i UN", a da je "'Krajina' vjerojatno dobila dozu povijesnog otrežnjenja i lekciju iz realnosti koju je idiotski upornim, papagajskim ponavljanjem sintagme 'Republika Srpska Krajina' nastojala kreirati. 'Jugoslavija' je prisiljena da toj 'Krajini' kaže istinu o njezinoj budućnosti a UN je dano do znanja da 'Vanceov plan' ne postoji samo da bi unproforci dobivali devizne dnevnice. Ćosićevo i Miloševićevo iznenađenje posljedica je njihova defekta u projektu Velike Srbije. Potpisujući ugovor s UN, oni su pokušali ugraditi takve postulate po kojima bi se oružano vraćanje područja koja su uz pomoć oružja JNA oteta ispod suvereniteta Republike Hrvatske, tretiralo kao agresija na srpski narod. (...) Nema nikakove sumnje da je Tuđmanova provokacija Vanceovom planu i Miloševiću nosila u sebi sve karakteristike hazarda, što nije pravedno, ali i te kako jasno govori o položaju Hrvatske. Jer, kakav je to položaj ako oslobađanje vlastitoga teritorija znači hazardiranje? Poprilično težak. Međutim, UN nisu pokazale želju da ga olakšaju, pa je Tuđman radije riskirao uspjeh na terenu, no što ga je pogodila kritika u Vijeću sigurnosti. Od dosadašnjih kritika Srbije i Jugoslavije stanje se na terenu nažalost nije popravilo. (...) Kao što se djeca moraju prinudno cijepiti protiv dječjih bolesti, tako se i Miloševićev režim morao preventivno bombardirati radi imperijalističkih bolesti. Miloševićizam metastazira i treba ga sasjeći dok je još vrijeme, jer vrijeme usprkos svim prognozama radi upravo za Miloševića. On čeka da dobije na 'ruskom' vremenu, čeka zaplet i vjetar u leđa otvaranjem novih frontova na Balkanu (...) Upravo stoga začuđuje Tuđmanov idealizam i nada da će Hitlerova Njemačka, tj. Miloševićeva Srbija doći pameti. Tuđman, naime, opetuje usporedbu Francuza i Nijemaca koji su nakon svih ratova postali saveznici. U dva svjetska rata Njemačka je htjela prijeći Rajnu i odustala je od toga prelaska tek kad je definitivno potučena. (...) Razgovaranje s Miloševićem je otimanje vremena sudskim organima i povijesti. No treba se ipak složiti s Tuđmanom u tome da ni Hrvati ne mogu postati 'Francuzi' dok Srbi definitivno ne postanu 'Nijemci'. S Miloševićem to Srbi neće nikada postati", ocjenjuje Danko Plevnik. (Hina)dd 260304 MET jan 93