PISMO DR. MARIA NOBILA PREDSJEDNIKU VIJEĆA SIGURNOSTI

ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - Povodom posljednjih zbivanja oko Masleničkog mosta, stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Ujedninjenim narodima dr. Mario Nobilo, uputio je jučer pismo predsjedniku Vijeća sigurnosti Yoshiuou Hatanu (Jošio Hatano). Dajemo neslužbeni prijevod pisma u cijelosti. Vaša Ekscelencijo, Odogovarajući na pismo koje je predsjednik Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), gospodin Dobrica Ćosić uputio 22. siječnja 1993. Vijeću sigurnosti, dobio sam upute od svoje Vlade da vam objasnim nedavnu ograničenu i završenu akciju hrvatskih redststvenih snaga i jedinica Hrvatske vojske na teritoriji Republike Hrvatske, čiji je cilj bio osiguranje predjela na kojem će se ponovno graditi Maslenički most. U svom pismu predsjedniku Vijeća sigurnosti (S/24934), od 9. prosinca 1992, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman je tražio, između ostalog, da se ubrza provedba Vanceova plana, naročito onaj dio koji se odnosi na otvaranje prometnica i komunikacija, uključujući Jadransku magistralu i ponovnu izgradnju Masleničkog mosta. Jadranska magistrala je jedina veza s obalnom hrvatskom regijom Dalmacijom, i njeno ponovno otvaranje je zbog toga neophodno za prijevoz humanitarne pomoći toj regiji, kao i Republici Bosni i Hercegovini. Sadašnja ograničena akcija hrvatskih snaga bila je usmjerena na uspostavu kontrole na nekim područjima u "ružičastim zonama" kako bi započela rekonstrukcija srušenog mosta u tom području, te se ponovno otvorila jedina zrakoplovan luka u zadarskoj regiji. Hrvatska Vlada je isto tako nedavno izvijestila supredsjedatelje Konferencije o bivšoj Jugoslaviji o svojim namjerama da uspostavi kontrolu na tom teritoriju u "ružičastim zonama", gdje je ponovna uspostava hrvatske vlasti bila predviđena izviješćima glavnog tajnika u svezi s Rezolucijom 762 (1992) Vijeća sigurnosti. Htio bih upozoriti na paragraf 3. izviješća glavnog tajnika (S/24188) u kojem on naglašava da "hrvatske vlasti ispravno tumače plan koji je odobrilo Vijeće sigurnosti, i koji ne dopušta nikakve promjene granica područja pod zaštitom UN (UNPA)"i "zbog toga nisu obvezne pristati na promjenu dogovorenih granica u tim sektorima kako bi se spriječio problem". Unatoč tome, Republika Hrvatska je prihvatila uspostavu tzv, "tružičastih zona" i aktivno surađivala s UNPROFOR-om kako bi se postigli glavni ciljevi mirovnog plana. Kao rezultat toga, glavni je tajnik izrazio "posebnu zahvalnost Vladi Republike Hrvatske za prilagodljivost koju je pokazala kao odgovor na napore glavnog zapovjednika da nađe rješenje za pitanje 'ružičastih zona'" (S/24353 para.26). Glavni je tajnik izjavio kako će "prije povratka hrvatske vlasti u 'ružičaste zone', od strane hrvatske vlade biti provedena opća amnestija, koja se odnosi na događaje povezane sa sukobom, jer će to također pomoći uspostavi klime sigurnosti u kojoj će se prognane osobe moći vratiti kućama" (S/24188 para 16f). 25. rujna 1992., hrvatski je Sabor ispunio tu obvezu usvajanjem Zakona o amnestiji. Unatoč tome, proces povratka tih područja u pravni, gospodarski i društveni sistem Hrvatske nije počeo, kao što nema početka procesa "povratka vlasti od strane hrvatske policije i ponovne uspostave lokalne policije u proporcionalnom odnosu na demografsku strukturu tih područja prije sukoba" (S/24188 para.16d). To je mišljenje glavnog tajnika koje se osniva na izviješćima s terena po kojima je "osnovni uzrok pogoršavanja u UNPA od srpnja, odluka kninskih vlasti da stvore nove paravojne snage. Ta je akcija nespojiva s demilitarizacijom UNPA te tako očito kršenje plana Ujedinjenih naroda" (S/2460 para.34). To je slično onome što se desilo u "ružičastim zonama", direktno potkopavanje stabilnosti Republike Hrvatske te prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Odgovarajući na pismo predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), moram usmjeriti vašu pažnju na činjenicu da predsjednik Ćosić govori o oružanom napadu protiv "teritorije Republike Srpske Krajina". To je u suprotnosti s uvjetima Vanceova plana i očito pokazuje da Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) priznaje tu samozvanu tvorevinu unutar međunarodnih granica Republike Hrvatske. Predsjednik Ćosić također spominje "bivšu Republiku Bosnu i Hercegovinu", pokazujući da on ne priznaje suverenost i teritorijalni integritet te zemlje članice Ujedninjenih naroda. Uz to, tvrdeći kako Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) ima pravo štititi srpski narod u Republici Hrvatskoj, predsjednik Ćosić prijeti novom agresijom protiv Republike Hrvatske od strane jugoslavenske armije. Ako se to dogodi, hrvatski narod i njegova Vlada zadržavaju pravo na zaštitu i obranu teritorije Republike Hrvatske od bilo kakve strane vojne agresije, i spremni su upotrijebiti sva potrebna sredstva u ispunjenju tog zadatka. Vlada Republike Hrvatske prihvatila je mirovni plan za Republiku Bosnu i Hercegovinu koji su predložili supredsjedatelji Konferencije o bivšoj Jugoslaviji, te punu provedbu Vanceova plana u Republici Hrvatskoj, svjesna da je pun uspjeh ove konferencije jedini put da se dovede trajni mir na područje bivše Jugoslavije. Zamolio bih vas za pomoć u distribuciji ovog pisma kao dokumenta Vijeća sigurnosti. Primite Ekscelencijo izraze mog najvišeg uvažavanja. Dr. Mario Nobilo stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Ujedninjenim narodima (Hina) sk 230058 MET jan 93